Ideja za više deliberativnom demokracijom sve je jača u Europi i svijetu. Uz zabrinutosti zbog politike onkraj istine, lažnih vijesti i produbljenja utjecaja društvenih mreža, postoji i sve veća želja za alternativnim načinima vođenja politike. Deliberativne mini javnosti, sastavljene od građanskih porota i građanskih skupština postao je jedan od tih alternativnih načina. Oni okupljaju nasumično građane na različita vremenska razdoblja – od jednog dana do nekoliko tjedana.
Članovi skupštine slušaju stručnjake i dubinski raspravljaju među sobom prije donošenja odluke. Rasprave vode obučeni facilitatori kako bi se što više povećala mogućnost iskazivanja svačijeg glasa i poštivalo načelo deliberativnosti. Najambicioznije velike građanske skupštine održane su u Kanadi, Nizozemskoj i Irskoj, te su proizvele visokokvalitetne deliberacije, a u nekim slučajevima su uspjeli svoje odluke nametnuti u proces donošenja politika. Sve je više dokaza kako deliberativne male javnosti, ako se dobro oblikuju i imaju dobre resurse, pružaju način donošenja važnih pitanja javne politike.
Važna pitanja ipak opstoje. Među njima je ono rade li deliberativne male javnosti u okviru postojećih polariziranih javnih rasprava. Nekoliko većih građanskih skupština se usredotočilo na izbornu reformu, što je važna tema, ali ne toliko da bi mnogi građani doista okrenuli svoju pažnju na nju. Mnoge manje deliberativne male javnosti se bave pitanjima onečišćenja zraka i dozvole rada vjetrenjačama, oko čega se razvijaju snažne misli, ali malo ukorijenjenih pozicija. Deliberacija je duga i pažljiva rasprava usmjerena prema važnoj odluci, a taj proces naglašava važnost odražavanja tuđeg mišljenja i na kvalitetnim podacima temeljena rasprava za donošenje odluka. Stanje naše demokracije često je nedeliberalno, jer rijetko kada i putem masovnih medija dobivamo dostatne informacije o pojedinim odlukama parlamenta.
Pitanje naše liberalne demokracije osobito dolazi do izražaja tamo gdje su rasprave postale visoko polarizirane. Ovdje možemo biti plemenski organizirani, prestati slušati one s kojima se ne slažemo, te se prilagoditi mentalitetu čopora, gdje se osjećaj pravednosti dobiva ako postoji snažna sljedba. Ovo se osobito vidi s obje strane rasprave o Brexitu, na temelju čega postoji i snažno polarizirana rasprava i gubitak mogućnosti jasnog i koherentnog donošenja odluka. Građanska skupština o Brexitu je potom napravljena kako bi se istražila upravo učinkovitost djelovanja deliberativnih malih javnosti. Naravno, to postavlja pitanje što znači djelovanje takvih javnosti.
Mogu li se ljudi uključiti u te javnosti unutar određenog konteksta, kao što je Brexit? Može li takva javnost stvoriti unutarnju deliberaciju visoke kvalitete? Mogu li se iznjedriti zaključci koji su konzistentni i s...
Članovi skupštine slušaju stručnjake i dubinski raspravljaju među sobom prije donošenja odluke. Rasprave vode obučeni facilitatori kako bi se što više povećala mogućnost iskazivanja svačijeg glasa i poštivalo načelo deliberativnosti. Najambicioznije velike građanske skupštine održane su u Kanadi, Nizozemskoj i Irskoj, te su proizvele visokokvalitetne deliberacije, a u nekim slučajevima su uspjeli svoje odluke nametnuti u proces donošenja politika. Sve je više dokaza kako deliberativne male javnosti, ako se dobro oblikuju i imaju dobre resurse, pružaju način donošenja važnih pitanja javne politike.
Važna pitanja ipak opstoje. Među njima je ono rade li deliberativne male javnosti u okviru postojećih polariziranih javnih rasprava. Nekoliko većih građanskih skupština se usredotočilo na izbornu reformu, što je važna tema, ali ne toliko da bi mnogi građani doista okrenuli svoju pažnju na nju. Mnoge manje deliberativne male javnosti se bave pitanjima onečišćenja zraka i dozvole rada vjetrenjačama, oko čega se razvijaju snažne misli, ali malo ukorijenjenih pozicija. Deliberacija je duga i pažljiva rasprava usmjerena prema važnoj odluci, a taj proces naglašava važnost odražavanja tuđeg mišljenja i na kvalitetnim podacima temeljena rasprava za donošenje odluka. Stanje naše demokracije često je nedeliberalno, jer rijetko kada i putem masovnih medija dobivamo dostatne informacije o pojedinim odlukama parlamenta.
Pitanje naše liberalne demokracije osobito dolazi do izražaja tamo gdje su rasprave postale visoko polarizirane. Ovdje možemo biti plemenski organizirani, prestati slušati one s kojima se ne slažemo, te se prilagoditi mentalitetu čopora, gdje se osjećaj pravednosti dobiva ako postoji snažna sljedba. Ovo se osobito vidi s obje strane rasprave o Brexitu, na temelju čega postoji i snažno polarizirana rasprava i gubitak mogućnosti jasnog i koherentnog donošenja odluka. Građanska skupština o Brexitu je potom napravljena kako bi se istražila upravo učinkovitost djelovanja deliberativnih malih javnosti. Naravno, to postavlja pitanje što znači djelovanje takvih javnosti.
Mogu li se ljudi uključiti u te javnosti unutar određenog konteksta, kao što je Brexit? Može li takva javnost stvoriti unutarnju deliberaciju visoke kvalitete? Mogu li se iznjedriti zaključci koji su konzistentni i s...
