Daniel Ortega, aktualni predsjednik Nikaragve i čelnik socijalističke stranke Sandinističkog narodnooslobodilačkog fronta (FSLN), dao je ovaj tjedan intervju za RT u kojem je govorio o političkim promjenama koje su obuhvatile zemlje diljem Latinske Amerike, državnim udarima i utjecaju američke politike na samostalnost latinoameričkih država, najavljenoj gradnji kanala u Nikaragvi koji bi ju ekonomski podigao na vlastite noge, te o svom viđenju budućnosti svjetskog poretka s obzirom na ono što on smatra slabljenjem hegemonijskog poretka i stvaranjem multipolarnog svijeta.
Sandinistički narodnooslobodilački front - osnovana kao revolucionarna marksistička organizacija nazvana po A. Cesaru Sandinu, koji je predvodio nikaragvanski otpor američkoj okupaciji 1930-ih godina.Podsjetimo, Daniel Ortega bio je jedna od glavnih ličnosti sandinističkog pokreta koji se 1970-ih godina javio kao odraz otpora vladavini diktatora Somoze koji je uživao podršku Sjedinjenih Država. Odrastajući u siromašnoj radničkoj obitelji, posvjedočio je naravi Somozinog režima kad su mu majku zatvorili pod optužbom da su njena ljubavna pisma zapravo bile kodirane političke direktive. Kao petnaestogodišnjak i sam je zatvoren zbog svojih političkih sklonosti i aktivnosti. Nakon izlaska iz zatvora priključuje se FSLN-u.
Gerilsku obuku prošao je na Castrovoj Kubi, a kad je nikaragvanska revolucija uspjela i Somoza zbačen 1979. godine, Ortega je – na izborima koji su tada proglašeni jednim od najpoštenijih i najtransparentnijih u povijesti Nikaragve – izabran za predsjednika 1985. godine. Politika koju je uveo sastojala se od zemljišnih reformi, programa besplatnog obrazovanja i školovanja, konfiskacije zemlje Somozine obitelji i ostalih oligarha koja je potom podijeljena siromašnim farmerima, i sličnih promjena koje su naštetile interesima Sjedinjenih Država.
"Priručnik" za borbu protiv Ortegine vlade u kojem su se nalazile detaljne upute o sabotažama, uništavanju infrastrukture i sl.Reaganova vlada je stoga optužila Ortegu i FSLN kako stvaraju urotu s Kubom radi podupiranja ostalih marksističkih revolucionarnih pokreta u Latinskoj Americi, te velikodušno pomogla desničarske pobunjenike u Nikaragvi, tzv. Contrase, kako bi svrgnuli Ortegu s vlasti. Desetogodišnji sukobi Contrasa i sandinističke vlade rezultirali su smrću više od 30 000 stanovnika Nikaragve. 1980-ih godina Nikaragva je osjetila svu težinu sankcija nametnutih od strane SAD-a, a sankcije se se, u kombinaciji s izdašnim svotama usmjerenim na obranu od Contrasa, odrazile u visokoj inflaciji i nezaposlenosti, te smanjenju plaća.
Iako je nakon toga dva puta zaredom izgubio izbore, Ortega je ostao važna politička ličnost, što dokazuje i njegov ponovno osvojen predsjednički mandat 2006. i 2011. godine. 2007. godine najavio je da će projekti poput "Nula posto gladi", kojim se želi subvencionirati siromašne farmere i ponuditi im tehničku i financijsku potporu, te drugi socijalni programi, ukinuti ovisnost Nikaragve o MMF-u. „Imamo moralne ovlasti da poručimo MMF-u kako ne može zahtijevati da naši ljudi još više zatežu pojaseve, da budu još gladniji i još nezaposleniji“, izjavio je pritom.
s lijeva na desno: Manuel Zelaya, Rafael Correa, Hugo Chavez, Daniel Ortega i Evo MoralesU vanjskoj politici Ortega je okrenut svojim ljevičarskim latinoameričkim susjedima – Venezueli, Ekvadoru, Boliviji, Kubi i dr. U svojim nastupima pokazao je sklonost gerilskoj organizaciji FARC u Kolumbiji i prepoznavanje Južne Osetije i Abhazije kao samostalnih država, a tijekom građanskog rata u Libiji otvoreno je stao na stranu pukovnika Gaddafija izjavivši kako u teškim trenucima kada odanost i hrabrost dolaze u iskušenje, pukovnik vodi veliku bitku za očuvanje svoje nacije.
U nastavku prenosimo intervju s Ortegom u cjelosti.
----------------------------------------------------------------
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
