Eskalacija sukoba koju pratimo na liniji između Izraela i Pojasa Gaze je tragična, ali i već dobro poznata, a ne reciklira se samo konflikt već i generalna reakcija na isti. Kao da postoji "špranca" koja se koristi u slučaju eskalacije vojnog sukoba između Izraela i Pojasa Gaze. Svima je jasno i svi dobro znaju što je Pojas Gaze i kako se živi tamo. Riječ je o jednom od najgušće naseljenih dijelova svijeta. Mnogi su zadnjih godinu dana osjetili što to znači lockdown, a Palestinci u Pojasu Gaze žive u takvim uvjetima već dugi niz godina. Osjećaj da se s ovog teritorija ne može izaći strašan je sam po sebi, ali kad krenu izraelski zračni napadi užas poprima jednu sasvim drugu magnitudu.
To ne znači da je ovih dana lako biti Izraelac. Hamas svim snagama uzvraća udarac raketirajući izraelske gradove sa svojim, svakako manje, preciznim raketama. Zbog toga ih se često proziva. Tvrdi se kako je Hamas teroristička organizacija koja nemilosrdno raketira izraelske civile dok izraelska vojska (IDF) navodno "pazi" i na vrijeme "upozorava" palestinske građane par trenutaka prije no što će im zgrada biti sravnjena sa zemljom.
Medijska "špranca" danas je ista kao i ona 2014., ista kao i ona 2008. Izrael, iako daleko veća vojna sila koja u svakom od ovih sukoba nanosi brojčano daleko veći broj civilnih žrtava, portretira se kao zemlja koja se brani i mora braniti od terorističkog inkubatora pod nazivom Pojas Gaze. Suza za poginule Palestince najčešće je krokodilska, a i onda se kao krivce za njihovu smrt ističe Hamas, a ne Izrael. Jer Hamas je taj, tvrdi se, koji svojim raketiranjem stvara ovakve sukobe.
Daleko od toga da je Hamas idealno vodstvo za Palestince u Pojasu Gaze, ali ovakav pro-izraelski narativ potpuno je jednostran i uopće se ni ne trudi uzeti u obzir širu sliku, a nekoliko je argumenata koji idu u prilog tvrdnji da je ovdje upravo Izrael glavni krivac za ovu eskalaciju.
Kao prvo, Izrael se nalazi u dubokoj političkoj krizi. Imali su čak 4 parlamentarna izbora u dvije godine i pat pozicija se nije previše pomakla. Ukratko - dugogodišnjem premijeru Benjaminu Netanyahuu, čija vladavine je obilježila Izrael u 21. stoljeću, opako se ljulja premijerska fotelja. Ako izgubi poziciju mogao bi izgubiti i puno više, možda i svoju slobodu. Naime, Netanyahuu nad glavom vise brojne optužbe za korupciju i jedino što ga zapravo čuva je njegov premijerski imunitet. Nadalje, ovo nije prvi put da u vrijeme vlastite političke krize potiče sukob s Palestincima, jednostavno mu odgovara takvo stanje jer želi još jednom, istim trikom, sebe prikazati kao "zaštitnika Izraela" - iako mu sve veći broj Izraelaca više ne vjeruju te su do sada masovno prosvjedovali protiv njega.
Koliko je teško izazvati rat s Palestincima? Nije preteško. Izraelske vlasti već znaju sve korake. ...
To ne znači da je ovih dana lako biti Izraelac. Hamas svim snagama uzvraća udarac raketirajući izraelske gradove sa svojim, svakako manje, preciznim raketama. Zbog toga ih se često proziva. Tvrdi se kako je Hamas teroristička organizacija koja nemilosrdno raketira izraelske civile dok izraelska vojska (IDF) navodno "pazi" i na vrijeme "upozorava" palestinske građane par trenutaka prije no što će im zgrada biti sravnjena sa zemljom.
Medijska "špranca" danas je ista kao i ona 2014., ista kao i ona 2008. Izrael, iako daleko veća vojna sila koja u svakom od ovih sukoba nanosi brojčano daleko veći broj civilnih žrtava, portretira se kao zemlja koja se brani i mora braniti od terorističkog inkubatora pod nazivom Pojas Gaze. Suza za poginule Palestince najčešće je krokodilska, a i onda se kao krivce za njihovu smrt ističe Hamas, a ne Izrael. Jer Hamas je taj, tvrdi se, koji svojim raketiranjem stvara ovakve sukobe.
Daleko od toga da je Hamas idealno vodstvo za Palestince u Pojasu Gaze, ali ovakav pro-izraelski narativ potpuno je jednostran i uopće se ni ne trudi uzeti u obzir širu sliku, a nekoliko je argumenata koji idu u prilog tvrdnji da je ovdje upravo Izrael glavni krivac za ovu eskalaciju.
Kao prvo, Izrael se nalazi u dubokoj političkoj krizi. Imali su čak 4 parlamentarna izbora u dvije godine i pat pozicija se nije previše pomakla. Ukratko - dugogodišnjem premijeru Benjaminu Netanyahuu, čija vladavine je obilježila Izrael u 21. stoljeću, opako se ljulja premijerska fotelja. Ako izgubi poziciju mogao bi izgubiti i puno više, možda i svoju slobodu. Naime, Netanyahuu nad glavom vise brojne optužbe za korupciju i jedino što ga zapravo čuva je njegov premijerski imunitet. Nadalje, ovo nije prvi put da u vrijeme vlastite političke krize potiče sukob s Palestincima, jednostavno mu odgovara takvo stanje jer želi još jednom, istim trikom, sebe prikazati kao "zaštitnika Izraela" - iako mu sve veći broj Izraelaca više ne vjeruju te su do sada masovno prosvjedovali protiv njega.
Koliko je teško izazvati rat s Palestincima? Nije preteško. Izraelske vlasti već znaju sve korake. ...
