Razvoj umjetne inteligencije je posto iznimno brz, do te mjere da neki taj proces već nazivaju "magijom". Automobili koji su u stanju sami voziti već postoje, aplikacije na tzv. pametnim telefonima mogu reagirati na glasovne komande i sugerirati, primjerice, gdje večeras izaći vani. Napredni računalni sustavi pomažu liječnicima u uspostavljanju dijagnoze kod pacijenta, a možda neće proći puno vremena prije nego budu sudjelovali i u obuci nove generacije liječnika.
Gotovo da više ne prođe mjesec bez najave neke novog proizvoda ili tehnike bazirane na razvoju umjetne inteligencije. Riječ je o procesu koji će, bez ikakve dvojbe, biti dio nove velike revolucije, možda u rangu izuma parnog stroja, jer evolucija umjetne inteligencije odraziti će se na sve aspekte ljudskog života, a naročito - što vjerojatno nije dobra vijest - na tržište rada.
Za neke je razvoj umjetne inteligencije nagovještaj bolje, lagodnije i zanimljivije budućnosti, dok drugi upravo u ovom procesu vide velike probleme, pa možda čak i najveću opasnost po opstanak čovjeka.
Ipak, oni koji smatraju da će se scenariji iz filmova znanstvene fantastike dogoditi već za godinu ili dvije, srećom (ili nažalost, ovisi koji film uzimamo kao osnovu za scenarij naše budućnosti) su u krivu. Naime, još uvijek nismo uspjeli izumiti strojeve koji bi imali neka svojstva koja posjedujemo mi, kao što su zdrav razum, vizija, prirodna obrada jezika ili pak mogućnost stvaranja drugih strojeva. Naši dosadašnji napori koji streme cilju simuliranja ljudskog mozga još su uvijek poprilično primitivni, ali napredak na tom polju postoji.
No, u konačnici, koja je razlika između entuzijasta i skeptika po tom pitanju? Razlika je samo u količini vremena koja će biti potrebna da se zamišljeni scenariji ostvare. Drugim riječima, tko je u pravu, vrijeme će pokazati.
Primjerice, poznati futurist i izumitelj, Ray Kurzweil, smatra kako će umjetna inteligencija dostići razinu ljudske u manje od dva desetljeća. Oni skeptičniji pak smatraju da će trebati dvostruko toliko vremena. No, imajući u vidu o kakvom velikom tehnološkom skoku ovdje govorimo, to zapravo i nije veliki vremenski period, pa da se i radi o 4 desetljeća.
Jedna stvar se ipak može s poprilično velikom sigurnošću reći - sto godina od danas nitko više neće raspravljati o tome kako je do toga došlo, već što se dogodilo nakon. Strojevi će vjerojatno već do kraja ovog stoljeća biti pametniji od nas i to ne samo u šahu, već u gotovo svemu - od matematike, inženjerstva do znanosti i medicine. Takva budućnost kao relativno sigurne poslove ostavlja možda jedino zabavljače, pisce i druga vrlo kreativna zanimanja, dok će računala u konačnici zasigurno programirati sama sobom i biti će u stanju apsorbirati ogromne količine informacija te ih razumno obrađivati na način koji mi, kao ograničena bića, jednostavno nećemo biti u stanju.
Nadalje, računala će biti u stanju svoj posao odrađivati svaki dan, svake sekunde, bez potrebe za snom ili godišnjim odmorom.
Za neke su ovo odlične vijesti i vizija prekrasne budućnost. Kurzweil je dosta pisao o konceptu singularnosti u kojem bismo se spojili sa strojevima, "uploadali" svoju dušu kako bismo postigli besmrtnost. Drugi optimisti, kao što je fizičar Peter Diamandis, smatraju da nam dolazi era izobilja u hrani, vodi, ali i svim drugim potrošačkim potrebama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
