Kako se kandidature unutar Republikanske stranke za kandidata te stranke na predstojećim predsjedničkim izborima u SAD-u koji se održavaju ove godine zahuktavaju i idu sve dalje, gurajući u prvi red Donalda Trumpa kao kandidata Republikanske stranke ( s čime se velik broj ljudi unutar Republikanske stanke ne slaže te bi bili najsretniji kad bi se Trump povukao iz kandidature), malo se govori o ljudima koji bi trebali činiti najuži 'unutarnji krug' Trumpove vanjske politike.
Vrlo teško je protumačiti kojim smjerom bi išla Trumpova vanjska politika jer dok na jednoj strani govori da 'Rusija radi dobar posao u borbi protiv ISIL-a' te da bi se dobro slagao s Rusijom i Putinom, na drugoj strani oštro govori protiv Kine te tvrdi kako bi je trebalo kazniti zbog manipulacije s jenom i 'agresije' u Južnom Kineskom moru. Što se tiče Bliskog istoka tu je kod Trumpa neupitno da je Izrael 'jedina demokracija' na Bliskom Istoku te da je Iran najveći problem, što je otvoreno i rekao na zadnjem sastanku AIPAC-a (American Israel Public Affaisr Committiee). Ovo je jedna od najjačih organizacija za lobiranje interesa Izraela kod političara i dužnosnika u SAD-u te se svi trude dodvoriti AIPAC-u.
VIDEO: Kompletan Trumpov govor na AIPAC-u
Premda su neki smatrali da bi Trump mogao biti izolacionist te se više koncentrirati na domaće probleme, pretežito ekonomiju, Washington Times otkriva što zapravo planira Trump: malo manje provođenja politike SAD-a nego do sada, tj. 'malo manje pokretanja ratova, imperijalizma i kriminala'.
Prema staroj izreci 'onakav si s kakvim društvom se družiš', možemo otprilike vidjeti u kojem smjeru bi se kretalo Trumpovo predsjednikovanje, pod uvjetom da postane 45. Predsjednik SAD-a. Premda nemamo cijeli uvid u listu Trumpovih potencijalnih savjetnika, na malom uzorku, koju je Trump predočio WT možemo vidjeti kako bi izgledala vanjska politika SAD-a.
Walid PharesPrvi na popisu je Walid Phares, možda i najpoznatije ime u Trumpovom timu. Phares je redovni komentator na Fox News-u, poznatom bastionu neokonzervativaca; čak i prema njegovom političkom 'backgroundu' možemo vidjeti da je tipični agresivni neokonzervativac (ovaj pojam u kontekstu politike SAD označava pojedince, pokrete i organizacije kojima je zajedničko inzistiranje na američkoj vanjskoj politici koja bi za cilj imala pretvaranje svih država svijeta u liberalne demokracije, a u tu svrhu koristila sva sredstva, uključujući nasilno svrgavanje režima i vojnu okupaciju država koje tom cilju stoje na putu). Bio je jedan od glavnih savjetnika Mitta Romneya u predsjedničkoj kampanji 2012.godine, uz Roberta Kagana ( autor projekta 'Novo Američko Stoljeće NPAC', (suprug pomoćnice državnog tajnika Johna Kerryja, Victorije Nuland koja je postala poznata po svojoj izjavi „J…Europsku Uniju“). Desetljeće je bio stariji savjetnik u Fondaciji za obranu demokracije (Foundation for the Defense of Democracies, FDD), poznatom thin-thanku neokonzervativaca koji su nastrojeni pro-izraelski te su dio jakog izraelskog lobija.
Utemeljitelj i predsjednik FDD-a, Clifford May je opisao misiju ovoga think-tanka kao 'cilj osiguranja pozitivne slike Izraela u Sjevernoj Americi te shvaćanja javnosti izraelsko-arapskih odnosa. Izuzev ovoga Phares ima profesionalne i ideološke veze s Izraelom i tvorcima politike u Tel Avivu. Profesor As'ad AbuKhalil, iz Centra za Bliskoistočne studije sa Sveučilišta Berkleya, iz Kalifornije je još 2011.godine napisao da je prvu značajniju ulogu imao u libanonskom građanskom ratu od 1975.g pa sve do 1990.g., kad je ušao u savez s desničarskim milicijama, koje su naoružavane i financirane od strane Izraela. Nakon što je General Michel Auon preuzeo funkciju predsjednika Libanona 1988.g., Phares se priključuje desnoj koaliciji poznatoj kao Libanonski Front, koja se sastoji od raznih sektaških grupa i milicija. Front je podržavao Michel Auona u borbi protiv tadašnjeg sirijskog predsjednika Hafeza al- Asada i muslimana u Libanonu.
Phares je u to vrijeme bio potpredsjednik jedne druge političke organizacije, vođene od strane Etienna Saqra, čiji su pripadnici milicije imali slogan 'Ubij Palestinca i ići ćeš u Raj'. Front je također bio potpomognut od strane bivšeg iračkog predsjednika Sadama Husseina. Prema napisima uvaženog stranog novinara za vanjsku politiku Jima Lobea, Phares je kontroverzan zbog svojih prijašnjih veza sa Falangama, militantnim pokretom u Libanonu, koji su odgovorni za brutalnu represiju nad Palestincima te su povezani s Izraelom još od njegovog nastanka 1948.godine. New York Times je pisao još 1983.godine, u predzorje izraelske invazije na Libanon.'Maronitski kršćani u Libanonu i njihova Falangistička stranka su postali glavni saveznik Izraela tijekom rata u Libanonu koji je počeo nakon ulaska izraelskih trupa u lipnju 1982.godine. Falangisti su pokazali neviđena zvjerstva i brutalnost u masakru stotina Palestinaca u izbjegličkim kampovima u Sabri i Sahtili u Libanonu'.
Jeff SessionsNa čelu Trumpova tima za vanjsku politiku je republikanski senator Jeff Sessions, desni konzervativac čija stajališta u ključnim pitanjima rata i mira jasno pokazuju njegove imperijalističke i osvajačke poglede. Glasovao je za povećanje snaga NATO-a u istočnoj Europi, zajedno sa svojom kolegicom iz Demokratske stranke, Hillary Clinton, što jasno pokazuje nedostatak bilo kakve ozbiljne namjere odvajanja SAD-a od NATO-a.
Također je glasovao i za pokretanje invazije na Irak, uz obrazloženje 'da je motiv SAD-a dobar, da su ciljevi pozitivni i realni, a vođe pošteni, oprezni, principijelni te imaju hrabrosti djelovati u ime svojih uvjerenja. Američki narod se nije žrtvovao da bi stvorio najveću vojsku u povijesti te dozvolio Kini, Rusiji, pa čak i Francuskoj da stavljaju veto na njeno korištenje. Stoga nije čudno da bi ove države, preko mehanizama Ujedinjenih naroda, htjele zadobiti kontrolu naše vojske te da je koriste kako oni žele'.
Pored katastrofalne odluke za Irak, također je glasao za označavanje Iranske Revolucionarne Garde (IRG) kao terorističke organizacije, što je bio dio Zakona o Nacionalnoj Sigurnosti 2007.godine. Zdušno je podržavao nastavak okupacije Iraka 2008.godine, kad su mnogi uvidjeli sve posljedice katastrofalne odluke o invaziji te su se spremali napustiti Irak. Također je glasao za bombardiranje Kosova za vrijeme mandata Billa Clintona, kao i Hillary Clinton, što govori u prilog da nije podržao Bushevu odluku o invaziji Iraka samo kako bi napredovao u njegovoj administraciji.
Gen. Keith KelloggU Trumpovom timu se također nalazi i Keith Kellog, bivši američki general-pukovnik, kao jedan od ključnih savjetnika. Nakon odlaska iz vojske Kellog, kao i mnogi drugi, je našao mjesto u izvršnim odborima brojnih vojnih firmi koje imaju ugovore s Vladom SAD-a, uključujući GACI International, čiji su zaposlenici u to vrijeme sudjelovali u programima mučenja u zatvoru Abu Ghraib u Iraku. Ne treba stoga čuditi Trumpova izjava da će, pod njegovom 'smjenom', 'SAD koristiti mnogo gore stvari od waterboardinga' te imenovanje Kelloga kao jednoga od ključnih savjetnika Trumpovog tima, čovjeka koji je nadgledao kompaniju koja je bila izravno umiješana u mučenje zatvorenika od strane Vojske SAD-a. Kellog ima brojne veze s raznim granama vojno-industrijskog kompleksa (izraz koji je upotrijebio D.Eisenhower u oproštajnom govoru pred američkom javnosti 1961.g.), što iz vremena kad je bio glavni savjetnik u Združenom stožeru oružanih snaga SAD-a tijekom Busheve ere predsjednikovanja, što sa svoje pozicije mnogobrojnih veza s privatnim ugovarateljima i firmama u vojnom sektoru.
Joe SchmitzJoe Schmitz, ili kako ga Trump zove 'časni Joe Schmitz' - je bio glavni inspektor za nadzor Ministarstva obrane za vrijeme Busha. Za vrijeme njegova mandata SAD su počinile brojne ratne zločine za koje nitko nije bio kazneno gonjen; njegovo odbijanje da kazneno goni ratne vojne zločine, te laganje Kongresu da zaštiti zločince visoko rangirane u vojnoj birokraciji su doveli do kongresne istrage njega samoga. Umjesto suočavanja s kongresnim odborima, Schmitz je jednostavno dao ostavku na svoje mjesto i odmah preuzeo izvršnu funkciju u Blackwateru (plaćenička kompanija koja je počinila zločine diljem svijeta), gdje je bio savjetnik i direktor za djelovanje Blackwatera.
Na kraju imamo Cartera Pagea i Georga Papadopoulosa, obojicu povezanih s energetsko-industrijskim kompleksom, tj. Big Oil ( izraz koji se koristi za opis najvećih privatnih korporacija za proizvodnju nafte i plina u svijetu) te ostale brojne firme posvećene tomu. Page je partner i osnivač Global Energy Capital, privatnog fonda koji ulaže u velike energetske projekte te se nalazi na 'raskrižju' Wall Streeta i Big Oil-a. Page je veteran Wall Streeta, gdje je radio u Merill Lynch-u kao šef Odjela za operacije za Energetsku Grupu. Merill Lynch je korporacijska i investicijska banka, koja potpada pod grupacija Bank of America, jedne od najvećih financijskih institucija u svijetu.
Carter PageCarter Page je bio među glavnim izvršnim šefovima kod ulaganja za Bank of America. Pageovo iskustvo u vanjskoj politici dolazi u obzir s obzirom da je bio jedan od izvršnih direktora zadužen za trgovinu i energiju s ruskim investicijskim firmama i onima u Kaspijskoj regiji, u ime interesa Wall Streeta. Također je bio član Vijeća za vanjske poslove (Council for Foreign Relations, CFR), još jednog utjecajnog think- tanka i jednog od glavnih faktora u političkim analizama u SAD-u, koji je u sferi djelovanja i sprege političkog i financijskog establišmenta.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
