Na današnji dan, 22. travnja, od 1970. godine slavimo Dan planeta Zemlje, jedinog doma kojeg imamo.
U vrijeme kada se ovaj dan počeo obilježavati diljem svijeta počela se buditi svijest o stanju planeta na kojem živimo. U desetljećima ranije zapravo se i nije vodilo previše računa o tome. Dim iz tvornica, automobila, maksimalna proizvodnja, konzumacija resursa... Nije bilo straha, nije bilo zakona koji bi uvjetovali zaštitu okoliša, nije bilo negativne reakcije javnosti. Štoviše, miris tvorničkog dima, zagađeni zrak - to se smatralo "mirisom prosperiteta"! U SAD-u naročito.
Tek 1962. kada je biologinja marine Rachel Carson objavila knjigu "Silent Spring" (Tiho proljeće) počela se buditi svijest. Njena knjiga prodana je u više od 500,000 primjeraka u 24 zemlje svijeta. U istoj je pojasnila kako zagađenje okoliša direktno utječe na zdravlje ljudi. Danas nam je gotovo teško pojmiti da ljudi sami nisu vidjeli korelaciju između jednog i drugog, no to je ujedno i potvrda do koje mjere se društva mijenjaju kroz godine.
No, događaj koji je uistinu potaknuo na veće razmišljanje bilo je veliko curenje nafte u Santa Barbari 1969. godine. Iz tadašnjeg studentskog anti-ratnog pokreta (protiv Rata u Vijetnamu) proizašli su i prvi prosvjedi za očuvanje okoliša.
Slažući se s porukom prosvjednika, američki senator Gaylord Nelson iz savezne države Wisconsin predložio je da se jednom godišnje na fakultetima održavaju skupovi, predavanja i radionice koje bi vodili sami studenti po pitanju zaštite okoliša. Odluka je donijeta da to bude 22. travnja, dan negdje na sredini između proljetnih praznika i završnih ispita. Uskoro je ideja zaživjela pod nazivom Dan planeta Zemlje - i bila je veliki uspjeh. Čak 20 milijuna Amerikanaca, odnosno oko 10% tadašnje populacije SAD-a, izašlo je na ulice kako bi prosvjedovali zbog narušavanja okoliša nakon 150 godina industrijalizacije.
Mladi aktivisti postigli su veliki uspjeh, motivirali su cijelu naciju te, što je velika rijetkost, uspjeli su na svoju stranu dobiti i Demokrate i Republikance (danas bi to nažalost malo teže prošlo!).
Upozoravalo se na brojne probleme po okoliš i zdravlje ljudi. Na curenje nafte, zagađenje od tvorničnog dima, izljevanje kanalizacije, odlaganje toksičnog otpada, pesticide, pretjerani automobilski promet, izumiranje životinjskih vrsta...
Taj Dan planeta Zemlje, 1970. godine, bio je primarno fokusiran na SAD, no 1990. pokrenuta je inicijativa da isti postane globalan, što je uspješno i provedeno. 22. travnja 1990. godine mobilizirano je više od 200 milijuna ljudi u više od 140 zemalja diljem svijeta. Bio je to još jedan veliki uspjeh u borbi za očuvanje okoliša i našeg planeta. Donijete su i brojne UN rezolucije po tom pitanju.
No, u retrospektivi ta 1990. izgledala je kao krajnje optimistična godin...
U vrijeme kada se ovaj dan počeo obilježavati diljem svijeta počela se buditi svijest o stanju planeta na kojem živimo. U desetljećima ranije zapravo se i nije vodilo previše računa o tome. Dim iz tvornica, automobila, maksimalna proizvodnja, konzumacija resursa... Nije bilo straha, nije bilo zakona koji bi uvjetovali zaštitu okoliša, nije bilo negativne reakcije javnosti. Štoviše, miris tvorničkog dima, zagađeni zrak - to se smatralo "mirisom prosperiteta"! U SAD-u naročito.
Tek 1962. kada je biologinja marine Rachel Carson objavila knjigu "Silent Spring" (Tiho proljeće) počela se buditi svijest. Njena knjiga prodana je u više od 500,000 primjeraka u 24 zemlje svijeta. U istoj je pojasnila kako zagađenje okoliša direktno utječe na zdravlje ljudi. Danas nam je gotovo teško pojmiti da ljudi sami nisu vidjeli korelaciju između jednog i drugog, no to je ujedno i potvrda do koje mjere se društva mijenjaju kroz godine.
No, događaj koji je uistinu potaknuo na veće razmišljanje bilo je veliko curenje nafte u Santa Barbari 1969. godine. Iz tadašnjeg studentskog anti-ratnog pokreta (protiv Rata u Vijetnamu) proizašli su i prvi prosvjedi za očuvanje okoliša.
Slažući se s porukom prosvjednika, američki senator Gaylord Nelson iz savezne države Wisconsin predložio je da se jednom godišnje na fakultetima održavaju skupovi, predavanja i radionice koje bi vodili sami studenti po pitanju zaštite okoliša. Odluka je donijeta da to bude 22. travnja, dan negdje na sredini između proljetnih praznika i završnih ispita. Uskoro je ideja zaživjela pod nazivom Dan planeta Zemlje - i bila je veliki uspjeh. Čak 20 milijuna Amerikanaca, odnosno oko 10% tadašnje populacije SAD-a, izašlo je na ulice kako bi prosvjedovali zbog narušavanja okoliša nakon 150 godina industrijalizacije.
Mladi aktivisti postigli su veliki uspjeh, motivirali su cijelu naciju te, što je velika rijetkost, uspjeli su na svoju stranu dobiti i Demokrate i Republikance (danas bi to nažalost malo teže prošlo!).
Upozoravalo se na brojne probleme po okoliš i zdravlje ljudi. Na curenje nafte, zagađenje od tvorničnog dima, izljevanje kanalizacije, odlaganje toksičnog otpada, pesticide, pretjerani automobilski promet, izumiranje životinjskih vrsta...
Taj Dan planeta Zemlje, 1970. godine, bio je primarno fokusiran na SAD, no 1990. pokrenuta je inicijativa da isti postane globalan, što je uspješno i provedeno. 22. travnja 1990. godine mobilizirano je više od 200 milijuna ljudi u više od 140 zemalja diljem svijeta. Bio je to još jedan veliki uspjeh u borbi za očuvanje okoliša i našeg planeta. Donijete su i brojne UN rezolucije po tom pitanju.
No, u retrospektivi ta 1990. izgledala je kao krajnje optimistična godin...
