DNC govor i marionetski kontinuitet: Tko god vlada Amerikom u vrijeme dok se već dugo nesposobnog i sad odbačenog Bidena želi prikazati kao "povijesnu ličnost" vladat će i u slučaju da Kamala Harris postane predsjednica
Kamala Harris imala je sinoć vrhunac svoje dosadašnje političke karijere - u završnoj večeri Demokratske nacionalne konvencije potvrdila je svoju nominaciju kao službena kandidatkinja Demokratske stranke za predsjednicu SAD-a. Pritom je održala i govor na koji su mnogi čekali. Osvrnut ćemo se na neke ključne detalje.
Na samom uvodu obratila se predsjedniku Joeu Bidenu. "Gospodine predsjedniče, kad se sjetim puta koji smo prošli zajedno, ispunjena sam zahvalnošću. Vaša uloga je bila izuzetna, povijest će to pokazati. Vaš karakter je inspiracija", poručila je Bidenova potpredsjednica.
Zanimljivo je primijetiti kako su se gotovo svi govornici u sklopu DNC-a ovog tjedna svoje govore započinjali ne samo zahvaljujući Bidenu već nižući hvalospjeve kao da se radi o povijesnom lideru u rangu Winstona Churchilla (mada je i on nakon rata brzo bio zaboravljen). Kroz dovoljno ponavljanja neki će početi u to i vjerovati mada je stvarnost baš dijametralno suprotna. Demokratska stranka doslovno se odrekla svog predsjednika i prisilila ga da se povuče iz utrke kako bi Kamala Harris mogla uzeti njegovu poziciju. Nema dvojbe da je to politički bio odličan potez jer entuzijazam za Harris je neusporediv (iako je pitanje hoće li potrajati do studenog), ali svejedno, ovo je najveći revizionizam političke sadašnjosti možda i ikad u američkoj politici.
Joe Biden je vrlo jasno demonstrirao da uopće nije kompetentan složiti nekoliko suvislih rečenica bez pomoći telepromptera, odnosno unaprijed napisanog govora, kojeg nije ni sam napisao. Pomaže mu jedino to da je takva praksa u američkoj politici postala potpuno normalizirana. Javnosti se sve manje daje na uvid sam političar, a umjesto toga daje se nekakva kontrolirana orwelijanska prikaza koja čita s lijevog i desnog nagnutog transparentnog ekrana kako razina bizarnosti ne bi totalno eskalirala (zato za vrijeme govora uvijek gledaju malo lijevo, malo desno, a onda i naprijed, dok još imaju natuknice u glavi).
Barack Obama održao je govor večer prije, a dan nakon njegov "govoropisatelj" daje izjavu za CNN i hvali se kako su sve dobro složili i uvježbali. Drugim riječima, više se niti ne skriva da su vodeći političari doslovno postali marionete koje samo otvaraju usta i čitaju unaprijed pripremljeno. Dobar dio javnosti se ne buni i prihvaćaju ovu polustvarnost kao nešto prihvatljivo, svakako prihvatljivije od Donalda Trumpa koji prezire blesimetre, ali zato njegovi govori, iako autentični, sve više zvuče kao nekoherentno potkopavanje samog sebe.
Ali vratimo se na Bidena i njegovu "povijesnu ulogu". Što je to on učinio toliko pozitivno za povijest, bilo Amerike ili svijeta? Žive li Amerikanci danas bolje? Imaju li kvalitetniju zdravstvenu skrb? Jesu li zaštićeni na svojim radnim mjestima? I, što je najvažnije od svega, je li njihova kvaliteta života odraz činjenice da žive u najbogatijoj zemlji na svijetu? Ništa od navedenog. Za njegovog mandata samo se nastavio okrutni proces u kojem bogatiji postaju sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji. Tako će biti i za iduće administracije, tko god da osvojio vlast.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
