Povodom smrti bivšeg českog predsjednika mnogi mediji su zauzeli monolitan stav na razini "o pokojniku sve najbolje" - u najmanju ruku. Od New York Times-a do BBC-a, Vaclav Havel je zauzeo prostor na kojem je jučer stajala slika Christopher Hitchens-a.
Vaclav Havela, o kojem godinama nije napisana ni jedna riječ, sada se slavi kao velikog državnika koji je svoj narod u mirnoj revoluciji (tzv. "baršunasta revolucija") izveo iz mraka staljinizma u svjetlo kapitalizma.
Povodom njegove smrti očitovali su se mnogi državnici:
"Njegov miran otpor razbio je temelje jednog carstva čime je prokazana sva prazna i represivna ideologija istog. Pokazao je kako je moralno vodstvo snažnije od bilo kojeg oružja."
američki predsjednik, Barack Obama
"Havel je bio hrabar i snažan glas protiv totalitarizma i inspiracija disidentima dilijem svijeta koji se bore za slobodu."
- izraelski premijer, Benjamin Netanyahu
"Smrću Vaclav Havela Češka Republika je izgubila velikog patriota, Francuska je izgubila prijatelja, a Europa jednog od svojih najmudrijih ljudi"
- francuski predsjednik, Nicolas Sarkozy
Unatoč brojnim hvalospjevima, lik i djelo Vaclav Havela potrebno je sagledati i iz druge perspektive.
Dr. Michael ParentiDr. Michael Parenti (obrazovanje: City College of New York, B.A., Brown University, M.A., Yale University) je jedan od najpoznatijih autora političke znanosti, povijesti i kulture. U znanstvenom i popularnom obliku obrađuje brojne teme preko 40 godina.
U tekstu koji slijedi se nalazi slobodni prijevod s engleskog na hrvatski njegovog teksta pod naslovom " Zar bi morali obožavati Vaclav Havela?" (original engleski naslov: "Must We Adore Vaclav Havel?")
"Nijednoj osobi zaslužnoj za povratak kapitalizma na prostorima Istočne Europe se nisu toliko dodvoravali američki službenici, medijske sveznalice i akademici koliko Vaclav Havelu - dramaturgu koji je postao prvi predsjednik post-komunističke Čehoslovačke i kasnije Češke Republike.
Brojni ljudi s ljevičarskim tendencijama koji također obožavaju Havela kao da su previdjeli neke stvari vezane uz njega: njegov reakcionarni religijski opskurantizam, nedemokratsko suzbijanje ljevičarskih suparnika i njegovu izuzetnu predanost ekonomiji nejednakosti i neukroćenog slobodno-tržišnog kapitalizma.
Odrastao je u gospodskoj, izrazito antikomunističkoj obitelji uz bogatsvo i osobne šofere.
Havel je na političkom planu odbio "kult objektivnosti i statistike" kao i ideju racionalnog, socijalno kolektivnog angažmana u rješavanju problema.
Pozivao je na novo političko vodstvo koje bi bilo zasnovano na "poniznost pred misterioznim licem bića" i koje bi prije svega vjerovalo u "subjektivnost sebe i subjektivnost svijeta".
Očito je kako bi ova nova vrsta političara trebala postati superiorna elita, a ne nešto na tragu Platonove "arhetipske mudrosti".
Havel nikada nije pojasnio kako bi se ti njegovi transcendentni stavovi trebali konkretno odraziti na politiku, političke odluke i na čiju korist i na čiju štetu?
Havel je pozivao na očuvanje kršćanske obitelji u kršćanskoj naciji.
Za sebe je rekao kako je "čovjek mira" koji nikada nebi prodavao oružje drugim represivnim režimima - a prodavao je oružje direktno Filipinima i fašističkom režimu u Tajlandu.
U lipnju 1994. general Pinochet, čovjek koji je brutalno zgazio demokraciju u Čileu, nabavljao je oružje u Čehoslovačkoj - bez ikakvog javnog protivljenja Havela.
Havel se svim srcem priključio George Bushu i njegovom "Ratu u zaljevu" čiji je rezultat bio preko 100,000 mrtvih iračkih civila.
1991., zajedno sa pro-kapitalističkim vođama Istočne Europe, Havel je u UN-u glasao za rezoluciju koja ja za cilj imala potvrditi navodno kršenje ljudskih prava u Kubi.
Ali nikada nije ni riječ izgovorio kako bi osudio kršenje ljudskih prava u El Salvadoru, Kolumbiji, Indoneziji ili bilo kojoj drugoj klijentelističkoj državi pod upravom SAD-a.
1992. dok je bio predjsednik Čehoslovačke, Havel - veliki demokrata, tražio je da se ukine parlament i da mu se dopusti vladavina prema ediktu, sve sa ciljem kako bi se što brže ugurale "reforme" slobodnog tržišta.
Iste godine uveo je zakon prema kojim bi se do 8 godina zatvora kažnjavalo svako zagovaranje komunizma.
Znao je kako ovakvim zakonom krši osnovna ljudska prava o slobodi govora za koju se zalagao novi češki Ustav.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
