Tema
Eksplozivna iskra s istočnog požarišta Europe već leti prema Balkanu: Srbija i Kosovo sad su na rubu globalne provalije, njihovo žrtvovanje je spremno - mogu li na vrijeme uvidjeti što im se sprema i bi li to uopće išta promijenilo?
Objavljeno: 15
Tijekom godina smo svakako svjedočili dugačkom nizu napetosti, de-eskalacija, novih napetosti i ponovnih posredništva na Kosovu. Moglo bi se čak reći da je i razvoj Srbije i Kosova prolazio paralelno s interpretacijama tog zamrznutog sukoba, jer i Beograd i Priština su nerijetko pristajali na pregovore u nekom od ključnih zapadnih centara, ponekad Bruxelles, ponekad Washington.
U jednom trenutku izgledalo je kao da animoziteti jednostavno vode prema neminovnom suživotu koji će se nametnuti kroz zemljopisnu zbilju širih interesa, kako Europe tako i Kine koja preko Balkana dovodi svoj mega-projekt Novog puta svile. Kosovo bi u takvom scenariju nastavilo priču o svojoj državnosti taktički izbjegavajući bilo kakvo spominjanje spajanja s Albanijom. Srbija bi pak nastavila svoje "vječno nepriznavanje" kosovske neovisnosti, ali bi u praktičnom smislu sve vodilo prema mirnijem prostoru koji je orijentiran na neke projekte budućnosti.
Možemo pronaći i neke sličnosti drugdje u svijetu, recimo na Bliskom istoku. Nekoć se arapski svijet kolektivno kleo u to da nikad neće mirovati dok Izrael "ne bace u more", oslobode Palestinu itd. A danas? Tu i tamo žargon se i dalje drži u uspomeni da bi se zadržala lojalnost "arapske ulice", no u praktičnom smislu velika većina arapskog svijeta je "krenula dalje", jednostavno se pomirila s novom stvarnošću, prihvatila Izrael kroz prihvaćanje ogromne moći njihovog glavnog saveznika, SAD-a dakako. Jedino još tzv. "Osovina otpora" (linija koja ide prek...
U jednom trenutku izgledalo je kao da animoziteti jednostavno vode prema neminovnom suživotu koji će se nametnuti kroz zemljopisnu zbilju širih interesa, kako Europe tako i Kine koja preko Balkana dovodi svoj mega-projekt Novog puta svile. Kosovo bi u takvom scenariju nastavilo priču o svojoj državnosti taktički izbjegavajući bilo kakvo spominjanje spajanja s Albanijom. Srbija bi pak nastavila svoje "vječno nepriznavanje" kosovske neovisnosti, ali bi u praktičnom smislu sve vodilo prema mirnijem prostoru koji je orijentiran na neke projekte budućnosti.
Možemo pronaći i neke sličnosti drugdje u svijetu, recimo na Bliskom istoku. Nekoć se arapski svijet kolektivno kleo u to da nikad neće mirovati dok Izrael "ne bace u more", oslobode Palestinu itd. A danas? Tu i tamo žargon se i dalje drži u uspomeni da bi se zadržala lojalnost "arapske ulice", no u praktičnom smislu velika većina arapskog svijeta je "krenula dalje", jednostavno se pomirila s novom stvarnošću, prihvatila Izrael kroz prihvaćanje ogromne moći njihovog glavnog saveznika, SAD-a dakako. Jedino još tzv. "Osovina otpora" (linija koja ide prek...