Brojni su se teoretičari i psiholozi tijekom povijesti bavili istraživanjem pojma motivacije, pogotovo u poslovnom svijetu, njegovim definiranjem i otkrivanjem faktora koji motiviraju radnike. Motiviranje u najužem smislu možemo objasniti kao poticanje ljudi na ostvarivanje ciljeva tvrtke i osobnih ciljeva, a ti se ciljevi međusobno isprepliću i često realizacija jednih neizravno, ali istodobno znači realizaciju drugih. Svatko želi više motivacije, ali nije potpuno siguran što je to. Pojedinci bi rekli da žele biti više motivirani. Menadžeri i vođe bi rekli da žele motiviraniji tim zaposlenika ili grupu, a poslodavci žele zaposliti motiviranu osobu. Štoviše, zahtjevi poslodavaca su još veći, na primjer osobu koju oni traže i žele zaposliti, treba biti, čak, "samomotivirana". Tijekom povijesti mijenjala se ideja menadžmenta i shvaćanje zaposlenika, od resursa koji treba maksimalno iskoristiti, do potencijala koji treba usmjeravati i voditi. Vremenom su se razvile brojne teorije motivacije, te se one zasnivaju na različitim pretpostavkama i stavljaju naglasak na različite dimenzije ljudskog ponašanja.
Začetnikom razvoja teorije motivacije smatra se Abraham Maslow i njegova poznata teorija hijerarhije potreba na temelju koje su kasnije brojni teoretičari gradili doprinos razvoju pristupa motivaciji. Maslowljeva teorija hijerarhije potreba kaže da su naše potrebe hijerarhijski poredane pa se na dnu hijerarhije nalaze najosnovnije, a prema vrhu sve složenije potrebe. Potrebe zadovoljavamo počevši upravo od onih temeljnih, najjednostavnijih, kao što su fiziološke potrebe i potrebe za sigurnošću, prema složenijima, kao što su društvene potrebe i potrebe za poštovanjem, te potrebe za samoostvarenjem. U trenutku kada je neka potreba zadovoljena, ona gubi snagu i prestaje biti motivator, a osoba se usmjerava na sljedeću razinu, pisao je Maslow. Tako je i najsnažnija potreba zaposlenika upravo ona koja trenutno još nije zadovoljena. Očito je da zaposlenici, radeći za neku organizaciju i određenu nadređenu osobu, svakodnevno pokušavaju zadovoljavati svoje potrebe koje su im trenutno važne.
Dakle, motivacija je proces iniciranja i usmjeravanja napora i aktivnosti u svrhu ostvarivanja osobnih i organizacijskih ciljeva. Pitanje motivacije odnosi se na razloge ljudskog ponašanja, faktore koji ga organiziraju, usmjeravaju i određuju mu trajanje. Motivacija odgovara na pitanje zašto se netko ponaša na određeni način, postiže li ili ne postiže radnu uspješnost (uspješnost obavljanja bilo koje aktivnosti) određene razine.
Zadovoljni radnici - uspješna tvrtka
Glavno je pitanje zašto i kako je motivacija uopće važna za poslovanje tvrtke. Često se govori o sposobnostima i kompetencijama zaposlenika, no osim ta dva značajna čimbenika i motivacija ima svoje izravne i neizravne utjecaje, te na taj način bitno utječe na uspješnost obavljanja radnih zadataka, poboljšanje radnog učinaka zaposlenika, produktivnost i efikasnost. Motivacija je vrlo kompleksna i osobnog je karaktera, tako da zapravo niti nema jedinstvenog odgovora na pitanje koju tehniku upotrijebiti, no unatoč tome moguće je identificirati osnovne motivacijske tehnike, od kojih se pokreću ideje. Krenuvši od financijske kompenzacije, kojom se većina danas zaposlenih, pod utjecajem očigledno lošeg stanja trenutno, najviše zadovoljava, a to su; visina plaće, iza koje redom stoje razni honorari, putni troškovi te reprezentacije. Pored toga, vrlo su važna mirovinska i zdravstvena pokrića, obrazovanja, životna osiguranja, razni dopusti poput godišnjih i bolovanja te primjerice, pogodnosti poput mogućnosti podizanja raznih kredita.
Dobro radno mjesto čine zanimljivi radni zadaci, odgovornost, samopotvrđivanje, napredovanje, obrazovanje, razni izazovi, sloboda u izražavanju kreativnosti, postignuća, kontakti i još mnogo toga što pripada u elemente nefinancijske kompenzacije te ih mnogi niti ne smatraju dijelom motivacijskih tehnika koje se primjenjuju zbog navike na iste. Osim toga postoji još elemenata koje zaposleni također ne smatraju motivacijama u radnom okruženju, već nečime što pripada radnom mjestu, odnosno nešto što dolazi u paketu s poslovanjem tvrtke; pritom se misli na politiku poduzeća, suradnike, status pojedinca, radne uvjete, podjelu posla, prehranu, rad kod kuće, klizno radno vrijeme, kraći radni tjedan, fleksibilno trajanje pauze za ručak i još mnogo, mnogo toga...
Gorka je činjenica da zapadna demokracija donosi način života u kojem materijalizam čini temelj, a sve ostalo postaje nadgradnja. Jasno je da jedno bez drugoga ne pruža zadovoljstvo u potpunosti, ali očito je da se bez jednoga može (nadgradnja - suodlučivanje, stručno usavršavanje, dobri odnosi na poslu, kvalitetna radna okolina...), a bez drugoga teško ili gotovo nemoguće (temelj - novac). Rijetki su oni koji imaju priliku postavljati financijske uvjete pri zapošljavanju, dok je velika većina prisiljena ući u zatvoreni krug potrošačkog društva. Da bi uopće mogli ostvariti neke osnovne životne potrebe, kao što su sigurnost i egzistencija, prisiljeni su što prije prihvatiti posao koji se najčešće ne pokaže kao najsretnije rješenje. Ali pritisak plaćanja kredita, kojima malo tko u današnje vrijeme nije opterećen, te svakodnevnih životnih potreba, koje vrlo često premašuju i 'dobre' plaće, ne daje previše izbora.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
