Iranski utjecaj širi nestabilnost u regiji, rekla je na prošlogodišnjem 37. summitu Vijeća za zaljevsku suradnju (GCC) britanska premijerka Theresa May, te je obećala da će surađivati s vođama država članica GCC-a u sprječavanju takve prijetnje. May je ove stavove ponovila tijekom svog ulizivačkog posjeta Washingtonu u govoru pred republikanskim članovima Kongresa, gdje je naglasila da je Iran zao utjecaj na Bliskom istoku, te da je prioritet Velike Britanije potpora saveznicima u Perzijskom zaljevu kako bi se spriječila agresivna gradnja utjecaja od Teherana do Sredozemnog mora. Pri tome je objavila da će SAD i Velika Britanija pobijediti u 'sukobu civilizacija' dokazujući da će otvorene, liberalne i demokratske zemlje uvijek pobijediti one zatvorene, nametljive i okrutne.
Koje li nesreće po britansku premijerku! Ta ona je bila na skupu najvećih diktatora svijeta, njezini 'saveznici' u Saudijskoj Arabiji i drugim petromonarhijama financiraju gotovo sav terorizam islamističkog predznaka. Ukoliko pokušava svrstati svoje saveznike u one 'zatvorene, nametljive i okrutne' zemlje onda joj to baš i ne ide za rukom. Uostalom, kad god se propituje stav zapadnih vlada prema arabijskim diktaturama onda je odgovor vječito isti: 'Nastojimo raditi zajedno na poboljšanju demokratskih standarda, ali ujedno čuvamo naš interes'. A možda je pritom mislila na svog novog američkog idola Donalda Trumpa koji je svoju otvorenost pokazao zabranom ulaska određenim muslimanima u SAD. Među zemljama koje nisu na tom popisu su monarhije Arabijskog poluotoka. Naravno, niti jedan iranski državljanin nikada prije nije optužen za teroristički čin u SAD-u, za razliku od više saudijskih državljana, ali i dalje se u svjetskim medijima govori o zabrani zbog straha od terorizma.
U svom tom kolopletu ekonomskih interesa koji najbolje konvergiraju u ratnom okruženju Iran nastoji doista pojačati svoj utjecaj, ali kako bi primirio snage ujedinjene protiv Islamske republike i napokon dao prostora toj zemlji za disanje. U tom je smislu iranski predsjednik Hasan Rohani iznenada posjetio Oman i Kuvajt, dvije članice GCC-a koje su najbliže Iranu i, bez ikakvih slučajnosti, koje kotiraju kao najdemokratskije među drugim članicama ovog saveza (osim ove dvije zemlje tu su još Saudijska Arabija, Bahrein, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati). Vijeće optužuje Iran za korištenje vjerskih razlika kako bi se miješao u unutarnje stvari arapskih zemalja i izgradio svoju sferu utjecaja na Bliskom istoku, što Teheran niječe. Rohanijeva regionalna inicijativa vodila je pozivu Omana i Kuvajta iranskom predsjedniku da ga posjete u ozračju islamskog prijateljstva i obnove regionalnih veza. Saudijska Arabija i Bahrein prekinuli su diplomatske odnose s Iranom u siječnju 2016., nakon što su prosvjednici zapalili saudijsko veleposlanstvo u Teheranu. Kuvajt, Katar i UAE su opozvali svoje poslanike u znaku solidarnosti s Rijadom, dok je Oman samo izrazio žaljenje zbog napada pokazujući svoje dobre odnose s Islamskom republikom.
Oman tradicionalno odbija nastojanja GCC-a za prekidom odnosa s Iranom. Zemlja je pomogla ugošćavanjem i medijacijom u tajnim američko-iranskim razgovorima 2013. što je dvije godine kasnije dovelo do povijesnog potpisivanja nuklearnog ugovora u Ženevi. U Muscatu se Rohani susreo s poglavarom države sultanom Kabusom bin Saidom. Dvojica vođa su nakon protokola sjeli i porazgovarali o širenju prijateljskih i međusobno dobrodošlih odnosa te na pokušaju dosizanja pozitivnih ishoda odnosa s drugim zemljama Perzijskog zaljeva. Omanci su poznati kao vrsni diplomati, a sada su spremni i na širenje gospodarskih i ekonomskih odnosa s Iranom, osobito s južnim iranskim provincijama i u zajedničkom upravljanju Hormuškim tjesnacem, vrlo prometnim područjem ulaska i izlaska za Perzijski zaljev. Oman je također spreman uvoziti iranski plin. Omanski ministar nafte i plina Mohamed bin Hamad al-Rumi je već rekao da iranski plinovod neće prelaziti teritorij UAE, umirivši tako Emirate koji već imaju teritorijalnih sporova s Iranom oko tri otoka u Perzijskom zaljevu.
Kuvajtski ministar vanjskih poslova je krajem siječnja došao u svoj rijedak posjet Teheranu kako bi iranskom predsjedniku donio poruku na temelju dijaloga između GCC-a i Irana. Rohani je tada potvrdio da je Kuvajt među najmanje deset zemalja koje su ponudile svoju pomoć u ponovnom pronalaženju odnosa s Rijadom. Prije svog puta, Rohani je rekao da s veseljem prima poruku šest članica GCC-a, te da je posjet dvjema državama izraz dobrosusjedskih odnosa i sigurnosti koje Iran želi prenositi u svojoj regiji. Iranski predsjednik je naglasio da nikad nije razmišljao o ulasku u unutarnje poslove drugih država ili nametanju vjerskih i političkih uvjerenja drugima. Ova izjava je osobito važna zbog lošeg položaja šijita u Bahreinu, ali i drugim zemljama Arabije. U Kuvajtu je iranskog predsjednika dočekao emir Šejh Sabah Ahmad Džaber al-Sabah koji se složio s jačanjem bilateralne suradnje i koordinacije za osnivanjem sigurnosti i stabilnosti u regiji, te se založio za bliže političke odnose i jače gospodarske veze. Kulturne, povijesne i vjerske sličnosti nekoliko su puta naglašene u ovom susretu. Iran i Kuvajt imaju značajnu mogućnost stvaranja tranzitne infrastrukture Jug-Sjever, te mogu biti određeni most između zemalja 'iranske sfere' s arabijskim državama.
Nakon smrti Ali Akbara Hašemi-Rafsandžanija 8. siječnja žalovalo se i za osobom koja je imala odlične odnose s mnogim arapskim vođama te imao ključnu ulogu u saudijsko-iranskom približavanju nakon Iransko-iračkog rata. Bahrein, Kuvajt, UAE i Oman poslali su poruke žalovanja za smrti osobe koja je opisana stupom Islamske revolucije 1979. Tek 24. siječnja su iranski mediji prenijeli da je saudijski kralj Salman doista izrazio sućut u pismu poslanom Rafsandžanijevoj obitelji. U toj poruci, koja je namjerno zakašnjela iranskoj misiji u Organizaciji islamske suradnje, Salman opisuje Rafsandžanija kao časnog čovjeka. Vijesti o tom pismu su stigle baš u vrijeme kada je kuvajtski ministar vanjskih poslova Sabah al-Halid al-Sabah posjetio Iran prvi puta u dvije godine. Tada je prenio poruku GCC-a iranskim dužnosnicima, a nagađanja o sadržaju pisma sežu od osobnih zamisli kuvajtskog emira do poruke pomirenja Rijada i Teherana. Visoki iranski dužnosnici su doista prihvatili smanjenje napetosti i stvaranje dobrih odnosa sa Saudijskom Arabijom. Ipak, Saudijci su se tu oslonili na tajnu diplomaciju radije nego da se ostave propagandnog ratovanja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
