ISIL je u Libiji, njegova crna zastava već se vijori iznad vladinih zgrada u gradu Derna, gradu od 100,000 stanovnika u blizini egipatske granice, a prema izvorima CNN-a, ISIL u Derni već broji više stotina boraca.
ISIL je Libiji - da li je netko naročito iznenađen? Ne bi trebao biti, jer unatoč aktualnoj spoznaji da je ISIL-ova crna zastava stigla do Mediterana, činjenica je da ona nije ovdje od danas ili jučer, već godinama.
Neki su još te 2011. stvari nazivali pravim imenom, kao primjerice tadašnji američki kongresmen Dennis Kucinich koji se nije ustručavao progovoriti o katatsrofalnoj američkoj vanjskoj politici koja je u Libiju na vlast dovela najgore aktere. Krajem 2011. Kucinich je bez imalo cenzure rekao: "Doveli smo Al-Qaedu na vlast u Libiji" (vidi: Američki kongresmen Dennis Kucinich bez cenzure: "Doveli smo Al Qaeda-u na vlast u Libiji").
ISIL i Al-Qaeda? Riječ je o jednoj te istoj terorističkoj organizaciji i o jednom te istom svjetonazoru. Štoviše, ISIL je i nastao kao službeni ogranak Al-Qaede u Siriji i Iraku te su se kasnije odvojili, a službeni ogranak ostaje teroristička skupina Al-Nusra Front.
Grad Derna na karti:
Početkom 2011., nakon što su ekstremisti počeli izvoditi napade u Libiji, prije no što je SAD pokrenuo agresiju na tu zemlju kako bi pomogli tim istim ekstremistima osvojiti vlast, tadašnji predsjednik Libije, Muammar al-Gaddafi, koji će kasnije biti mučki likvidiran, upozorio je na ono što će se desiti.
"Al-Qaeda će nas sve pobiti", rekao je Gaddafi, a iz Washingtona su mu se smijali nazivajući ga "bijesnim psom" (kako ga je prvi nazvao Ronald Reagan) koji izmišlja nekakvu Al-Qaedu kako bi opravdao represiju nad "mirnim pro-demokratskim prosvjednicima".
Danas, gotovo 4 godine kasnije, možda bi se valjalo podsjetiti na neke njegove prognoze jer iste se idealno uklapaju u spoznaju i priznanje da se crna zastava zavijorila na obali Mediterana.
Muammar al-Gaddafi o "zvijerima u turbanima", 8.3.2011.:
"Al-Qaeda smatra da smo svi nevjernici. Kuran kaže: 'Ne ostavljaj nevjernike u zemlji'. Oni smatraju sve ljude svojim neprijateljima. Svi smo mi njihovi neprijatelji i oni nas žele pobiti. Oni ne znaju ništa osim ubijanja. 'Stavljaju prste u uši, pokrivaju glave platnom, i ustraju u svom neznanju'. Upravo to se i događa, kada želite voditi debatu s njima oni stavljaju prste u uši i kažu: 'Vi ste nevjernici'. Mi smo nevjernici? Mi se molimo, oni ne. Mi postimo, oni ne. Oni se uopće ne mole. Jučer su snage sigurnosti pronašle džamiju punu alkohola u Al-Zawiji (op.a. grad u Libiji). U Džamiji! Oružje, alkohol i mrtva trupla - sve zajedno. Dolaze iz Afganistana, Alžira, Egipta i našu djecu odvode na krivi put.... Od naše mladeži se očekuje da budu dovoljno jaki da se odupru ovim skupinama, jednom Bin Ladenu, Al-Zawahiriju i drugim hereticima ili nekim smutljivcima koji ni ne znaju arapski. Oni ne poznaju religiju, a propovijedaju u džamijama. Objavljuju fetve preko kanala Al-Jazeera u emisiji 'Šerijat i život'. Pa to je smiješno, to je zaista smiješno. Takva naivnost, takvo neznanje, ovo su zvijeri u turbanima"
Ljudi koje Gaddafi spominje u ovom govoru sada vladaju Libijom, a njega su likvidirali kako je i predvidio. Tada je bio "luđak" koji izmišlja nekakvu Al-Qaeda prijetnju, a danas CNN objavljuje veliki izvještaj pod naslovom "ISIL stigao u Libiju". Po istom ključu je i sirijski predsjednik Assad bio "luđak i manipulator" kad je te iste 2011. govorio kako će teroristi zavladati ako im se bude pomagalo.
Svi ovi, i brojni drugi, "luđaci" imali su apsolutno pravo i sve se desilo točno onako kako je i rečeno da će se desiti. Jedina ludost koju se tek treba odgonetnuti je - zašto se ekstremistima pomagalo da učine to što su učinili? Zašto su im američke zračne snage "prokrčile" put do Tripolija, razbijajući libijsku vojsku, omogućujući im time preuzimanje kontrole? Jer tada su, ne tako davno, pomogli iste ljudi protiv kojih se sada navodno bore u Iraku i Siriji, a ranije su izveli invaziju na Afganistan na temelju iste "anti-terorističke agende".
Zašto je SAD u trećoj godini Obaminog mandata uzeo "predah" od borbe protiv terorizma i posvetio je pomaganju skupinama koje nikada nisu krile svoj svjetonazor i ekstremnu politiku? Ako je na kraju priče samo ekonomski interes, onda se stvari još i mogu objasniti.
Zašto je kaos u Libiji dobar? Jer u fazi kaosa Libija će biti nedostupna većim američkim rivalima, prije svega Rusiji i Kini, a da ni ne spominjemo kako je Libija bila desetljećima trn u oku američke vanjske politike.
Gaddafi je dobro detektirao od kuda prijetnja dolazi, no vjerojatno mu nije bilo na kraj pameti da će ta prijetnja, prijetnja radikalnog Islamizma, jahati na krilima američkih krstarećih raketa kao što se desilo te 2011. Teško je to bilo zamisliti, naročito nakon beskonačnog američkog isticanja nužnosti vođenja "Rata protiv terorizma". Tko bi rekao da će se upravo te skupine pojaviti na obalama Libije, s tipično terorističkim znakovljem, povicima, namjerama i brutalnošću, i da će velike sile "razvijenog svijeta", u prvom redu SAD, Britanija i Francuska, pomoći istima na sve načine - od oružja do direktnog ulaska u sukob na njihovoj strani.
Neki će reći kako ogromna tragedija koja je zadesila Libiju ipak u konačnici može biti "pozitivna", koliko god to groteskno zvučalo, ukoliko SAD baš na primjeru Libije uoči svoju ogromnu pogrešku te shvati da nasilnim smjenama režima i podrškom za islamističke militante zapravo stvara još veći, moćniji i ambiciozniji terorizam u širokoj regiji.
No, to se ne dešava, nema nikakve naznake da je SAD doživio nekakvu katarzu vidjevši što se desilo Libiji nakon njihove agresije. Znamo da nije jer još uvijek u Siriji inzistiraju na istom "rješenju", na glavi predsjednika Assada, na nasilnom rušenju vlasti što bi - još jednom - dovelo najgore moguće aktere u poziciju kontrole.
Možda je "vanjska politika katastrofe" neki novi ideal kojem SAD teži? Jer Libija je već sada zrela za novu vojnu agresiju protiv nje, ovog puta protiv terorista koji su dovedeni na vlast agresijom 2011.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
