Ekonomski analitičar Mike Whitney: "Europa na korak do bankarske diktature"

Mike Whitney je autor i ekonomski analitičar koji redovno piše za progresivne online listove kao što su Counter Punch, globalresearch.ca i drugi, također je i autor knjige "Bespomoćni: Barack Obama i Politika Iluzije".
U svojem najnovijem tekstu osvrnuo se na aktualno ekonomsko stanje u Europi. Whitney argumentira kako "mjere štednje" nisu ništa drugo nego "socijalna kontra-revolucija" - drugim riječima, brutalno otimanje radničkih prava i rušenje socijalne države u interesu krupnog kapitala, primarno onog financijskog - točnije, bankarskog.
Ističe kako "mjere štednje" nisu prolazno stanje jer se ne radi o ekonomskom, već o političkom - ideološkom - potezu.

Kao konkretan dokaz ukazuje na činjenicu da na ovom principu ne inzistiraju ekonomisti - koji su mahom mjere štednje proglasili kao promašaj - već u prvom redu političari. Glavna struktura, ističe Whitney, koja želi radikalno promjeniti Europu i pretvoriti je u "bankarsku uniju" nalazi se u tzv. "Trojci" - Europska Komisija, Europska Centralna Banka i MMF.

"Europa na korak do bankarske diktature"

"Prinosi na 10-godišnje riznice pali su na rekordnih 1,56% ovog četvrtka ujutro nakon što su investitori u panici pobjegli s europskih financijskih imovina u njemačke i američke državne obveznice.
Pogoršanja kreditnih uvjeta, smanjenje kreditnih rejtinga i masovno povlačenje novca iz banaka u Španjolskoj i Grčkoj, sve to je rezultiralo "bijegom na sigurno" što je pak dovelo do najnižih brojki po pitanju prinosa u zadnjih 10 godina.
Padajući prinosi pokazuju da su investitori izgubili povjerenje u mogućnost EU zakonodavaca da razriješe trenutačnu dužničku krizu, pogotovo po pitanju sve većih problema u Grčkoj i Španjolskoj.

Ova kriza, koja je velikim djelom proizvod pretjerane ekspanzije kredita i slabog upravljanja rizicima od strane EU banaka, koristi se od strane Europske Komisije i ECB-a (Europska Centralna Banka) za stvaranje velike europske "bankarske unije" i uvođenje divljačkih rezove u socijalne programe, zdravstvo i mirovine. Odgovor EU zakonodavaca je bio socijalna kontra-revolucija stvorena u svrhu transformacije 17 članica monetarne unije u "permanentnu zonu mjera štednje" kojom će upravljati korporativna i financijska elita.

Evo jedan detalj s Reutersa:

"Eurozona mora povećati rast i srezati dug kako bi povratila povjerenje investitora, ali bi se također trebala kretati ka stvaranju bankarske unije, uvesti euroobveznice i direktno re-financirati banke iz trajnih fondova za spašavanje, istaknuli su dužnosnici Europske Komisije ove srijede u sklopu predstavljanja godišnjeg plana.

'Veća integracija između država članica eurozone, nadzor struktura i praksi, prekogranično upravljanje krizom, raspodjela tereta i kretanje prema bankarskoj uniji bio bi važan korak u aktualnoj strkturi europske ekonomije i monetarne unije', proučili su iz Europske Komisije.

'Na isti način, kako bi se raskinula vezu između banaka i državne vlasti, bio bi stvoren izravni Europski Mehanizam za Stabilnost (ESM: European Stability Mechanism) putem kojeg bi se vršila direktna dokapitalizacija banaka', stoji u dokumentu Europske Komisije ("EU calls for eurozone banking union, direct bank recapitalisations", IFR, Reuters)

Permanentni fond eurozone za spašavanje, ESM, još uvijek nije ratificiran od svih 17 članica, no, već sada Europska Komisija želi promjeniti ulogu istoga da uključuje i direktno spašavanje banaka. Direktno spašavanje posrnulih banaka je otvorena grabež moći, pokušava se stvoriti povlašteni položaj banaka na isti način kako je to učinio TARP (op.a. američki program "Troubled Asset Relief Program" u kojem država direktno intervenira) u SAD-u stvorivši koncept "Preveliki da propadnu" (eng. "Too Big To Fail" ili kraticom TBTF). TBFT znači da su se banke spojile sa državom i da od sada porezni obveznici služe kao jedina garancija njihovog opstanka. Europa se ubrzano kreće prema ovom modelu.

Njemačka kancelarka Angela Merkel se za sada protivi ideji da ESM rekapitalizira španjolske banke, ali zasigurno će popustiti ako se kriza produbi. Ako popusti, onda se od posrnulih banaka neće tražiti da provedu restrukturiranje dugova, izbrišu vlasnike dionica i obveznica, maknu lošu imovinu i zamjene rukovodstvo. Sav trošak bi tada pao na leđa poreznih obveznika, a to je upravo ono što žele vođe Europske Komisije i Europske Centralne Banke. U isto vrijeme, rastuća kriza će se iskoristiti za nametanje dodatnih fiskalnih reformi, koje su već sada stvorile najvišu stopu nezaposlenosti u posljednjih 20 godina, a jug Europe gurnule u snažnu recesiju.

Evo još malo s Reutersa:

"... ministri u privatnosti ne skrivaju svoje ambicije da žele veliki europski bankovni depozit koji bi garantirao da će se mjere implementirati s velikom brzinom bez rizika od nekih katastrofalnih događaja. Ovo je znak da Europska Centralna Banka favorizira depozitne garancije. Problemi se stvaraju na drugoj fronti. Uz cijenu zaduživanja koje se ubrzano kreće prema 7% i uz većinu investitora koji već sada izbjegavaju Španjolsku, tamošnja vlada će sve teže pronalaziti način kako refinancirati 98 milijardi eura duga i kako pritom smoći dodatnih 52 milijarde eura za financiranje deficita ove godine. Lokalne banke jedva da posuđuju, ili pak daju kredite po nevjerojatno visokim kamatama, tako da kompanije sve lošije stoje i sve je veći rizik od lančanog bankrota koji bi mogao ekonomiju poslati ravno na dno. Poslovanjima je ukupno izdano 44,6 milijardi eura kredita krajem ožujka, to je čak duplo manje nego u istom tromjesečju 2007, a kontrakcija se povećava iz mjeseca u mjesec, prema podacima španjolske državne banke. Potrošači se klone od velikih kupnji i smanjuju potrošnju. Stalni rast cijena zaduživanja postali su veliki problem za Španjolsku od početka krize... Vlada je službeno priznala kako je situacija kritična."
("Spain cries for help: is Berlin listening ?", Reuters)

Europska Komisija i ECB dopuštaju da kriza raste, kako bi ostvarili svoje ciljeve - stvaranje fiskalne unije koju bi kontrolirale banke koje bi pak imale pristup neograničenim sredstvima financiranja kao i moć nametanja politike ("mjera štednje") kroz prisilu.

Evo jedan isječak ekonomista Mark Weisbrota koji vidi politički motiv iza aktualne dužničke krize:

"Već neko vrijeme argumentiram da kriza, koja se ponavlja u eurozoni, nije vođena financijskim tržištima i zahtjevima za mjerama štednje u vrijeme recesije, kao što se inače napominje.
Primarni uzročnik krize i njene prolongacije je politička agenda europskih autoriteta - na čelu s Europskom Centralnom Bankom i Europskom Komisijom. Ovi autoriteti (u koje treba ubrojiti i MMF, svi zajedno čine "Trojku" koja određuje ekonomsku politiku eurozone) žele silom nametnuti političke promjene, pogotovo u slabijim ekonomijama gdje stanovnici nikada ne bi dali glas za takve promjene."
(“Europeans’ economic future has been hijacked by dangerous ideologues”, The Guardian)

Da, sve je to politika i to desničarska politika. 100% uglednih ekonomista koji su dali svoj komentar na aktualnu dužničku krizu kritizirali su način na koji se ista sprovodi, pogotovo po pitanju mjera štednje. Zar zaista mislite da Merkel ili Mario Draghi (op.a. predsjednik Europske Centralne Banke) misle da su pametniji od ekonomista kao što su Stiglitz, Krugman, Reich, Eichengreen, Thoma, Weisbrot, Galbraith, Baker, Roubini i drugi?
Ne, Merkel nema nikakvu pozadinu u ekonomiji, dok je Draghi bio investicijski bankar za Goldman Sachs.

Ovi ljudi nisu zainteresirani za popravljanje europske ekonomije. Oni rade na tajnoj kampanji koja za cilj ima radikalno restrukturirati europsko društvo, uništiti sva socijalna prava i beneficije, ukinuti sve progresivne napretke ostvarene za vrijeme prošlog stoljeća i u konačnici većinu kontinenta svesti na raznu siromaštva 3. svijeta. Bankarska unija će dodatno ojačati moć financijske elite nad pojedinim državama, a to i jest glavni i jedini cilj."

Slobodni prijevod na hrvatski: Marko K. (advance.hr)
Direktan link na original:
http://www.counterpunch.org/2012/06/01/europe-moves-closer-to-banktatorship/
datum objave originala: 1.6. 2012