Nakon deset godina pregovaranja, pet država koje graniče uz Kaspijsko jezero dogovorili su se o povelji koja nalaže pravni status najvećeg svjetskog slatkovodnog jezera. Do sada je vrijedio dogovor koji su u tridesetim godinama dvadesetog stoljeća potpisali Sovjetski Savez i Iran. Na neki način je time prestao postojati i posljednji pravni ugovor iz Sovjetskog Saveza koji nije do danas riješen.
U kazahstanskom Aktauu, 12. kolovoza su čelnici Azerbajdžana, Irana, Kazahstana, Rusije i Turkmenistana potpisali konvenciju o pravnom statusu Kaspijskog jezera. Činjenica je da ova konvencija stavlja de jure kraj pitanja pripadnosti Kaspijskog jezera. Sada je legalno, iako ne i potpuno, podijeljen prostor između Irana i kaspijskih država nastalih na području bivšeg SSSR-a. Tako je završio međunarodni spor i situacija koja je potrajala više od četvrt stoljeća nakon propasti sovjetske države. U sporazumu iz tridesetih, Kaspijsko jezero se dijeli u dva nejednaka dijela, na crti Astara – Hasan Kuli od zapada do istoka, pri čemu je Iran dobio 13 posto vodene površine, a iranski ribarski brodovi nisu smjeli prijeći ovu liniju. Kada su 1991. godine umjesto jednog Sovjetskog Saveza na obalama Kaspijskog jezera odjednom postale četiri samostalne države, postavilo se pitanje podjele.
Iran je smatrao kako je potrebno podijeliti 'pošteno' po dnu jezera cijelu površinu u pet jednakih dijelova. Rusija se snažno protivila podjeli površine, osnivanju pomorske granice i demilitarizaciji ribolovnog područja, jer bi time izgubila slobodu djelovanja Kaspijske flotile. Prisjetimo se kako je u 2015. godini, s ratnih brodova uz obalu Azerbajdžana ispaljeno nekoliko raketa na okupirani dio Sirije. Osim toga, Moskva je nastojala zadržati pravo veta na plinovod ispod Kaspijskog jezera iz Turkmenistana preko Azerbajdžana u Europu, kako bi se spriječila konkurenciju Gazpromu. Naravno, interesi Turkmenistana i Azerbajdžana, kao i Kazahstana, izgledali su dijametralno suprotni. Potreban je bio kompromis, za kojim se tragalo punih 22 godine.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.