Ekonomsko stanje našeg vremena: Kondratieffov val, gdje smo i koliko daleko smo sad?
Ekonomski ciklusi, kako se stvaraju, gdje poniru i kada počinje idući? Priča o pokušaju predviđanja ekonomije i sovjetskom ekonomistu koji je zbog svojih ideja pogubljen.
Mnogi su pokušali (i još uvijek pokušavaju) predvidjeti velika ekonomska kretanja, naročito kroz analizu povijesnih podataka kako bi se mogla dobiti slika budućnosti. Iako će se većina složiti da su ekonomski sustavi toliko kompleksni da je jedina sigurnost po pitanju budućnosti njena nepredvidljivost, u određenim aspektima neke velike pojave ipak se mogu pokušati pratiti. Danas ćemo predstaviti jedan takav zanimljiv pristup pod nazivom Kondratieffov val.
Riječ je o konceptu kojeg je osmislio Nikolaj D. Kondratieff, ruski ekonomist iz vremena SSSR-a. Ali ne, ta činjenica ga ne diskvalificira - osim možda u samom SSSR-u gdje njegove ideje nisu naišle na pozitivnu reakciju.
O čemu se točno radi? Kondratieff je uočio da cijene poljoprivrednih proizvoda, ali i bakra, prolaze kroz određene dugoročne ekonomske cikluse za koje je pak smatrao da su direktan rezultat tehnološke inovacije. Svoj originalni koncept predstavio je u ranim godinama Sovjetskog Saveza, 1925., u svojoj knjizi "Veliki ekonomski ciklusi". Kasnije je drugi ekonomist, Joseph Schumpeter (Austrijanac, bio je kratko i ministar financija 1919. za vrijeme podjednako kratkog postojanja Republike Njemačke Austrije nakon Prvog svjetskog rata, zatim je emigrirao u SAD) predložio da se ti opisani dugački valovi nazovu "Kondratieffovljevi valovi", u znak počasti ruskom ekonomistu.
Nikolaj D. Kondratieff Jasno, sama činjenica da je Schumpeter pokrenuo takvu inicijativu već nam sugerira da je Kondratieff loše skončao...
Kondratieff je studirao na Sveučilištu u Sankt Petersburgu te na Poljoprivrednoj akademiji Petra velikog. Također je bio i utemeljitelj Instituta konjunkture u Moskvi (*konjuktura u ekonomiji: realno stanje gospodarske aktivnosti u cjelokupnom gospodarstvu ili nekom njegovu sektoru).
1928. je uklonjen s instituta od strane NKVD-a te je osuđen na 8 godina zatvora pod optužbom da je "profesor-kulak". Nastavio je pisati i u zatvoru iako mu se zdravlje tamo znatno pogoršalo. No, veliku Staljinovu čistku 1938. nije preživio - ponovno mu je suđeno te je sad dobio 10 godina zatvora, ali neće ih odslužiti. Pogubljen je istog dana od strane streljačkog voda. Imao je 46 godina.
Njegov "grijeh"? Bio je jedan od vodećih ranih sovjetskih ekonomista, no čini se da se nekima u partijskoj hijerarhiji nije sviđala njegova ideja o organizaciji malih privatnih poduzeća unutar SSSR-a. Njegova pak glavna teorija o kojoj ćemo danas govoriti, da zapadne kapitalističke ekonomije prolaze valove (rasta i depresije) svakih 50-ak godina, nije previše ni razmatrana u SSSR-u, ali je zato naišla na interes izvan Sovjetskog Saveza.
Prema njemu ti valovi traju između 40 i 60 godina. Ekonomisti su kasnije, analizom povijesnih podataka, definirali ukupno 5 takvih Kondratieffovih valova od 18. stoljeća.
Prvi je trajao za vrijeme izuma parnog stroja, od 1780. do 1830.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
