Ljudi za života prije ili kasnije prolaze kroz turbulentne periode, a jedna od češćih intenzivnih turbulencija svakako je razvod braka. Tu napetost, osjećaj da se građeni svijet odjednom ruši, mnogi su prikazali na filmu na ovaj ili onaj način, ali nitko nikada tako intenzivno i emotivno eksplozivno kao što je to učinio poljski redatelj Andrzej Zulawski (rođen 1940. u Lavovu, sovjetska Ukrajina, preminuo 2016. u Varšavi).
Nemojte očekivati dramu jer film "Opsjednutost" to svakako nije. Što je onda? Teško je reći. U drugoj polovici filma ne nedostaje mu krvi i nadrealnog, no ovo nije ni horor film. Ovo je na neki način ubrzavajući tobogan ravno do granice ludila koji nastavlja i dalje, do prostora izvan zone svakog komfora i logike.
U glavnim ulogama imamo slavnu francusku glumicu Isabelle Adjani dok njenog supruga glumi Sam Neill. Oboje su odradili izuzetan posao, no Isabelle Adjani ne samo da je nadmašila samu sebe (što kao da pokušava u svakom svom filmu) nego je dosegla nedostižno, emotivni "performans" kojeg možda nijedna glumica nakon nje nije uspjela doseći.
Puno superlativa, ali itekako zasluženih. Nekoliko scena naročito su pamtljive - svađa supružnika, što unutar doma, što na javnom mjestu, koja eskalira do nadrealnih proporcija, ali još i znatno više poduža scena u kojoj Adjani u podzemnoj željeznici doživljava "nešto" - ili je to propadanje u ludilo ili pak opsjednutost nekakvim demonom (sve je, dakako, u svrsi simbolike), no scena je svakako vrhunac filma.
"Opsjednutost" je film koji se gleda na jedan poseban način, po mogućnosti bar dva puta. Zulawski baca zvrk ravno na oštar rub između stvarnosti i fikcije, gurajući naprijed kako bi dočarao propadanje i emotivni vertigo. Svakako se osjeća i velik utjecaj slavnog H. P. Lovecrafta, u manifestaciji nadrealnog svakako, ali također i u izgradnji atmosfere koja "pritišće", koja stvara tjeskobu i u trenucima kada stvari izgledaju donekle "normalno".
Naprosto je tragično da ovaj film nema veću ekspoziciju te već pomalo klizi u zaborav, no u isto vrijeme to ne iznenađuje. "Opsjednutost" je hrabar film koji pomiče granice i definitivno nije za svakoga.
Ukoliko ste filmofil veteran onda ste svakako već gledali "Opsjednutost", možda i više puta, no ako tek počinjete istraživati opus izvan "tradicionalnog", otkrivajući svijet filma koji je daleko veći od komercijalnih uradaka, ovo je možda odličan početak - iako filmu kao što je ovaj treba pristupiti oprezno, ležernog gledatelja može "uhvatiti na prepad" i poprilično šokirati. Ipak, preporuka je ako niste gledali film da niti ne gledate foršpan jer malo previše otkriva, za prvo gledanje bolje bi bilo upustiti se ovako "na slijepo"....
Nemojte očekivati dramu jer film "Opsjednutost" to svakako nije. Što je onda? Teško je reći. U drugoj polovici filma ne nedostaje mu krvi i nadrealnog, no ovo nije ni horor film. Ovo je na neki način ubrzavajući tobogan ravno do granice ludila koji nastavlja i dalje, do prostora izvan zone svakog komfora i logike.
U glavnim ulogama imamo slavnu francusku glumicu Isabelle Adjani dok njenog supruga glumi Sam Neill. Oboje su odradili izuzetan posao, no Isabelle Adjani ne samo da je nadmašila samu sebe (što kao da pokušava u svakom svom filmu) nego je dosegla nedostižno, emotivni "performans" kojeg možda nijedna glumica nakon nje nije uspjela doseći.
Puno superlativa, ali itekako zasluženih. Nekoliko scena naročito su pamtljive - svađa supružnika, što unutar doma, što na javnom mjestu, koja eskalira do nadrealnih proporcija, ali još i znatno više poduža scena u kojoj Adjani u podzemnoj željeznici doživljava "nešto" - ili je to propadanje u ludilo ili pak opsjednutost nekakvim demonom (sve je, dakako, u svrsi simbolike), no scena je svakako vrhunac filma.
"Opsjednutost" je film koji se gleda na jedan poseban način, po mogućnosti bar dva puta. Zulawski baca zvrk ravno na oštar rub između stvarnosti i fikcije, gurajući naprijed kako bi dočarao propadanje i emotivni vertigo. Svakako se osjeća i velik utjecaj slavnog H. P. Lovecrafta, u manifestaciji nadrealnog svakako, ali također i u izgradnji atmosfere koja "pritišće", koja stvara tjeskobu i u trenucima kada stvari izgledaju donekle "normalno".
Naprosto je tragično da ovaj film nema veću ekspoziciju te već pomalo klizi u zaborav, no u isto vrijeme to ne iznenađuje. "Opsjednutost" je hrabar film koji pomiče granice i definitivno nije za svakoga.
Ukoliko ste filmofil veteran onda ste svakako već gledali "Opsjednutost", možda i više puta, no ako tek počinjete istraživati opus izvan "tradicionalnog", otkrivajući svijet filma koji je daleko veći od komercijalnih uradaka, ovo je možda odličan početak - iako filmu kao što je ovaj treba pristupiti oprezno, ležernog gledatelja može "uhvatiti na prepad" i poprilično šokirati. Ipak, preporuka je ako niste gledali film da niti ne gledate foršpan jer malo previše otkriva, za prvo gledanje bolje bi bilo upustiti se ovako "na slijepo"....
