Nakon terorističkog napada u Parizu koji je zapanjio Europu i zapadni svijet, opsada i krvavi obračun u Radisson Blu hotelu u Bamaku, glavnom gradu afričke države Mali, postao je još jednim dokazom širenja terorizma u svijetu. Zbog tragedije u Parizu, ovaj je slučaj dobio značajnu vidljivost u zapadnim i nezapadnim medijima. Uobičajeno Mali nema mnogo vidljivosti u tim medijima, iako je zemlja meta terorista već dulje vrijeme. Podjednako se u ovom konkretnom događaju izostavilo pitanje motiva napada na najveći i najluksuzniji hotel u državi.
Zapadnoafrička država Mali je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta. Iako nema izlaz na more, što značajno uzrokuje siromaštvo, Mali je doživio brzi gospodarski rast u devedesetima, zajedno s porastom demokracije i relativnom socijalnom stabilnošću.međutim, taj je napredak ubrzo osujećen borbama na sjeveru zemlje nakon 2010., što je potom dovelo do vojnog udara 2012., te francuskom vojnom intervencijom protiv islamističkih boraca koji su prijetili glavnom gradu na jugu zemlje.
Iako je civilna vlast ponovno postavljena u ljeto 2013., krhki mir s tuareškim separatistima je prekinut godinu dana kasnije i borbe su se nastavile. Mali nije imao sreće u postkolonijalnom razdoblju. Nezavisnost je stekao od Francuske 1960., ali je od tada država patila od ekstremnih suša, pobuna, državnih udara i 23 godine vojne diktature, sve do prvih demokratskih izbora 1992. Uz sve to, Mali ima nevjerojatno razvijenu povijest, baštini naslijeđe prastarog kraljevstva začetog u četvrtom stoljeću. Bamako je danas jedan od najbrže rastućih gradova Afrike.
Mali je ujedno jedan od najvećih afričkih proizvođača pamuka, te je lobirao protiv subvencija proizvođačima pamuka u bogatim zemljama poput SAD-a. Rijeka Niger na jugu i istoku zemlje je ključ proizvodnje hrane u inače pustinjskoj državi. međutim, kroničan deficit u vanjskotrgovinskim odnosima pokazuje da je Mali ovisan o vanjskoj pomoći i financijskim sredstvima koje malijska emigracija šalje svojim obiteljima. Ovakva teška gospodarska situacija povezana je s ratom na sjeveru zemlje.
Nomadski Tuarezi su početkom devedesetih započeli pobunu oko prava na zemlju i kulturu, koja nije prestala do danas unatoč pokušajima središnje vlade da vojnim i diplomatskim putem dođe do rješenja. Mir je nakratko postignut 2007., ali je do eskalacije opet došlo nakon libijskog građanskog rata 2011., te povećanom ulasku oružja iz Libije u Mali.
Saharski ogranak al-Kaide je ubrzo ušao u područje bezakonja te počeo kontrolirati tuareški sjever zemlje nakon vojnog udara u ožujku 2012., čime je ovo područje odsječeno od ostatka Malija i podvrgnuto striktnom islamskom zakonu. Zapadnoafrička zajednica Ecowas dogovorila se da će započeti koordiniranu vojnu ekspediciju kako bi ponovno stekla nadzor nad sjeverom Malija, s UN-ovom potporom. Pripreme za tu akciju trajale su nekoliko mjeseci, ali za to vrijeme su pobunjenici preuzeli inicijativu i počeli napredovati prema jugozapadu zemlje. Nakon što su zauzeli grad Konnu, vlada u Bamaku je alarmantno zatražila Francusku da vojno intervenira. Francuske trupe su pokorile pobunjenička središta na sjeveru i ugušile veći dio pobune. Ipak, sjever ostaje područje napetosti, gdje su povremeno aktivne tuareške separatističke skupine i islamističke borbene grupe povezane s al-Kaidom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.