Vladimir Vladimirovič Putin rođen je 7. listopada 1952. u još uvijek ratom izmučenom Lenjingradu kao najmlađi sin bračnog para Vladimira Spiridonoviča Putina i njegove supruge Marije Ivanovne. Iako je od svršetka rata prošlo sedam godina ratni ožiljci od njemačke opsade još su bili vidljivi jer je vladala oskudica i primitivni životni uvjeti. Staljinova megalomanija u postratnim godinama pretvorila se u paranoju koja je težila očuvati vlast pod svaku cijenu. Sovjetski diktator okomio se na Lenjingradsko ratno vodstvo na čelu s Nikolajom Voznesenskim koje je u tzv. Lenjingradskoj aferi likvidirano ili utamničeno. Lojalni građani SSSR-a su bili u strahu od represije vlasti. U takvoj mučnoj atmosferi straha i anksioznosti krenuo je život budućeg predsjednika Ruske Federacije i možda najmoćnijeg političara današnjice.
Bračni par Putin je prije nego što je dobio Vladimira Vladimiroviča imao dva sina, Alberta i Viktora, koji su rođeni 1930-ih. Albert je umro u ranom djetinjstvu, a Viktor od difterije tijekom njemačke opsade. Marija je bila tvornička radnica, a Vladimir regrut u sovjetskoj mornarici koji je služio u podmorničkoj floti tridesetih. Početkom rata Vladimir je služio u odjelu za uništenje unutar NKVD-a, a kasnije je transferiran u regularne trupe gdje je bio ranjen u borbi 1942. Putinova baka po majčinoj strani ubijena je od Nijemaca u Tver regiji 1941. a ujaci su nestali na bojištu.
Putinov otac bio je nepričljiv i okrutan plašeći čak i ljude koji su ga poznavali. Očevo ratno iskustvo ostavilo je velik utisak na sina. Nakon rata stariji Vladimir nastavio je raditi u tvornici Jegorov na Moskovskom prospektu koja je gradila putničke vagone za državne željeznice. Kao član Komunističke partije Vladimir je postao tvornički partijski predstavnik, radnički aparatčik koji je osiguravao red i disciplinu. Posao je njemu i obitelji donio jednu sobu veličine 54 metra četvorna u oronulom komunalnom apartmanu na petom katu onoga što je nekad bila zgrada iz 19. stoljeća na adresi ulica Baskov 12 blizu lenjingradske centralne avenije, Nevskog prospekta. Putinovi su se tamo uselili 1944. i skučeni prostor dijelili su s još dvije obitelji. Tamo će živjeti više od dva desetljeća. Stan nije imao tople vode niti kade. Hodnik bez prozora služio je kao komunalna kuhinja s jednim plinskim plamenikom suprotno od umivaonika.
Marija je Putina rodila deset dana prije svoga 41. rođendana. Nakon toliko patnji i gubitaka tretirala je svoga sina kao pravo čudo. Radila je svakakve služavačke poslove, čisteći zgrade, perući epruvete i drugu laboratorijsku opremu i isporučujući kruh. Radila je takve poslove kako bi imala više vremena da provede sa svojim sinom. Stariji par dijelio je jednu sobu u stanu s Putinovima, a pažljiva židovska obitelj drugu. Mladi Vladimir, jedino dijete u komunalnom stanu, sjećao se sa sjetom starijeg para s kojim je provodio jednako vremena kao i sa svojim roditeljima. Oni su postali zamjenski baka i djed, a ženu je znao kako babu Anju. Ona je kao i njegova majka imala duboka religiozna uvjerenja. Ruska pravoslavna crkva je bila pod represijom komunističkog režima koja je popustila tijekom rata, ali se nakon rata opet pojačala.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
