Mongolsko Carstvo koje je postojalo tijekom 13. i 14. stoljeća najveća je kopnena država u povijesti čovječanstva. Začeta u azijskim stepama, mongolska država se s vremenom proširila na zapadu do istočne Europe, na istoku do Japanskog mora, na sjeveru u Sibir, na jugu prema Indijskom potkontinentu, Indokini i Perziji do Levanta. Na vrhuncu carstvo je zauzimalo 33 milijuna kilometara kvadratnih i naseljavalo 100 milijuna stanovnika.
Mongolsko Carstvo nastalo je ujedinjenjem nomadskih plemena u Mongoliji pod vodstvom Džingis-kana koji je proglašen vladarem svih Mongola 1206.Veliki Kan, imenom Temudžin, još je u ranoj mladosti pokazivao osobine karizmatskog i hrabrog ratnika. Kad je objavio ideju o ujedinjenju svih Mongola, brojna su plemena dobrovoljno prešla na njegovu stranu, a ona koja nisu, imala su samo dva izbora: prikloniti se ili umrijeti. Godine 1206. Temudžin je postao vođa velike konfederacije Mongola, dobivši naziv Džingis-kan, što znači "Univerzalni vođa".
Džingis-kan je zapamćen po svom sustavu zakona koji su nazvani Velika jasa. U tom su aktu propisana prava i obveze svakog podanika. Naravno, pobrojane su i kazne kako bi svatko znao što ga očekuje ukoliko se ne pokori Džingis kanovoj volji. Između ostalog tim se zakonikom ukidalo dobivanje dužnosti sukladno podrijetlu. Umjesto toga uvedeno je ono što se danas naziva meritokracija: svatko je mogao obnašati i najviše državničke dužnosti ukoliko bi se pokazao sposobnim za to. Pri tome nije bila važna vjerska, nacionalna ili rasna pripadnost. Jasa je omogućavala oporezivanje i obvezu sudjelovanja odraslih Mongola u lovu tijekom zimskih mjeseci. Temudžin je zabranio pljačkanje poraženih neprijatelja bez dozvole i uveo politiku dijeljenja plijena sa svojim ratnicima i njihovim obiteljima. Zabranjena je prodaja žena, unutarnji sukobi i zabrana lova tijekom sezone parenja. Podržavao je unutarnju i vanjsku trgovinu. Izuzeo siromahe i kler od oporezivanja.
Džingis-kan početkom 13. stoljeća uspio je što milom, a što silom ujediniti mongolska plemena pod svojim vodstvom. Od njih je potom ustrojio snažnu vojsku s kojom je udario na dva susjedna kineska carstva Jin i Xia. Brojnije i bolje naoružane Kineze iznenadila je mongolska vojna taktika. Naime, u mongolskoj vojsci nije bilo pješaka, a lako naoružani konjanici napadali su brzo i iznenada, a zatim bi simulirajući povlačenje mamili protivnika u zamku. U međuvremenu bi neprijatelja cijelo vrijeme zasipali oblacima smrtonosnih strelica. Osim toga, mongolski su ratnici često mijenjajući svoje brze konje, mogli prijeći i više od 160 kilometara na dan prehranjujući se pljačkom i pijući krv svojih konja. Mongolski vođa uveo je inovativan način ustroja vojske pa ju je podijelio u decimalne odjele: arbani (10 vojnika), zuni (100), mingani (1000), tumeni...
Mongolsko Carstvo nastalo je ujedinjenjem nomadskih plemena u Mongoliji pod vodstvom Džingis-kana koji je proglašen vladarem svih Mongola 1206.Veliki Kan, imenom Temudžin, još je u ranoj mladosti pokazivao osobine karizmatskog i hrabrog ratnika. Kad je objavio ideju o ujedinjenju svih Mongola, brojna su plemena dobrovoljno prešla na njegovu stranu, a ona koja nisu, imala su samo dva izbora: prikloniti se ili umrijeti. Godine 1206. Temudžin je postao vođa velike konfederacije Mongola, dobivši naziv Džingis-kan, što znači "Univerzalni vođa".
Džingis-kan je zapamćen po svom sustavu zakona koji su nazvani Velika jasa. U tom su aktu propisana prava i obveze svakog podanika. Naravno, pobrojane su i kazne kako bi svatko znao što ga očekuje ukoliko se ne pokori Džingis kanovoj volji. Između ostalog tim se zakonikom ukidalo dobivanje dužnosti sukladno podrijetlu. Umjesto toga uvedeno je ono što se danas naziva meritokracija: svatko je mogao obnašati i najviše državničke dužnosti ukoliko bi se pokazao sposobnim za to. Pri tome nije bila važna vjerska, nacionalna ili rasna pripadnost. Jasa je omogućavala oporezivanje i obvezu sudjelovanja odraslih Mongola u lovu tijekom zimskih mjeseci. Temudžin je zabranio pljačkanje poraženih neprijatelja bez dozvole i uveo politiku dijeljenja plijena sa svojim ratnicima i njihovim obiteljima. Zabranjena je prodaja žena, unutarnji sukobi i zabrana lova tijekom sezone parenja. Podržavao je unutarnju i vanjsku trgovinu. Izuzeo siromahe i kler od oporezivanja.
Džingis-kan početkom 13. stoljeća uspio je što milom, a što silom ujediniti mongolska plemena pod svojim vodstvom. Od njih je potom ustrojio snažnu vojsku s kojom je udario na dva susjedna kineska carstva Jin i Xia. Brojnije i bolje naoružane Kineze iznenadila je mongolska vojna taktika. Naime, u mongolskoj vojsci nije bilo pješaka, a lako naoružani konjanici napadali su brzo i iznenada, a zatim bi simulirajući povlačenje mamili protivnika u zamku. U međuvremenu bi neprijatelja cijelo vrijeme zasipali oblacima smrtonosnih strelica. Osim toga, mongolski su ratnici često mijenjajući svoje brze konje, mogli prijeći i više od 160 kilometara na dan prehranjujući se pljačkom i pijući krv svojih konja. Mongolski vođa uveo je inovativan način ustroja vojske pa ju je podijelio u decimalne odjele: arbani (10 vojnika), zuni (100), mingani (1000), tumeni...
