U američkom časopisu za politiku Politico albanski premijer Edi Rama je naznačio da se ne može isključiti politička unija Albanije i Kosova ako se zaustavi proces proširenja Europske unije na Zapadnom Balkanu. Razgovor se vodio ponajviše oko stanja u susjednoj Makedoniji, gdje je ustavna kriza obuhvatila i vladu u Tirani jer su makedonske političke stranke etnički albanski orijentirane otišle u glavni grad Albanije kako bi porazgovarali o izbornim i poslijeizbornim taktikama. Ovakva aktivnost albanskih stranaka u Makedoniji izazvala je nevjericu među Makedoncima, koje sada albanska zajednica traži da se albanski jezik prizna kao drugi službeni jezik u Republici Makedoniji. Mnogi u tome vide početak ostvarivanja plana tzv. Velike Albanije, a izjava Rame je samo dodatno stavila ulje na vatru.
Albanski premijer je time htio upozoriti na opasnosti koje slijede na Balkanskom poluotoku, odnosno na njegovom zapadnom dijelu, ako se neće nastaviti proces europskog širenja. EU već godinama ne promišlja aktivno o proširenju članstva na Zapadni Balkan, a nakon ulaska Hrvatske čini se da je zaključen proces prihvaćanja novih članica. Osobito je to bolno za Albaniju, zemlju koja je zajedno s Hrvatskom primljena u NATO Savez, ali nije nastavila svoju putanju prema članstvu u Uniji. S obzirom na to, Rama smatra da se ništa ne može isključiti.
Na pitanje Politica da li je nezamisliv plan ujedinjenja Albanije i Kosova, Rama je rekao da nije: 'Jedini način očuvanja Balkana u miru i suradnji jest ostaviti otvorena vrata EU, ostaviti jasnu perspektivu, ostaviti pozitivne osjećaje prema Europi. Nitko se ne bi htio okrenuti sebi i tražiti manje unije, svi se žele ujediniti u velikoj uniji. Ali ako nema nade, nema perspektiva, nema prostora, onda naravno da se male unije mogu ostvariti'. Ali takva 'mala unija' koju spominje umjetnik, bivši košarkaš i gradonačelnik Tirane koji se prometnuo od socijalističkog premijera može postati velika glavobolja Bruxellesu i svim drugim regionalnim zemljama.
Okosnica te glavobolje je iredentistički koncept Velike Albanije koja bi u jednoj državi obuhvatila sve Albance koji žive na svojim povijesnim teritorijima. Uz postojeću Republiku Albaniju, ovaj koncept obuhvaća cijelo Kosovo, Preševsku dolinu u južnoj Srbiji, područja Ulcinja i visoke Crne Gore, sjeverozapadne Grčke odnosno Epir, te zapadni dio Republike Makedonije. Teoretski je ova ideja stasala unutar Prizrenske lige, organizacije iz 19. stoljeća čiji je cilj bio ujedinjenje svih područja gdje povijesno žive Albanci u jedinstven vilajet unutar Osmanskog carstva. No, takvo ujedinjenje je ostvareno tek pod talijanskom i njemačkom okupacijom Balkana u Drugom svjetskom ratu. Kad je stvorena suvremena Albanija 1913., na zgarištima Balkanskih ratova, polovica albanskog teritorija i oko 40 posto Albanaca ostalo je izvan zemlje. I danas se to smatra golemom nepravdom Velikih sila. Prema izvještaju iz 2010., kad se proučavala ponovno ideja Velike Albanije, ispitivanje javnog mnijenja je pokazalo da 63 posto Albanaca u Albaniji, 81 posto na Kosovu i 53 posto u Makedoniji podržava takvu državu, međutim na samom Kosovu ipak postoji mala sklonost istinskom ujedinjenju s Albanijom.
Ova su ispitivanja provedena u dvijetisućitima upravo zato jer su tijekom tog razdoblja nastale političke stranke u Albaniji koje zagovaraju Veliku Albaniju. Godine 2002. ujedinili su se Nacionalni oslobodilački front Albanaca i Stranka nacionalnog jedinstva u Ujedinjeni nacionalni albanski front, koji je djelovao kao politička organizacija Albanske nacionalne vojske, militantne organizacije koja je uključila pripadnike kosovskog UÇK, koja je u ranim 2000. imala i nekoliko nasilnih obračuna na Kosovu, Srbiji i Makedoniji. Nekako u isto vrijeme nastala je u Epiru Oslobodilačka vojska Kamerije (kako Albanci nazivaju to područje). Među političkim strankama nastale su u tom razdoblju monarhistička Stranka legalističkog pokreta, Stranka nacionalnog jedinstva i Balli Kombëtar, jedina stranka koja je uspjela prijeći izborni prag i ući u parlament. Panalbanske ideje, ali ne i praktično ujedinjenje, zagovara i kosovski Vetëvendosje. Uz ovu snažnu stranku, na Kosovu djeluje i Balli Kombëtar Kosovë. Većina se tih političkih stranaka i pokreta mogu označiti kao politički miševi, međutim oni su to samo zato jer su 'mainstream' stranke preuzele dio njihove retorike.
Bivši albanski predsjednik i premijer Sali Berisha poznat je također po svojim velikoalbanskim izjavama, a u vrijeme kada je Edi Rama bio gradonačelnik Tirane, u njegovom uredu se mogao zateći zemljovid Velike Albanije. Koristeći nacionalistički narativ, (reformirana) Socijalistička partija Albanije i Demokratska stranka Albanije preuzimaju prostor koji pripada daleko radikalnijim strankama te ga donekle neutraliziraju. Sada se Rama igra s napetim osjećajima u regiji koju je europska integracija zaboravila: Albanija, Srbija, Makedonija i Crna Gora službeno su kandidati za članstvo u Europskoj uniji, Kosovo ima Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a Bosna i Hercegovina se zapravo nije ni pomakla. Za sve te zemlje perspektiva članstva u EU je godinama daleko. Albanski je premijer opravdano ukazao da Europa ne razumije potrebu prisustva u balkanskoj regiji ako želi sigurnu Europu. Kao dobar korak Rama spominje povijesne posjete albanskog i srbijanskog premijera. Edi Rama je posjetio Beograd prvi puta nakon 68 godina, a Aleksandar Vučić je stigao u Tiranu kao prvi srbijanski premijer ikad. Neki srbijanski dužnosnici ukazuju da Rama koristi nacionalizam kako bi se obranio od optužbi u Tirani gdje ga smatraju previše prijateljskim s Beogradom. U sadašnjem je to trenutku opasno s obzirom da oporba bojkotira rad parlamenta i prijeti da neće postaviti kandidate na općim izborima koji se održavaju 18. lipnja, smatrajući da glasovanje neće biti pošteno i slobodno. Oporba traži da Rama odstupi i dostupi tehničkoj vladi upravu nad izborima, što je premijer odbio. U kampanji i pokušaju smirivanja cjelokupne situacije Rama koristi savjete bivšeg britanskog premijera Tonya Blaira i njegovog savjetnika za odnose s javnošću, poznatog spin doktora Alastaira Campbella.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
