Stručnjak za naftna tržišta, Gary Shilling, i dalje stoji pri svojoj prognozi koju je dao u kolovozu prošle godine glede toga da će cijena nafte pasti na 10 USD po barelu. Smatra da je aktualni oporavak cijene nafte samo privremena pojava.
Kao razloge navodi činjenicu da Sjeverna Amerika proizvodi više nafte iz škriljevca nego se očekivalo te činjenicu da članice OPEC-a i dalje odbijaju ograničiti svoju proizvodnju.
Podsjetimo, pad cijene nafte zadnjih godina bio je ogroman - 2008. barel nafte je iznosio 142 USD da bi u veljači ove godine pao na svega 26 USD po barelu. U isto vrijeme Saudijska Arabija i dalje povećava svoju proizvodnju koja sada iznosi 10,5 milijuna barela po danu, a vlasti žele još i veću proizvodnju - 12,5 milijuna barela po danu do 2017.
Cijeli svijet danas proizvodi oko 100 milijuna barela nafte po danu, a tržišni analitičari su izračunali kako svako globalno povećanje proizvodnje za 1%, odnosno za milijun barela dnevno, koje premašuje potrebe tržišta (a upravo to Saudijska Arabija i čini) ruši aktualnu cijenu nafte za 25%.
To je vrlo jednostavna računica - što je na tržištu više proizvoda kojeg već ima dovoljno, cijena tog proizvoda će padati. Nafte na tržištu svakako ima dovoljno. Štoviše, u trenutku sloma na naftnom tržištu već se nalazilo nekoliko milijuna barela nafte (dnevno) više nego je bilo potrebno. Unatoč tome Saudijska Arabija nastavila je s pojačanom proizvodnjom.
Za pojedine zemlje ovo je katastrofa, zemlje kao što su Venezuela, Libija i Alžir - zato jer ove zemlje, veliki proizvođači nafte, nemaju pristup tržištima kapitala koji bi im omogućili da prežive uz relativno manje posljedice ove teške periode. Ove ekonomije su ovisne o proizvodnji nafte i gotovo da ništa više ni ne proizvode - njih će stoga ova kriza, ako se još malo produži, potpuno slomiti. To se već i događa, jasno je kako kriza u Venezueli buja iz dana u dan.
No, naftna kriza pogađa i sve druge proizvođače, uključujući i Rusiju, ali, ironično, i Saudijsku Arabiju.
Štoviše, Saudijska Arabija - koja je najveći krivac za ovakav kolaps cijene nafte - gomila ogromne gubitke. Prošle godine zabilježili su rekordan deficit od čak 98 milijardi USD. Kraljevinu trese naftna kriza - uveli su poreze na slatka pića, na duhan, cijena benzina porasla je za 40% (da, cijena benzina raste i dok cijena nafte pada, možda nekima to zvuči apsurdno, ali je logično - država gubi novac i nastoji ga vratiti dižući cijene vlastitim građanima, a benzin je za većinu neophodan), ukinute su i subvencije za struju i vodu (dakle one "fine stvari" koje su ugušile širenje tzv. Arapskog proljeća na kraljevinu Saudijsku Arabiju - pokojni kralj je te 2011. upumpao milijarde USD beneficija nezadovoljnom narodu i tako spriječio njihov revolt - što će sada učiniti novi kralj Salman? Teški dani su pred njim), ali Saudijska Arabija ne odustaje - proizvodnju nafte povećavaju i povećavaju.
Saudijska Arabija je imala priliku ograničiti svoju proizvodnju na zadnjem summitu OPEC-a, globalnog naftnog kartela 13 zemalja, no nije im padalo ni na pamet.
Članice OPEC-a: Alžir, Angola, Ekvador, Gabon, Indonezija, Iran, Irak, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija (de facto lider skupine), Ujedinjeni Arapski Emirati i Venezuela:
Dakako, postavlja se pitanje - zašto? Zašto Saudijska Arabija to radi? Zašto ruše globalno tržište nafte od kojeg i sami žive? Imaju svoje argumente, a ti isti argumenti mogli bi ih u konačnici skupo koštati.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.