Prošlo je 20 godina od napada na SAD 11. rujna 2001. Prošlo je 20 godina od dana koji je obilježio 21. stoljeće. Obljetnica ovog zastrašujućeg dana dolazi neposredno nakon što je okončan i najduži rat u američkoj povijesti, onaj u Afganistanu, koji je završen prije manje od mjesec dana te je okončan povratkom talibana na vlast i kaotičnom evakuacijom američkih snaga iz Kabula.
Taj sami čin jasno pokazuje do koje mjere je ovo stoljeće obilježeno terorističkim napadima od prije 20 godina. Posljedice su i dalje aktivne i aktualne, a iako se američkim povlačenjem iz Afganistana zatvara jedno poglavlje ova priča još je daleko od kraja.
Unatoč činjenici da je 11. rujna 2001. izazvao daleko veće traume od onih koje su se dogodile tog dana - imajući u vidu da su stotine tisuća mrtvih u Afganistanu i Iraku dvije direktne posljedice tog čina - ne može se zanemariti magnituda šoka, tragedije i jeze koja se osjećala diljem cijelog svijeta tog dana.
Bio je utorak. Svi koji danas imaju negdje iznad 35 godina sigurno se sjećaju gdje su bili, što su radili tog utorka. Neki od nas "ulovili" smo vijest o napadu na New York kad se tek pojavila, tamo negdje oko 14:46 sati po našem vremenu, odnosno u 08:46 ujutro po njujorškom. Bio je to jedan od onih jezivih trenutaka dok još nesvjesni što se zapravo događa vrtite kanale, ali na svakom je jedna te ista slika. World Trade Center, simbol New Yorka, simbol Amerike s kojim smo odrastali (izgrađen je 1973. godine), je u plamenu.
Gori sjeverni toranj i iz njega suklja gusti crni dim. Prva pomisao je da se dogodila neka katastrofa, eksplozija koja je izazvala požar i znatno oštećenje. Uskoro glas s TV-a pojašnjava da se u toranj zabio zrakoplov - u tim prvim minutama još nije bilo sasvim jasno je li riječ o manjem zrakoplovu, većem, komercijalnom, vojnom... I mnogi, svakako većina, imali su dojam da se dogodila tragična nesreća. Uzrokovana greškom pilota? Mehaničkim kvarom?
Ta iluzija o nesreći trajala je kratko, svega 15-ak minuta... Jer već u 9:03 po njujorškom vremenu dolazi grozna potvrda da ovo nije bila nikakva nesreća već namjerni napad. U 09:03 drugi zrakoplov, veliki putnički zrakoplov, zabija se u drugi, južni toranj.
Mnogi od nas koji smo taj događaj koji će obilježiti povijest pratili na TV-u od prvih minuta, dojam o nesreći bio je još i kraći od tih maksimalnih 15-ak minuta jer možda svega nakon par minuta po uključenju TV-a, vidjeli smo uživo kako se drugi zrakoplov zabija u južni toranj. Bio je to bez sumnje možda i najstrašniji trenutak tog dana, a dan je tek počeo... U 09:59 južni toranj urušio se pred očima svijeta. Kojih pola sata kasnije, u 10:28, urušio se i sjeverni toranj. Nešto ranije, u 09:37, putnički zrakoplov zabio se u Pentagon, u 10:03 oteti putnički zrakoplov srušio se kojih 130 kilometara južno od Pittsburgha nakon što je u njemu došlo do pobune putnika protiv otmičara.
Gotovo 3 000 ljudi je ubijeno tog dana - točnije 2 996, od toga 19 otmičara. Bio je to daleko najsmrtonosniji teroristički napad u povijesti (na drugom mjestu je ISIL-ov pokolj 2014. u iračkoj vojnoj bazi Speicher - ubijeno je do 1 700 ljudi, mahom nenaoružanih kadeta).
Napad 11. rujna 2001. svojom magnitudom teško se može mjeriti s ičim. Čak i ljudi koji su bili najdirektnije pogođeni, oni koji su se nalazili u tornjevima WTC-a, nisu bili svjesni što se događa oko njih. Zastrašujući je podatak da su ljudima u uredima ispod zone udara sugerirali da se vrate na radna mjesta te da oslobode stubišta kako bi vatrogasne službe imale lakši pristup. Mnogi unutra vjerovali su, barem nakon prvog udara, da je ovo požar koji će se sanirati i da evakuacija nije niti potrebna. Malo tko je mogao zamisliti da će se tornjevi srušiti, no upravo to se dogodilo i prekrilo Manhattan pepelom te mu promijenilo izgled zauvijek.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
