Dilema i posljedice ograničavanja cijene ruske nafte: Zašto se EU koleba? Kad je rok? Što ako stave prenisku, a što ako previsoku cijenu? Tko vuče na koju stranu? Koliko Ruse uopće košta 1 barel nafte? Zašto Indiji prodaju jeftino?

Ograničiti cijenu po kojoj se kupuje ruska nfta - to je nešto što EU upravo nastoji implementirati, ali nije lako. Zašto nije? I što to uopće znači "ograničiti cijenu"? Zar kupci uopće mogu ograničavati cijenu po kojoj nešto kupuju? Mogu, ako se baš zainate (i udruže u kartel kupaca!). Tu se zapravo radi o nekoliko stvari... Kao prvo, da EU (u suradnji s G7 partnerima) želi uvođenjem limita na cijenu ruske nafte direktno utjecati na to koliko Rusija zarađuje, odnosno cilj je smanjiti popriličnu količinu novca koji se slijeva prema Moskvi zbog eskaliranih cijena energenata (a Rusija taj novac, očekivano, može upregnuti za svoje ratne ciljeve u Ukrajini).

Ali to nije sve. Europa je već poprilično rastegnuta po pitanju financijske situacije. Inflacija se ne stišava, a pitanje je koliko će dugo još blok moći subvencionirati troškove za sam narod (jer ako prestane slijedi kaos na ulicama). Drugim riječima, Europskoj uniji je u vrlo hitnom interesu maksimalno smanjiti cijenu koju trenutačno plaća za rusku naftu - i plin, ali ovdje smo danas fokusirani na naftu jer stižu određeni rokovi.

EU ne može sad odustati, zapravo može, ali to bi se onda argumentirano moglo interpretirati kao "slom jedinstva Zapada" Kakvi rokovi? Rokovi koje si je EU sama odredila prije nekoliko mjeseci. U rezoluciji se navodi - ograničenje na cijenu ruske sirove nafte stupit će na snagu 5. prosinca, a naftnih derivata malo kasnije, 5. veljače 2023. Ali zašto se EU obvezala na to? Iz već spomenutih razloga, a i da pokaže da time pomaže Ukrajini vršeći pritisak na rusku ekonomiju. Jasno, američki utjecaj zasigurno je također bio presudan!

No, kako se moglo vidjeti zadnjih nekoliko dana, u Bruxellesu su se pojavila poprilična kolebanja. Kako to? Ima li EU možda namjeru odustati od svojih najavljenih planova? Ne, ne može sad odustati, zapravo može, ali to bi se onda argumentirano moglo interpretirati kao "slom jedinstva Zapada", odnosno baš ono što na samom Zapadu tvrde da "Putin čeka". Ne, umjesto toga kolebanja traju po pitanju kako definirati taj cjenovni limit.

Gdje je konkretna dilema? Ovako to otprilike izgleda. Ako EU definira prenisku cijenu onda bi Rusija jednostavno mogla zaključiti da im se uopće ne isplati više izvoziti naftu prema Europi. U tom slučaju naftovodi će se zavrnuti, a to je nešto što EU nipošto ne želi jer onda se njena već ionako duboka energetska kriza još više rasplamsava. Jasno, ima onih koji bi voljeli takav scenarij, recimo Kijev za početak, a i neki EU akteri koji znaju da im ne treba toliko ruske nafte.

O kojim konkretnim brojkama govorimo? G7 - koji u neku ruku diktira EU politiku u ovom trenutku (iako su u skupini 3 ključne EU članice: Francuska, Njemačka i Italija) predložio je da EU uvede limit u iznosu od 65 USD do 70 USD po barelu ruske nafte. Pregovaralo se o tome zadnjih par dana u Bruxellesu i dogovor nije postignut (svaki put je odlučeno da će se "razgovori nastaviti"). A zašto nema dogovora? Jednima je cijena previsoka, drugima preniska.

Ali kako to? Jednostavno je, zapravo. Jedni bi htjeli veći pritisak na Rusiju, a druge je strah. Strah čega? Da im Rusija neće isporučiti ništa ako stave prenisku cijenu! Koga je strah? Pa zna se tko najviše treba rusku energetiku - najveća europska ekonomija dakako, Njemačka, mada su tu i druge članice koje su iznimno ovisne o ruskoj energiji.

Najveći uvoznici ruske nafte (iznosi u milijardama eura) - odnosi se na prethodnu godinu, uključuje sirovu naftu i naftne derivate

Dobro, recimo da se limit i postavi negdje na 65 USD kako G7 predlaže, što to znači za Rusiju? Koliko uopće Rusiju košta proizvodnja (vađenje iz zemlje) jednog barela nafte? Nije lako reći jer to nisu baš podaci koje bi Rusi iznosili javno, ali procjenjuje se da je to iznos negdje između 12 USD i 20 USD.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.