Od 90-ih godina, a naročito od početka 21. stoljeća, često se spominje termin multikulturalizam, a zadnjih godina, naročito nakon izbijanja velike migrantske krize u Europi, intenzivno. No, kako to obično i biva, termini se mogu krajnje ispolitizirati, do tih granica da sve manji broj ljudi uopće zna na što se odnosi. Multikulturalizam nije iznimka.
Valja stoga prije svega definirati što multikulturalizam jest, a što nije, jer postoji nekoliko sličnih termina koji samo zvuče slično, ali su zapravo vrlo različiti (međukulturalizam i interkulturalizam). No, prije svega nekoliko riječi o samoj kulturi.
Kultura je, složit ćemo se, proizvod civilizacije jednog društva. Na svijetu postoje brojne kulture koje se ponekad razlikuju samo u finesama, a ponekad i drastično. Kultura kojoj mi danas pripadamo, u ovom dijelu svijeta, uvelike je konačni proizvod raznih kultura i utjecaja - to vrijedi za cijelu Europu, a za prostor Balkana iznimno.
Od kulture ponašanja, pušenja duhana do konzumiranja talijanske pašte, ispijanja turske kave, i mnogo dalje od toga, posljedica je utjecaja drugih kultura na ono što danas zovemo "naša" kultura. Dakle, apsurdno bi bilo govoriti o nekakvoj homogenoj kulturi kojoj pripadamo jer ona to definitivno nije. Nadalje, kultura je proces koji nema krajnji cilj i nalazi se u stalnom stadiju evolucije. Kako kultura evoluira? Doticajem s drugim kulturama, dakako. Naravno, to ne znači da ćemo prihvatiti sve s čime stupimo u kontakt - neke stvari ćemo brzo usvojiti, jer možda rješavaju neki konkretan problem na bolji način, ili nam se jednostavno dopadaju. Drugima ćemo se žestoko opirati jer nam se ne sviđaju ili ih percipiramo kao nazadne.
Primjerice, danas je manje bitno koja je kultura izumila kotač - svaka kultura ga je usvojila. Praktične stvari usvajamo.
Zapadna kultura je dominantna u velikim dijelovima svijeta upravo zbog svoje praktičnosti - nije tako čudo da su mnogi usvojili, recimo, traperice i majice. S druge strane druge kulture, ne-Zapadne, još uvijek imaju toliko toga što nas fascinira i sigurno nam može obogatiti život ako ih upoznamo. No, u tim kulturama pronaći ćemo mnogo toga što nam se neće svidjeti i te segmente "ostavit" ćemo samo njima na imanje. Dakako, i Zapadna kultura ima puno toga što nam se možda ne sviđa - od društvene alijenizacije do klasnih podjela. Možda nam baš druge kulture pomognu da prevladamo moderne poteškoće s kojima se nosimo.
Mrziti nečiju kulturu, znajući da kulture nastaju zahvaljujući međusobnoj interakciji, je isto što i mrziti samoga sebe. Isto tako obožavanje jedne mono-kulture je također poprilično apsurdan, a možda i opasan, način egzistiranja unutar civilizacije.
Kako pak dolazi do interakcija kultura? U idealnom svijetu bile bi to vesele razmjene kao na kakvoj tržnici, no povije...
Valja stoga prije svega definirati što multikulturalizam jest, a što nije, jer postoji nekoliko sličnih termina koji samo zvuče slično, ali su zapravo vrlo različiti (međukulturalizam i interkulturalizam). No, prije svega nekoliko riječi o samoj kulturi.
Kultura je, složit ćemo se, proizvod civilizacije jednog društva. Na svijetu postoje brojne kulture koje se ponekad razlikuju samo u finesama, a ponekad i drastično. Kultura kojoj mi danas pripadamo, u ovom dijelu svijeta, uvelike je konačni proizvod raznih kultura i utjecaja - to vrijedi za cijelu Europu, a za prostor Balkana iznimno.
Od kulture ponašanja, pušenja duhana do konzumiranja talijanske pašte, ispijanja turske kave, i mnogo dalje od toga, posljedica je utjecaja drugih kultura na ono što danas zovemo "naša" kultura. Dakle, apsurdno bi bilo govoriti o nekakvoj homogenoj kulturi kojoj pripadamo jer ona to definitivno nije. Nadalje, kultura je proces koji nema krajnji cilj i nalazi se u stalnom stadiju evolucije. Kako kultura evoluira? Doticajem s drugim kulturama, dakako. Naravno, to ne znači da ćemo prihvatiti sve s čime stupimo u kontakt - neke stvari ćemo brzo usvojiti, jer možda rješavaju neki konkretan problem na bolji način, ili nam se jednostavno dopadaju. Drugima ćemo se žestoko opirati jer nam se ne sviđaju ili ih percipiramo kao nazadne.
Primjerice, danas je manje bitno koja je kultura izumila kotač - svaka kultura ga je usvojila. Praktične stvari usvajamo.
Zapadna kultura je dominantna u velikim dijelovima svijeta upravo zbog svoje praktičnosti - nije tako čudo da su mnogi usvojili, recimo, traperice i majice. S druge strane druge kulture, ne-Zapadne, još uvijek imaju toliko toga što nas fascinira i sigurno nam može obogatiti život ako ih upoznamo. No, u tim kulturama pronaći ćemo mnogo toga što nam se neće svidjeti i te segmente "ostavit" ćemo samo njima na imanje. Dakako, i Zapadna kultura ima puno toga što nam se možda ne sviđa - od društvene alijenizacije do klasnih podjela. Možda nam baš druge kulture pomognu da prevladamo moderne poteškoće s kojima se nosimo.
Mrziti nečiju kulturu, znajući da kulture nastaju zahvaljujući međusobnoj interakciji, je isto što i mrziti samoga sebe. Isto tako obožavanje jedne mono-kulture je također poprilično apsurdan, a možda i opasan, način egzistiranja unutar civilizacije.
Kako pak dolazi do interakcija kultura? U idealnom svijetu bile bi to vesele razmjene kao na kakvoj tržnici, no povije...
