Kada je svijet po prvi puta dosegao brojku od jedne milijarde 1825. nitko nije mogao predvidjeti da će točno stotinu godina kasnije ta brojka biti udvostručena. Do 1990. bilo je 5,3 milijarde ljudi na svijetu. Danas ta brojka prelazi 7,5 milijardi. Do 2050. svjetsko stanovništvo će prijeći 9,5 milijardi ljudi. Demografske promjene u svijetu nisu ujednačene. Sedam posto svjetskog stanovništva starije je od 65 godina, ali ta je brojka nejednako raširena. Afrika ima najmlađe stanovništvo, a Europa i Japan donose najmanji broj novorođenčadi. Porast stanovništva se stoga očekuje u zemljama u razvoju, i to do šest puta više od razvijenih zemalja, zbog visokog nataliteta. Povećanje u svjetskom stanovništvu će biti jednako broju ljudi na cijeloj planeti 1950.
U Africi će neke države utrostručiti svoje stanovništvo, što zahtjeva da se svakoga tjedna moraju širiti gradovi i graditi nove naseobine. S druge strane, u Istočnoj Aziji natalitet opada. Kina i Japan su među zemljama s najnižim stopama rađanja. Hong Kong ima stopu nataliteta manju od jedan posto, a u Japanu je 14 posto stanovništva starije od 65 godina. Zbog današnje stope rađanja, Japan će imati samo 60 milijuna ljudi 2100. godine. Kinezi će pasti u brojci na manje od dvadeset posto svjetskog stanovništva, ali će i dalje imati 25 posto najstarijih stanovnika Zemlje. Prema sadašnjem stopu rasta, tijekom jednog stoljeća Kina će izgubiti 75 posto svoje populacije.
Tijekom protekla tri stoljeća, europsko stanovništvo se upeterostručilo, a ako se tome pridodaju migranti europskog porijekla koji su se raselili po svijetu, onda se usedmerostručilo. Najveći razlog za ovaj rast jest smanjivanje smrtnosti. Na početku je ovo smanjivanje bilo postepeno i zahtijevalo je razvoj proizvodne poljoprivrede, trgovine koja je obogatila europske narode, industrijsku revoluciju, napredak u medicinskom znanju, bolju prehranu, mirniji životni stil i bolji javni red. Od devetnaestog stoljeća drastično smanjivanje smrtnosti od zaraznih bolesti povećalo je očekivanu životnu dob pri rođenju s 35 na 70 godina. Među ostalim čimbenicima za ovaj rast su i bolje metode rađanja. Povećanje radnog vijeka postiglo je gospodarski rast i ekonomsku distribuciju, kao i smanjivanje društvenih razlika. Ta demografska dividenda pojačala je državnu obvezu proizvodnih ulaganja u sektore obrazovanja i zdravlja, te posebice revolucionarno u potpori starijima.
Povećanje stope rađanja krajem devetnaestog stoljeća nije bilo isto kao u ostatku svijeta. Europsko stanovništvo je uvijek bilo ograničeno tradicionalnim metodama rađanja, malenom broju izvanbračne djece, kasnim stupanjem u brak i povećem broju nevjenčanih osoba. Trendovi manjeg rađanja su danas svjetska činjenica, pa tako da svaka žena ima jedno dijete, svjetska populacija bi 2075. brojila 1,6 milijardi ljudi. Europa posebice pati od tog trenda, a procjene su da će sadašnje stanovništvo od 740 milijuna pasti na 707 milijuna 2050., te na 646 milijuna do 2100.
Da stanovništvo bude stabilno, totalna stopa plodnosti, odnosno broj djece koji bi žene morale rađati u svom životnom vijeku, treba biti 2,1 u istočnoj i južnoj Europi - sada je 1,3, a u nekim regijama ispod 1. U Njemačkoj gotovo 30 posto žena rođenih 1960. nikad nisu imale djece. Rusija svakih 40 godina gubi gotovo polovicu svog stanovništva, a Kina već desetljećima s čežnjom gleda na golema sibirska prostranstva bez ljudi. Kad su stope rađanja opale, nove vizije obitelji su ostvarene, s ženama koje imaju uloge znatno drugačije od onih tradicionalnih. Stoga su žene više u kontroli plodnosti nego muškarci.
Urbanizacija je pomogla u stvaranju manjka rađanja. Manje obitelji postale su normom u Europi, a kasnije i u drugim zemljama. Urbani parovi nemaju društveni pritisak seoskih obitelji koje su djecu shvaćale ekonomskom zaštitom. U urbanim okolnostima je važan individualni uspjeh, a obiteljske uloge se vide u obrazovanju, zdravlju i zapošljavanju, koje opet ovise o institucijama van obitelji. Djeca su u tom okruženju postala jednostavno preskupa. Stoga je došlo do demografske tranzicije niskih stopa rađanja i dugog životnog vijeka, koje je tijekom godina stvorilo staro stanovništvo Europe.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
