Između Jordana i Izraela razvija se diplomatska kriza zbog posljednjeg kršenja dugogodišnjeg statusa kvota u sastavu Haram al-Šarifa, ili onoga što Izraelci nazivaju Hramska planina, a gdje se nalazi poznata džamija Al-Aksa. Jordansko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je 18. kolovoza izraelskog veleposlanika u Amanu, Amira Weissbroda, kako bi prosvjedovalo zbog nedavnih izraelskih upada u džamiju. Jordan je pozvao da se odmah zaustave izraelska kršenja, izjavio je glavni tajnik Ministarstva vanjskih poslova Zaid Lozi. Također upozorava na izraelske napore za promjenom statusa quo na svetom mjestu. Dan kasnije, donji dom parlamenta Jordana pozvao je vladu da protjera izraelskog veleposlanika, povuče jordanskog veleposlanika u Tel Avivu i da preispita mirovni ugovor Vadi Araba iz 1995. između Izraela i Jordana. Zastupnici su također odbacili izraelske pokušaje 'prostorne i vremenske podjele' džamije Al-Aksa i Haram al-Šarifa. Upadi židovskih ekstremista u taj prostor ponavljali su se mjesecima, unatoč upozorenjima iz Jordana, ali kriza je eskalirala kada je Izrael dozvolio židovskim posjetiteljima da uđu u taj prostor 11. kolovoza, dok su tisuće muslimanskih štovatelja slavili Kurban Bajram. Taj potez rezultirao je sukobima Palestinaca i izraelske policije koji su ispaljivali gumene metke i suzavac. Deseci Palestinaca i dva izraelska policajca ozlijeđeni su.
No, zašto upravo Jordan ima tako snažnu ulogu u zaštiti ovog svetišta u Istočnom Jeruzalemu? Odnosi židovskih vođa u Izraelu i dinastije Hašemita u Jordanu karakterizirani su dvosmislenošću. Jordan dosljedno slijedi anticionističku politiku, ali je odluke donosio pragmatično. Za ovaj relativni pragmatizam navodi se nekoliko čimbenika. Među njima su geografska blizina dviju zemalja, zapadna orijentacija pokojnog kralja Huseina i jordanske skromne teritorijalne težnje. Unatoč tome, između dviju zemalja postojalo je ratno stanje od 1948. do potpisivanja mirovnog ugovora. Pregovori Izraela i Jordana započeli su 1994. Izraelski premijer Yitzhak Rabin i ministar vanjskih poslova Shimon Peres izvijestili su kralja Huseina da nakon sporazuma u Oslu s PLO-om , Jordan bi mogao biti 'izostavljen iz velike igre'. Rabin, Husein i Clinton su stoga potpisali 25. srpnja 1994. Washingtonsku deklaraciju u Washingtonu, DC. Deklaracija kaže da su Izrael i Jordan okončali službenu državu neprijateljstva i započeli pregovore kako bi postigli "kraj krvoprolića i tuge" i pravedan i trajan mir. Vlade Jordana i Izraela potpisale su povijesni mirovni ugovor 26. listopada 1994. Sporazum je normalizirao odnose dviju zemalja i riješio teritorijalne sporove, poput dijeljenja vode. Jordan je tek druga arapska zemlja, nakon Egipta, koja je postigla normalizaciju odnosa s Izraelom.
Hašemitsko skrbništvo nad Jeruzalemskim svetim mjestima odnosi se na ulogu kraljevske obitelji Jordana u brizi za muslimanska i kršćanska svetišta u gradu Jeruzalemu. Nasljeđe seže u 1924. kada je Vrhovno muslimansko vijeće, najviše muslimansko tijelo zaduženo za poslove muslimanske zajednice u Mandatnoj Palestini, prihvatilo Huseina bin Alija (šerifa iz Meke) za čuvara Al-Akse. Skrbništvo je postalo hašemitska ostavština kojom su upravljali uzastopni jordanski kraljevi. Obitelj pripada Davu Avnu, jednom od ogranaka hasanidskih šerifa Meke - koji se nazivaju i hašemitima - koji su Mekom neprekidno vladali od 10. stoljeća do osvajanja Kuće Sauda 1924. Njihovim istoimenim pretkom tradicionalno se smatra Hašim ibn Abd Manaf, pradjed islamskog poslanika Muhameda. Hasanidski šerifi iz Meke bili su zajdijevski šijiti sve do kasnog mamelučkog ili ranog osmanskog razdoblja kada su prešli na sunitski islam. Sadašnju dinastiju osnovao je Šarif Husein ibn Ali, kojeg je osmanski sultan Abdul Hamid II imenovao šarifom i emirom Meke 1908. godine, a zatim je 1916. proglašen kraljem Arapskih zemalja (ali priznat samo kao kralj Hedžaza) nakon arapske pobune protiv Osmanskog carstva. Njegovi sinovi Abdulah i Fajsal preuzeli su 1921. prijestolje Jordana i Iraka.
Jordan je 1948. kontrolirao Istočni Jeruzalem i Zapadnu obalu, a pripojio je teritorij 1951. dok nisu izgubili od Izraela tijekom Šestodnevnog rata 1967. godine. Jordan se 1988. odrekao zahtjeva za teritorij i potpisao mirovni ugovor s Izraelom 1994., čiji 9. članak kaže da se Izrael obvezuje "poštovati sadašnju posebnu ulogu Hašemitske Kraljevine Jordan u muslimanskim svetinjama u Jeruzalemu" i da će se "pregovori o trajnom statusu odvijati tako da će Izrael dati visok prioritet jordanskoj povijesnoj ulozi u tim svetištima." Godine 2013. sporazumom Jordana i Palestinske uprave priznata je uloga Jordana. Al-Aksa i Kupola na stijeni obnovljeni su četiri puta novcem dinastije Hašemita tijekom 20. stoljeća. Kralj Abdulah II sudjelovao je u 2016. godini u financiranju obnove Kristove grobnice u crkvi Svetoga groba, a 2017. godine Abdulah je donirao 1,4 milijuna dolara Jeruzalemskom islamskom vakufu, jordanskoj vlasti zaduženoj za upravljanje Al-Aksom. Neovisno izvješće procjenjuje ukupni iznos koji su hašemiti potrošili od 1924. na upravljanje i obnovu Al Akse na preko milijardu dolara.
U listopadu 2015., bivši američki državni tajnik John Kerry postigao je sporazum između Jordana i Izraela u kojem je izraelska vlada potvrdila svoju opredijeljenost za održavanje statusa quo u podučju Al Akse. Sporazumom je također propisano da su petkom i na muslimanske praznike zabranjeni posjeti nemuslimana. Jasno kršenje tog sporazuma bilo je dopuštanje židovskih posjetitelja da uđu na mjesto za vrijeme Kurban Bajrama. Jordanski nadzor nad ovim svetištem postao je osjetljivo pitanje za kralja Abdulaha posebno pod administracijom Donalda Trumpa, koja radi na kontroverznom mirovnom sporazumu. Kralj je u ožujku najavio da odbija bilo koji sporazum koji narušava ulogu Jordana u Jeruzalemu. Također je izjavio da je bio pod pritiskom da promijeni povijesnu ulogu svoje zemlje kao čuvar jeruzalemskih svetih mjesta. Objavljena su izvješća da je Saudijska Arabija željela zamijeniti Jordan kao čuvara Harama al-Šarifa u skladu s Trumpovim mirovnim sporazumom, ali službeno Rijad još uvijek podržava ulogu hašemitske dinastije u tome. Saudijska Arabija sada postavlja pozornicu za svoje čuvanje tih mjesta i radi na jačanju svojih odnosa s palestinskom zajednicom u Jeruzalemu. Također pokušava pokrenuti vjerske ličnosti i vođe javnog mnijenja iz Jeruzalema da posjete Saudijsku Arabiju i sastanu se s prestolonasljednikom Mohamedom bin Salmanom kako bi razgovarali o ideji i pokušali pribaviti Jeruzalemce za njenu podršku. Dužnosnici iz Rijada kontaktirali su utjecajne ličnosti Palestinske samouprave i izrazili želju da saudijski vehabijski šeici i medijske osobe posjete Jeruzalem kako bi ojačali odnose sa tamošnjim stanovnicima. Nagli interes Saudijske Arabije za svečana mjesta Jeruzalema ima za cilj pritisak na Jordan da promijeni svoj protivnički stav prema mirovnom prijedlogu Sjedinjenih Država. Trump uveliko računa da će Saudijska Arabija igrati ključnu ulogu u prihvaćanju američkog mirovnog plana na Istoku.
Iako jordanska parlamentarna preporuka za izbacivanje izraelskog veleposlanika i reviziju mirovnog ugovora s Izraelom nije obvezujuća, podvlači rastuću napetost između kraljevstva i Izraela. U listopadu je kralj Abdulah objavio da Jordan ukida anekse mirovnog ugovora kojim je Izraelu omogućeno korištenje jordanske zemlje pod 25-godišnjim zakupom koji završava ove godine. Aman je odbio izraelske pokušaje ponovnog pregovora o sporazumu. Jordanski ministar vanjskih poslova Ajman Safadi rekao je zastupnicima 18. kolovoza da je Jeruzalem "crvena linija" za kralja i da se Jordan bavi neprestanim izraelskim provokacijama protiv džamije Al-Aksa i Harama al-Šarifa. Ali od tada, obnavljani su pozivi ekstremističkih židovskih skupina da uđu u taj kompleks.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
