Mišljenja o Elonu Musku, (navodno) najbogatijem čovjeku na svijetu, poprilično su oprečna, ali nitko mu ne može poreći ambicioznost. Nakon niza ekstravagantnih projekata ovog tjedna upustio se u možda i najveći do sad - preuzimanje Twittera, američkog giganta društvenih mreža. Nakon što je, donekle sramežljivo, objavio da je postao najveći dioničar ove korporacije uslijedila je "bomba" - njegova ponuda da preuzme cijelu mrežu za 43 milijarde USD. Zašto je to itekako velika vijest pojasnit ćemo uskoro, ali za početak spomenimo što se događa upravo sada.
Upravni odbor Twittera jučer je reagirao na njegovu najavu s pokušajem odugovlačenja davanja konačne izjave - jedan od ciljeva mogao bi biti spriječiti njegovo preuzimanje iako, poslovno gledajući, ovo je ponuda koju Twitter u pravilu ne bi smio odbiti jer je riječ o kompaniji koja je gotovo od samog početka obilježena stagnacijom.
Nije tajna da je Twitter uvijek bio projekt koji će "uskoro početi zarađivati", ali godine samo prolaze. U međuvremenu je postao nešto drugo, nešto što se više nikako ne može gledati samo kroz poslovne okvire. Twitter je društvena, ali itekako i politička platforma. Twitter profili dužnosnika, predsjednika, javnih ličnosti tretiraju se kao njihove službene glasnogovorničke pozicije. Ali to nije sve, ni približno. Twitter je kompanija koja, kad treba cenzurirati (a danas živimo u eri velike cenzure) "zna" gdje će rezati slobodu govora, a gdje je pak amplificirati. Ukratko, Twitter je gigant liberalne politike koji se slobodno može nazvati jednim od nekoliko faktora koji direktno mijenjaju svijet, sad već i predvidljivo.
Kažemo sad jer ne tako davno upravo je Twitter, dok je još bio u fazi "sloboda govora za sve", omogućio Donaldu Trumpu da postane predsjednik. Njegovi politički stavovi su od samog početka bili neprihvatljivi tzv. "mainstreamu" i tamo su ga dočekala zatvorena vrata. Ali je uspješno koristio svoj Twitter profil te je brzo shvatio da tamo može slobodno objaviti što god želi, a ako su izjave "kontroverzne" još će i bolje proći jer će ih veći broj medija objaviti.
Naravno da je to ironično - mediji koji nisu dali Trumpu da preko njih govori isti su mediji koji su njegove Twitter poruke "ljepili" na svoje naslovnice, često reagirajući negativno i/ili zgražanjem, ali publika je sve pratila i stvorila svoj vlastiti dojam, na kraju po Trumpa pobjednički dojam. 2020. Trump je ipak izgubio, ali može se argumentirati da bi svaki predsjednik koji je dozvolio milijun mrtvih u pandemiji morao izgubiti.
Nakon dramatičnih događaja 6. siječnja (napad Trumpovih pristaša na Kongres), Twitter ga je isključio, a otprilike tada je krenuo i veliki "drugi val isključivanja" brojnih nepodobnih glasova (moglo bi se reći da je "prvi val" bio probni, kad su padali najkontroverzniji akteri kao što je primjerice Alex Jones).
Kakve veze ova priča ima s najavom Muska da želi preuzeti Twitter za 43 milijarde USD? Velike. Naime, Musk sam sebe naziva "apsolutistom slobode govora" - u prijevodu to znači da se protivi svakom obliku političke cenzure (osim, vjerojatno, kad je riječ o ekstremističkom pozivanju na nasilje ili sl.), je li to problem? O da, za neke je to jako veliki problem jer u aktualnom vremenu cenzura se smatra gotovo neophodnom za "opstanak demokracije".
Jasno, sistem koji se boji informacije i debate već je sam po sebi dotrajao, a to nas desetljećima uče - koje li ironije - upravo najveći zagovornici demokracije kao modela.
Musk nije osoba "od povjerenja" za trenutačno vladajuće strukture. Vole ga svojatati i tretirati kao velikog vizionara, ali nikako im se ne dopada činjenica da je "neobuzdan" i politički ne baš prikladan. Elon Musk enfant terrible koji često priča bez previše razmišljanja, kao da nije ni svjestan koliko svaka njegova riječ ima utjecaja (naročito na tržištu). Ako mu se prohtje doći će na višesatnu "seansu" kod Joea Rogana i tamo pričati o svemu što padne na pamet njemu i ovom drugom koji je isto postao socijalna persona non grata.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
