AstraZeneca je britansko-švedska farmaceutska kompanija sa sjedištem u Cambridgeu u Engleskoj. Ista je, prema mnogima, najperspektivniji kandidat za proizvodnju "cjepiva za svijet", ali pojavili su se određeni problemi. Naime, kompanija je ovih dana objavila kako njihovo cjepivo - proizvedeno u suradnji sa sveučilištem Oxford, ima učinkovitost od 70% u prosjeku (o "prosjeku" malo kasnije u tekstu), no neki znanstvenici su skeptični.
U čemu je problem? U nekoliko stvari, kao prvo u tome što su rezultati po pitanju učinkovitosti donijeti na temelju analize vrlo male skupine volontera (nekoliko tisuća). Da pojasnimo - druga dva perspektivna cjepiva koja se pripremaju na Zapadu, ono u suradnji američkog Pfizera i njemačkog BioNTecha, te ono američke korporacije Moderna, imaju iznad 90% učinkovitost, ali to je procjena donijeta na testiranju više desetaka tisuća volontera (inače sama "učinkovitost" u ovoj fazi, bez obzira na broj testova, ne mora - i vjerojatno neće - odgovarati stvarnoj brojci kada krene konkretno cijepljenje stanovništva, opširnije o toj temi: Zašto cjepivo neće zaustaviti pandemiju i što točno znači kad se kaže da isto ima "95% učinkovitost"?).
Neki stručnjaci uočili su "nedostatke" u analizi učinkovitosti koju spominje AstraZeneca. Naime, tih "70% učinkovitosti u prosjeku" AstraZeneca temelji na rezultatima dvije testirane skupine. Prva skupina od 2,741 ima zabilježenu učinkovitost od 90%, a druga - u kojoj je 8,895 volontera - ima učinkovitost od 62%. Zajedno je to prosjek od oko 70%.
No, postoji konkretan problem - prva, manja skupina, dobila je pola doze cjepiva, a mjesec dana kasnije i punu dozu. Ova druga skupina primila je punu dozu i onda za mjesec dana još jednu punu dozu. Kako je onda moguće da prva skupina, koja je dobila ukupno manju količinu cjepiva, ima veći postotak obrane od koronavirusa od ove druge skupine? Znači li to da je "jedna i pol doza" učinkovitija?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.