Edo period - Zašto se Japan izolirao od cijelog svijeta? Priča o šogunima, samurajima i striktnom sustavu klasne hijerarhije koja će definirati Japan kakvog poznajemo
Negdje od sredine 15. pa do početka 17. stoljeća Japan je proveo u građanskim ratovima, popriličnom kaosu koji ima i naziv - Sengoku. I pitali su se tamošnji vladari, otkud toliko napetosti? Zašto stalno izbijaju sukobi? Zaključili su da to mora da je rezultat vanjskih utjecaja. Vrijeme je kolonijalnih ekspanzija, europski utjecaj širi se svijetom na razne načine, uključujući i putem širenja kršćanstva. I što učiniti? Kako spriječiti da vanjski utjecaj unosi razdor u Japan - ili ga čak posve i pokori? Odluka je donijeta... potpuna izolacija od vanjskog svijeta. Ovo je priča o stoljećima koja će Japan provesti sam za sebe, izdvojen od ostatka svijeta. Ovo je priča o Edo periodu.
Unutarnji japanski odnosi su kompleksni, no pokušat ćemo ih pojednostavniti. Na kraju brojnih unutarnjih sukoba cijelim Japanom vladala je vojna diktatura, odnosno šogunat. Što je to šogunat? Vojna vladavina gdje se na čelu nalazi šogun, a u tom periodu vladajuća obitelj bila je Tokugawa pa tako taj cijeli period (od 1603. pa sve do 1867.) također nazivamo i šogunat Tokugawa.
Ali zar nije na čelu Japana car? Jest, i tada je na čelu Japana bio car, ali samo de jure. De facto vlast bila je u rukama šoguna iz obitelji Tokugawa. Uz cara su egzistirale i plemićke obitelji, njih 140, no baš kao i car, samo su živjeli u popriličnom izobilju, ali im nije dato da se bave "bitnim stvarima".
Znači, vladajuća obitelj, na čelu vojne diktature, odlučila je izolirati cijeli Japan od ostatka svijeta i ta izolacija je trajala skoro dva stoljeća? Upravo tako.
Zašto su se odlučili na tako radikalan potez? Prije svega zbog straha. Kako smo i rekli, vrijeme je velike europske kolonijalističke ekspanzije. Japanci su se bojali da će ih kolonijalne sile (najviše ih je bilo strah Španjolske i Portugala) osvojiti i porobiti. Iz te perspektive zaključili su da bi im najbolje bilo jednostavno "nestati", zatvoriti se potpuno u sebe... i upravo to su i učinili.
Ali zašto se ovaj dugi (i vrlo zanimljivi) period u Japanu također naziva i Edo period? Zbog glavnog grada, dakako. Te 1603. godine prvi šogun iz obitelji Tokugawa, Tokugawa Ieyasu, osnovao je u Edu svoj šogunat.
Šogun Tokugawa Ieyasu, prvi šogun Edo perioda
Edo je u to vrijeme bio tek manji ribarski gradić, ne neko naročito značajno mjesto, ali nakon stotinjak godina postao je najveći grad u Japanu. Takav je ostao i do današnjih dana te sad ima oko 9 milijuna stanovnika. Promijenili su mu tek ime - Edo je današnji Tokio.
Edo (ili Tokugawa) period donio je Japanu dugačku eru mira, ali i znatnog prosperiteta. No, daleko od toga da je to bilo divno mjesto za sve. Upravo suprotno, Japan za vrijeme Edo perioda bio je vrlo striktno ustrojen prema klasnom sustavu tako da su gornje klase uživale u vrlo raskošnom životu te nisu ni bile svjesne kako život izgleda za siromašne seljake i radnike.
Ali Edo period je uvelike i stvorio Japan kakvog ga danas poznajemo - sa svim njegovim specifičnostima koje su nama često egzotične. Toliko toga što danas vezujemo uz Japan, od haiku pjesama, kabuki drame, umjetnosti drvoreza, ceremonije ispijanja čaja, uređenja vrtova i kultivacije bonsai stabala - sve to datira upravo iz Edo perioda japanske povijesti!
Dakako, uz sve običaje iznimno je značajna bila spomenuta društvena hijerarhija. Pogledajmo kako je ista izgledala u to doba.
Na samom vrhu bio je, dakako, šogun (bilo ih je ukupno 15 kroz cijeli period). U komparaciji car, iako uvažavan, bio je poprilično nemoćna figua, više ceremonijalna.
Ispod šuguna bili su daimyo. To su bili moćni feudalni lordovi. Živjeli su u izobilju, ali uz jednu važnu karakteristiku, odnosno obvezu. Naime, bili su obvezani pola svog vremena provoditi na zemlji, gdje su upravljali nižim kastama, a pola vremena u glavnom gradu Edo (gdje se očekivalo da budu na usluzi samom šogunu).
Jedan od pripadnika daimyo klase, odnosno feudalnih lordova
To je zapravo bila lukava taktika. Lordovi su morali tako održavati dva doma, jedan u glavnom gradu, drugi u ruralnim krajevima diljem Japana. To je bilo dosta skupo, a i putovanja su im oduzimala puno vremena... Čemu sve to? Tako da ovi utjecajni feudalisti ne bi postali prebogati i premoćni, jer bi onda nekome od njih moglo pasti na pamet da izvede puč protiv šoguna!
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.