Mišljenja o Elonu Musku, (navodno) najbogatijem čovjeku na svijetu, poprilično su oprečna, ali nitko mu ne može poreći ambicioznost. Nakon niza ekstravagantnih projekata ovog tjedna upustio se u možda i najveći do sad - preuzimanje Twittera, američkog giganta društvenih mreža. Nakon što je, donekle sramežljivo, objavio da je postao najveći dioničar ove korporacije uslijedila je "bomba" - njegova ponuda da preuzme cijelu mrežu za 43 milijarde USD. Zašto je to itekako velika vijest pojasnit ćemo uskoro, ali za početak spomenimo što se događa upravo sada.
Upravni odbor Twittera jučer je reagirao na njegovu najavu s pokušajem odugovlačenja davanja konačne izjave - jedan od ciljeva mogao bi biti spriječiti njegovo preuzimanje iako, poslovno gledajući, ovo je ponuda koju Twitter u pravilu ne bi smio odbiti jer je riječ o kompaniji koja je gotovo od samog početka obilježena stagnacijom.
Nije tajna da je Twitter uvijek bio projekt koji će "uskoro početi zarađivati", ali godine samo prolaze. U međuvremenu je postao nešto drugo, nešto što se više nikako ne može gledati samo kroz poslovne okvire. Twitter je društvena, ali itekako i politička platforma. Twitter profili dužnosnika, predsjednika, javnih ličnosti tretiraju se kao njihove službene glasnogovorničke pozicije. Ali to nije sve, ni približno. Twitter je kompanija koja, kad treba cenzurirati (a danas živimo u eri velike cenzure) "zna" gdje će rezati slobodu govora, a gdje je pak amplificirati. Ukratko, Twitter je gigant liberalne politike koji se slobodno može nazvati jednim od nekoliko faktora koji direktno mijenjaju svijet, sad već i predvidljivo.
Kažemo sad jer ne tako davno upravo je Twitter, dok je još bio u fazi "sloboda govora za sve", omogućio Donaldu Trumpu da postane predsjednik. Njegovi politički stavovi su od samog početka bili neprihvatljivi tzv. "mainstreamu" i tamo su ga dočekala zatvorena vrata. Ali je uspješno koristio svoj Twitter profil te je brzo shvatio da tamo može slobodno objaviti što god želi, a ako su izjave "kontroverzne" još će i bolje proći jer će ih veći broj medija objaviti.
Naravno da je to ironično - mediji koji nisu dali Trumpu da preko njih govori isti su mediji koji su njegove Twitter poruke "ljepili" na svoje naslovnice, često reagirajući negativno i/ili zgražanjem, ali publika je sve pratila i stvorila svoj vlastiti dojam, na kraju po Trumpa pobjednički dojam. 2020. Trump je ipak izgubio, ali može se argumentirati da bi svaki predsjednik koji je dozvolio milijun mrtvih u pandemiji morao izgubiti.
Nakon dramatičnih događaja 6. siječnja (napad Trumpovih pristaša na Kongres), Twitter ga je isključio, a otprilike tada je krenuo i veliki "drugi val isključivanja" brojnih nepodobnih glasova (moglo bi se reći da je "prvi val" bio probni, kad su padali najkontroverzniji akteri kao što je primjerice Alex Jones).
Kakve veze ova priča ima s najavom Muska da želi preuzeti Twitter za 43 milijarde USD? Velike. Naime, Musk sam sebe naziva "apsolutistom slobode govora" - u prijevodu to znači da se protivi svakom obliku političke cenzure (osim, vjerojatno, kad je riječ o ekstremističkom pozivanju na nasilje ili sl.), je li to problem? O da, za neke je to jako veliki problem jer u aktualnom vremenu cenzura se smatra gotovo neophodnom za "opstanak demokracije".
Jasno, sistem koji se boji informacije i debate već je sam po sebi dotrajao, a to nas desetljećima uče - koje li ironije - upravo najveći zagovornici demokracije kao modela.
Musk nije osoba "od povjerenja" za trenutačno vladajuće strukture. Vole ga svojatati i tretirati kao velikog vizionara, ali nikako im se ne dopada činjenica da je "neobuzdan" i politički ne baš prikladan. Elon Musk enfant terrible koji često priča bez previše razmišljanja, kao da nije ni svjestan koliko svaka njegova riječ ima utjecaja (naročito na tržištu). Ako mu se prohtje doći će na višesatnu "seansu" kod Joea Rogana i tamo pričati o svemu što padne na pamet njemu i ovom drugom koji je isto postao socijalna persona non grata.
Musku se ne može prišiti "veliki grijeh", ali je već odlučeno da on ne smije postati glasnogovornik... po mogućnosti ničega osim svojih poslovnih projekata. U tome i jest stvar, on sad želi Twitter učiniti svojim poslovnim projektom.
Ali nije "odobren". Musk nije Bill Gates, nije George Soroš. Američki establišment već ionako ima velikih "glavobolja" s jednim Markom Zuckerbergom čiji Facebook žele staviti u poziciju da uguši sve neprikladne informacije. Donekle su i uspješni, a Zuckerberg se donekle i dozvoljava podrediti. Musk, kao vlasnik Twitter, bio bi veći problem.
Može li preuzeti Twitter? Teoretski bi morao moći. Naime, Musk ima novac, a Twitter je, zbog same činjenice da se njihovim dionicama trguje, zapravo cijelo vrijeme "na prodaju". Znači li to da Musk jednostavno može pokupovati sve dionice? Nije baš tako jednostavno... Naime, iako je on ponudio 54.20 USD po dionici (što je 38% više od njene vrijednosti od 1. travnja), Twitter (odnosno njihov odbor) implementirao je rijetku metodu tzv. "gorke pilule". O čemu se radi? Riječ je o procesu u kojem kompanija s čijim se dionicama javno trguje pokušava spriječiti agresivno preuzimanje tako da se aktualnim dioničarima da mogućnost da kupuju dionice po izuzetnom popustu. S kojim ciljem? Da bi na taj način jednostavno "razvodnili" snagu dioničarskog udjela tog novog investitora, odnosno kako bi sami sebi sačuvali udio vlasništva u kompaniji.
U teoriji to znači da bi taj "neprijateljski investitor" morao trošiti sve više i više svog novca kako bi zadržao svoj upravljački (većinski) dio u kompaniji. No, teorija i praksa počinju se razilaziti kad znamo da je taj investitor Elon Musk iza kojeg stoji oko 260 milijardi USD njegovog novca!
Musk, ako se zainati, mogao bi ići do kraja i ugrabiti Twitter (sam tvrdi kako zna kako bi učinio kompaniju profitabilnom). Ali pitanje koje neki s pravom postavljaju je i ovo - je li Musk uopće ozbiljan? Teško je reći. Musk je ekscentrik koji je i ranije znao blefirati. Primjerice, 2018. je rekao kako će njegovu najpoznatiju kompaniju Tesla pretvoriti u privatnu. To je izazvalo kaos na tržištu dionica te je kasnije kažnjen od strane američke regulatorne službe (SEC) s 20 milijuna USD (što je "ništa" za Muska) te mu je naređeno da u buduće svaki "tweet" koji se tiče Tesla-e mora prvo njima poslati na uvid (što je već prekršio više puta).
Za Muska bi sve ovo mogla biti samo "dobra zezancija", ali njegova taktika je uvijek bila ta da nitko ne može sa sigurnošću reći šali li se ili misli ozbiljno...
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
