Eksplozivna iskra s istočnog požarišta Europe već leti prema Balkanu: Srbija i Kosovo sad su na rubu globalne provalije, njihovo žrtvovanje je spremno - mogu li na vrijeme uvidjeti što im se sprema i bi li to uopće išta promijenilo?

Tijekom godina smo svakako svjedočili dugačkom nizu napetosti, de-eskalacija, novih napetosti i ponovnih posredništva na Kosovu. Moglo bi se čak reći da je i razvoj Srbije i Kosova prolazio paralelno s interpretacijama tog zamrznutog sukoba, jer i Beograd i Priština su nerijetko pristajali na pregovore u nekom od ključnih zapadnih centara, ponekad Bruxelles, ponekad Washington.

U jednom trenutku izgledalo je kao da animoziteti jednostavno vode prema neminovnom suživotu koji će se nametnuti kroz zemljopisnu zbilju širih interesa, kako Europe tako i Kine koja preko Balkana dovodi svoj mega-projekt Novog puta svile. Kosovo bi u takvom scenariju nastavilo priču o svojoj državnosti taktički izbjegavajući bilo kakvo spominjanje spajanja s Albanijom. Srbija bi pak nastavila svoje "vječno nepriznavanje" kosovske neovisnosti, ali bi u praktičnom smislu sve vodilo prema mirnijem prostoru koji je orijentiran na neke projekte budućnosti.

Možemo pronaći i neke sličnosti drugdje u svijetu, recimo na Bliskom istoku. Nekoć se arapski svijet kolektivno kleo u to da nikad neće mirovati dok Izrael "ne bace u more", oslobode Palestinu itd. A danas? Tu i tamo žargon se i dalje drži u uspomeni da bi se zadržala lojalnost "arapske ulice", no u praktičnom smislu velika većina arapskog svijeta je "krenula dalje", jednostavno se pomirila s novom stvarnošću, prihvatila Izrael kroz prihvaćanje ogromne moći njihovog glavnog saveznika, SAD-a dakako. Jedino još tzv. "Osovina otpora" (linija koja ide preko Irana, Iraka, Sirije do libanonskog Hezbollaha i palestinskog Hamasa) iskreno misli kad govori o oslobađanju Palestine, a to je pak čini jednim od glavnih preostalih američkih neprijatelja na svijetu. Može se reći da su članovi iste ostali dosljedni, ali pod koju cijenu? Pogledajmo što je učinjeno Siriji - zbog te dosljednosti mrtvi se broje u stotinama tisuća. Iran pak još uvijek nije dobio rat, ali broj mrtvih od posljedica nemilosrdnih sankcija sigurno je također zastrašujući.

Situacija na Balkanu nije toliko zastrašujuća, bar ne za sad, ali mogla bi postati i to u vrlo bliskoj budućnosti.

Naravno, aktualne napetosti na Kosovu mogli bismo svaliti na neke novije poteze Beograda i Prištine, pa i na njihove posrednike koji su godinama nudili samo flastere za jedan puno veći problem, ali to bi u ovoj situaciji bilo nepotpuno, brzo bi se izgubila potrebna "šira slika".

Jer zašto smo komparirali Bliski istok s Balkanom? Na Bliskom istoku su stasale određene ekonomske i geopolitičke stvarnosti koje su daljnji anti-izraelski otpor učinile neisplativim po jedan Egipat, Jordan, Saudijsku Arabiju... Na Balkanu se pak pojavio novi faktor koji će ovaj proces polaganog "zastarenja gnjeva" jednostavno omesti svojom intenzivnom prisutnošću, vlastitom ili rečenom.

Jasno, taj faktor je Rusija.

Godinama prije eskalacije u Ukrajini govorilo se kako Rusija "remeti" mir na Balkanu, iako je teško reći gdje su ti potezi točno bili vidljivi. Bilo je tu podosta anti-ruske paranoje koja se svodila na to da sama prisutnost ruskih ambasada već sama po sebi predstavlja element destabilizacije. Ako je tako, a svakako je bilo tako, onda to potvrđuje narativ da je jedan od glavnih ciljeva na Zapadu odvojiti Rusiju od Europe, odnosno ponovno podići željeznu zavjesu kako utjecaj Moskve ne bi remetio euroatlantske procese.

Oni koji pak "emitiranje utjecaja" iz Moskve vole promatrati pomalo urotnički reći će da svjedočimo reinkarnaciji ruskog utjecaja nad Europom, već od ranije poznate priče koja se sad vraća odjevena u jedno vrlo drugačije ruho. U prošlom stoljeću, taman prije kojih 100 godina, bio je to ideal revolucionarnog socijalizma, a danas je - reći će neki - vizija konzervativnog svijeta koji žudi za povratkom u neka mitološka vremena poznatih pravila i navodne jednostavnosti.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.