Dronovi, Trojanski kamioni i uništeni bombarderi: Kako je ukrajinska operacija "Paukova mreža" šokirala Rusiju i svijet - je li ovo ruski "Pearl Harbor" trenutak koji vodi u veliku odmazdu i eskalaciju?

Ukrajinska specijalna operacija pod nazivom "Paukova mreža" (eng. "Spider Web") izvedena je jučer, 1. lipnja 2025. i izazvala je, kako bi se i očekivalo, velike reakcije, osobito jer se navodi da je riječ o jednom od najdubljih napada na ruskom teritoriju od početka sukoba. Prema ukrajinskim izvorima, cilj je bio uništiti strateške zračne snage Rusije – pogotovo bombardere koji raketiraju ukrajinske gradove. S druge strane, Moskva tvrdi da su napadi bili "teroristički čin" i negira obim štete koju ističe Kijev. Ipak, satelitske snimke i neovisni vojni analitičari donekle potvrđuju da je riječ o prilično koordiniranoj i iznenađujuće dubokoj akciji, s potencijalno značajnim gubicima za rusku avijaciju. Donosimo pregled dosadašnjih saznanja te usporedbu oprečnih informacija dviju strana, kao i pitanja o ulozi Zapada, mogućoj ruskoj odmazdi, te utjecaju ovakvih napada na pregovore u Istanbulu (koji se danas ponovno vode).

Prvo, same okolnosti i razmjeri operacije "Paukova mreža" djeluju impresivno, barem po onome što tvrde ukrajinske službe. Rusko ministarstvo obrane priznalo je da je došlo do napada dronovima u nekoliko regija, uključujući daleke baze u Murmanskoj oblasti (Olenja), Irkutskoj (Belaja), Rjazanskoj (Djagiljevo), Ivanovu i Amurskoj (Ukrainka). To su ključna uporišta strateških ruskih bombardera (Tu-95MS, Tu-22M3, pa čak i nekolicine rijetkih Tu-160), koji imaju sposobnost lansirati krstareće rakete dugog dometa. Ukrajina tvrdi da je operacija bila simultana, odvijala se u ranim jutarnjim satima 1. lipnja i da su udari izvršeni u koordiniranim intervalima kroz više vremenskih zona, čime se zateklo ruske snage nespremnima. Neposredno nakon napada, ruske su vlasti objavile da je većina dronova uništena protuzračnom obranom, ali su i same priznale "požare na nekoliko zrakoplova" u najmanje dvjema bazama.

Ukrajinska strana naglašava da su koristili više "slojeva" diverzije kako bi zavarali rusku protuzračnu obranu. S jedne strane, s područja same Ukrajine lansiran je veći broj lažnih "mamaca" – jeftinijih dronova kojima je vjerojatno bio cilj aktivirati sustave protuzračne obrane u zapadnim ruskim regijama (Belgorod, Kursk, Voronjež, pa i na "okupiranom" poluotoku Krimu). Istodobno je, tvrde izvori iz SBU-a (ukrajinske sigurnosne službe), pravi udar osiguran "iza leđa" ruskih radara, i to slanjem malih kamikaza-dronova (najčešće FPV tipa) iznutra – navodno su ukrajinski operativci mjesecima ranije kriomice ubacili veći broj takvih dronova na ruski teritorij. Smjestili su ih u "priručno napravljene" kamione s lažnim nadstrešnicama, koji su mogli prići zračnim bazama na relativno malu udaljenost (sama činjenica da su Rusima mogli ti kamioni proći naopaženo ukazuje na velike probleme s njihove strane). U dogovoreno vrijeme, daljinski se otvarao krov tih kamiona, dronovi su polijetali i izravno pogađali zrakoplove parkirane na pistama. Zbog minimalne distance letjelica do cilja, protuzračnim raketama i elektroničkom ometanju bilo je puno teže reagirati.

Neovisni promatrači ističu da je glavni dobitak za Ukrajinu to što su ovakvim postupkom zaobišli klasični problem – a to je tranzit dronova ili raketa kroz gustu mrežu ruskih radara i obrambenih sustava S-400, Pancir i sličnih. Slanjem FPV dronova "u srce" ruskog teritorija, ključno je bilo prikriti logistiku i ljudstvo. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski naknadno je sugerirao da su "mali timovi SBU-a" unutar Rusije imali sve spremno i da je ovaj plan nastajao više od godinu dana. Pritom se službeno ne spominje nijedan konkretan zapadni partner kao izravni sudionik, iako mnogi sumnjaju da je Ukrajina mogla odraditi tako sinkroniziranu akciju bez ikakvih obavještajnih podataka NATO-a, pogotovo satelitskih snimaka i informacijskih presretanja.

Pitanje uloge Zapada ostaje vruća tema. S jedne strane, zapadni dužnosnici već dulje vrijeme javno ističu da Ukrajina ima "pravo na samoobranu" i da "Rusija ne smije imati sigurna utočišta s kojih svakodnevno raketira ukrajinske gradove". Ipak, otkako su se operacije preselile duboko na ruski teritorij, neke članice NATO-a izražavaju zabrinutost da bi to moglo dovesti do snažnije eskalacije. Rusija još od početka sukoba upozorava na "crvene linije" i otvara mogućnost upotrebe "svih sredstava" ako osjeti ugrozu na vlastitom teritoriju. Još nije bilo službenih dokaza da su američke ili europske snage izravno sudjelovale u planiranju "Paukove mreže". Washington se u javnosti drži suzdržan, dok neslužbene izjave nekih američkih kongresnika podupiru "svaku aktivnost koja umanjuje ruski vojni kapacitet".

Konfliktne su informacije o broju uništenih ili oštećenih ruskih zrakoplova. Ukrajina govori o "desecima bombardera" te potencijalno golemim gubicima, čak i do 40-ak letjelica, od čega bi dio bili strateški bombarderi Tu-95, Tu-22M3 i možda nekoliko Tu-160, takozvanih "Blackjacka". Takve tvrdnje ako su i djelomično točne, znače ozbiljno slabljenje ruske zračne moći, budući da je riječ o dragocjenoj floti koju je teško nadoknaditi. Rusko ministarstvo obrane u početku je reklo tek da su "nekoliko aviona zahvatili požari", bez detaljnijih brojki, inzistirajući da je većina dronova oborena. Neovisni satelitski snimci, objavljeni uskoro nakon napada, pokazuju najmanje sedam do devet velikih bombardera u vidljivom plamenu ili s teškim oštećenjima, što je već samo po sebi značajna šteta. Također se spominju i pomoćne letjelice (transportni zrakoplovi An-12, možda i Il-78 tankeri), no precizne potvrde za sada nema. Čak i ako su ukrajinske procjene "napuhane", izgorjelih sedam do deset zrakoplova, od kojih je većina nastala u sovjetsko doba i teško ih je zamijeniti, predstavlja veliki udarac.

Slijedom toga, krenula je usporedba s nekom vrstom "Pearl Harbora" – naravno, ne istog razmjera, ali šokantnog u simboličnom smislu, jer Moskva mora priznati da čak ni baze u Sibiru, daleko od bojišnice, nisu više nužno sigurne. Ruski vojni blogeri, tradicionalno prilično glasni, reagirali su ogorčenjem na "kolosalni propust" protuterorističkih i obavještajnih agencija unutar zemlje, neki zahtijevaju drastične mjere i "odmazdu jaču nego što je SAD napravio poslije Pearl Harbora". Za sada Kremlj nije izricao otvorene prijetnje nuklearnom eskalacijom, ali je odmah po napadu na ruske baze uslijedilo nekoliko intenzivnih ruskih raketnih napada na ukrajinske gradove, osobito Kijev i Harkov, što Moskva naziva "odgovorom na provokaciju". Ti napadi su i inače posljednjih tjedana bili učestali, no sada su privremeno dodatno pojačani, prema tvrdnjama ukrajinske strane, možda upravo kako bi Kremlj održao dojam da "kontrolira situaciju".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.