U njoj (navodno) živimo već 20-ak godina, ali unatoč tome moramo se zapitati - što li je to demokracija?
Najugledniji rječnik merriam-webster kazat će nam kako je to: "vladavina naroda, sistem i vlada koju bira cijeli narod na temelju većine."
Zvuči dobro. Hrvatski wiki unos pak kazuje: "demokracija označava pluraristički (SIC) oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana" - traljavo sročeno, ali također zvuči pozitivno.
Puno toga u životu zvuči dobro, npr. uzrečica "tko čeka taj dočeka" ili pak "sve se može kad se hoće" - ali ako zvuči dobro to ne znači da mora biti i istinito. I hoćemo i čekamo - imamo li? Dočekasmo li?
Demokracija u današnjoj Europi ista je priča. Potencijalno zvuči dobro, ali u stvarnosti nije ništa više od prazne uzrečice. Posljednjih dana bili smo u prilici promatrati jedan važan povijesni trenutak - sumrak i nominalne demokracije u Europi.
Milijuni ljudi godine su proveli na ulicama Grčke i Italije tražeći smjenu vlasti. Sav njihov gnjev i sva njihova ogorčenost nisu imale nikakvog utjecaja na "vladu koju bira cijeli narod na temelju većine." Ali s druge strane viši rang vladajuće klase u Europi nokautirao je njihove dugogodišnje premijere u tek nekoliko dana.
Silvio Berlusconi, apsolutni gospodar talijanskog medijskog prostora, sa ciničnim osmijehom godinama je promatrao val nezadovoljstva u Italiji znajući kako je njegova pozicija otporna na svaki oblik "volje naroda". Ali kada je stigla direkti...
Puno toga u životu zvuči dobro, npr. uzrečica "tko čeka taj dočeka" ili pak "sve se može kad se hoće" - ali ako zvuči dobro to ne znači da mora biti i istinito. I hoćemo i čekamo - imamo li? Dočekasmo li?
Demokracija u današnjoj Europi ista je priča. Potencijalno zvuči dobro, ali u stvarnosti nije ništa više od prazne uzrečice. Posljednjih dana bili smo u prilici promatrati jedan važan povijesni trenutak - sumrak i nominalne demokracije u Europi.
Milijuni ljudi godine su proveli na ulicama Grčke i Italije tražeći smjenu vlasti. Sav njihov gnjev i sva njihova ogorčenost nisu imale nikakvog utjecaja na "vladu koju bira cijeli narod na temelju većine." Ali s druge strane viši rang vladajuće klase u Europi nokautirao je njihove dugogodišnje premijere u tek nekoliko dana.
Silvio Berlusconi, apsolutni gospodar talijanskog medijskog prostora, sa ciničnim osmijehom godinama je promatrao val nezadovoljstva u Italiji znajući kako je njegova pozicija otporna na svaki oblik "volje naroda". Ali kada je stigla direkti...