Odlučna akcija rudara španjolske provincije Asturije odavno je prestala biti novost i gotovo da je nestala iz službenih medija, istisnuta vijestima o Europskom prvenstvu u nogometu i zbivanjima oko tekuće financijske krize. Unatoč medijskoj izolaciji, sukobi rudara s policijom se zaoštravaju, podrška radnika iz ostalih sektora se širi, a pojavljuju se i novi vidovi prosvjeda.
Crni marš na Madrid
21. 6., u 10:00 sati ujutro, 25 dana od početka prosvjeda, otpočeo je tzv. "crni marš" ka Madridu. Preko 200 rudara iz provincija Asturija, Kastilja i Leon i Arago praćenih kamionom sa hranom i intendanatima će provesti 19 dana marširajući od Asturije do centra Madrida u etapama od oko 20 km. [1][2] Cilj ove akcije je “privoljeti Vladu da formira Komisiju za praćenje Plana za ugljen i izmjeni smanjenje ulaganja u eksploataciju ugljena od 63% koja vodi rudarstvo u smrt”. Sindikalni predstavnici napominju da je ovaj vid protesta simboličan i predstavlja dopunu ostalim vidovima protesta. [5]
"Crni marš" u Madrid stiže 11. 7. i podržat će ga lokalne radničke organizacije i sindikati, koji uveliko pozivaju na izlazak na ulice i solidarnost s rudarima.[6] Podrška dolazi i iz domena kulture manifestom koji je potpisao niz javnih osoba poput glumca Willyja Toleda, pisca i filozofa Santiaga Albe, bivšeg kandidata na izborima za predsjednika Francuske Olivier Besancenota Gotovo, i drugih. Manifest poziva na zaštitu interesa rudarskog sektora, ali i poziva ostale radnike da prate primjer rudara u svojoj borbi.[7][8]
Dok "crni marš" izaziva simpatije građana, praćen spektakularnim dočecima poput Ciñere gde je cijelo selo izašlo u susret pjevajući himnu rudara ugljena, vladajuća stranka PP preduzima represivne mjere čak i protiv senatora koji podržavaju rudare isključujući ih iz stranke. [9][10][11]
Svjesna da bi u slučaju popuštanja rudarima, PP i Vlada pokazali slabost pred građanima i svijetom, odbija napraviti kompromis s rudarima [12] čak odbijajući da osiguraju smještaj rudarskoj koloni u mjestima kroz koja kolona prolazi, a vlada PP.
Licemjerje ovog čina se ogleda u postupcima istih tih dužnosnika koji su prilikom prvog marša rudara 1992. godine, tijekom vlade socijaliste Felipea Gonzalesa, pružili i smještaj i podršku. Taj primjer nije jedini. Naime, prilikom Svjetskog dana omladine (JMJ) koju je ove godine organizirala Crkva, iste te općine su smještale hodočasnike po zgradama u javnom vlasništvu koje sada negiraju rudarima. [13]
Podsjetimo da je, usprkos katoličkoj tradiciji, Španjolska “akonfesionalna” država, pa je državna pomoć Crkvenim manifestacijama bila praćena brojnim negodovanjima.
Vladajućoj stranci su u pomoć pritekli desničarski list ABC i "kolektiv javnih službenika Čiste ruke" koji je poznat po svojim fašističkim težnjama. "Čiste ruke" je podnio krivičnu prijavu protiv rudara zbog nereda, prisile i napada na autoritet [14], dok je ABC posvetio prostor u svom listu za omalovažavanje rudara pokušavajući da ih predstavi kao privilegiran sloj radništva.[15] To je ujedno i jedan od rijetkih pomena rudara u službenim medijima.
Sastanak s ministrom energetike
U međuvremenu, akcije blokiranja magistralnih puteva, tunela i željezničkih pruga su se nastavile. Država je bila prisiljena povećati prisutnost žandarmerije s 250 dodatnih agenata [16] s prethodnih 50 zbog nemogućnosti da se efikasno suprotstave rudarima. Ministar unutrašnjih poslova ne isključuje da bi se ovaj broj mogao i dodatno povećati.[17] Predstavnici radnika u sukobu optužuju policiju za provokacije i eskalaciju krize. [18] Policija je ujedno postavila i kontrolne punktove kod rudarskih kopova radi sprječavanja blokade puteva na kojima pretresa "sumnjiva" vozila.[19]
Konačno pred ovakvom situacijom, ministar energetike Jose Manuel Soria poziva sindikalne predstavnike rudara na razgovor 2.7.
Na sastanak su došli puni nade, a izašli praznih ruku. Ministar ih zapravo nije pozvao na pregovore već da ih izvjesti da je "budžet za 2012. godinu već odobren i da se ništa ne može uraditi prije 2013. godine" iako rudnici ne mogu opstati do tada bez državne pomoći. Soria nije prihvatio bilo kakve daljnje razgovore, i naglasio da će nastaviti s planom gašenja ovog sektora do 2019. Predstavnici rudara su ocijenili da je "nerazumljivo sazvati sastanak da bi se insistiralo na nemogućnosti rješenja" [20] , kao i da se radi o "provokaciji ministra", "nepoštivanju potpisanog dogovora i volje većine" i konačno da je "uloženo mnogo nade, a zauzvrat dobijena samo prepotencija bez ikakvog novog prijedloga".[21]
Generalni direktor je iznio brojku o 60 ozlijeđenih agenata žandarmerije [30], a sukobi širom rudarske zone Španjolske se i dalje nastavljaju. [31] U međuvremenu, rudari su slučaj prenijeli i Europskom parlamentu u Strazburu tražeći podršku. [32] Ključni datum će svakako biti 11.7. kada "crni marš" stigne u centar Madrida.
analiza: Nemanja Lukić
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
