Potpisivanje sporazuma o Brexitu, odgođenog na mnogo mjeseci, uskoro započinje. Trenutni prijepori uključuju prava ribolova i protekcionističku politiku prema domaćim tvrtkama. Iako se Brexit službeno dogodio 31. siječnja ove godine, do njega zapravo još uvijek nije došlo. Velika Britanija pregovaranjem o sporazumu s EU-om nastoji zadovoljiti svoje maksimalne zahtjeve. Iako je Ujedinjeno Kraljevstvo jedna od najbogatijih i najbolje organiziranih zemalja u EU, njezino odvajanje od Europske unije burno je i obilježeno gigantskom neizvjesnošću. I sasvim je vjerojatno da najgore još nije pred Britancima, kad se suoče sa stvarnim posljedicama napuštanja EU, a potencijalni dobici mogu se pokazati premali da bi pokrili gubitke. Ujedinjeno Kraljevstvo se s ovim posljednjim dvojbama suočava već nekoliko godina. Referendum o Brexitu dogodio se 2016. godine i bio je prekretnica. Tada su pokrenuti procesi koji odvajaju Veliku Britaniju od kontinentalne Europe.
Nesumnjivo, Velika Britanija uvijek je bila država članica koja bi se mogla rastati s EU na najjednostavniji mogući način. To je zato što su njezine ekonomske veze s EU bile relativno najslabije. Ovaj anglikanski otok je definitivno ekonomski povezaniji sa Sjedinjenim Državama nego s Njemačkom ili Francuskom. Kapital iz Azije i Rusije također je spreman ulagati u Veliku Britaniju. London se, kao jedno od globalnih financijskih središta, ne mora brinuti da će ga uvođenje ekonomskih prepreka s Europom odsjeći od dotoka kapitala. Britanija je sama po sebi atraktivna imovina - šeici i ruski oligarsi željno ulažu u nekretnine u Londonu i britanske nogometne klubove. Carska prošlost učinila je engleski nešto srodnim esperantu - većinu ljudi na svijetu razumije mnoge engleske riječi, od kojih se mnoge koriste u svakodnevnom životu. Na primjer, čuveni "sorry" se u europskim zemljama koristi onoliko često koliko i "oprosti". Britanci se ne moraju previše brinuti da će građani zemalja širom svijeta prestati željeti doći u Ujedinjeno Kraljevstvo. Malo je bogatih zemalja u kojima je jezična barijera za posjetitelje tako niska. Otok privlače i sveučilišta koja su među najboljima na svijetu. Prema ovogodišnjoj ljestvici sveučilišta u svijetu, tri su britanska sveučilišta u prvih deset (ostatak u SAD-u), od kojih dva - Oxford i Cambridge – imaju višestoljetni prestiž. Ne čudi stoga što bi potencijalni utjecaj obnavljanja trgovinskih barijera diljem Europe najmanje pogodio Britaniju. U pogledu svih ključnih ekonomskih pokazatelja - BDP-a, investicija, izvoza i potrošnje - potencijalni pad u Velikoj Britaniji bio bi najniži od 28 zemalja EU-a i mnogo manji od prosjeka EU-a. Što se tiče investicija i izvoza, pad za Veliku Britaniju bio bi i do pet postotnih bodova manji nego za EU u cjelini. Pa ipak, čak i u njenom slučaju, rastanak sa Unijom boli.
Ekonomist Mike Hope, zaposlen u Velikoj londonskoj upravi kao stručnjak za tržište rada, u izvješću Ekonomski utjecaj Brexita na London, koje je krajem prošle godine izdala londonska gradska vijećnica, ističe da od objave rezultata referenduma o Brexitu u britanskoj prijestolnici , kao i u cijeloj zemlji, u mnogim područjima postoji sustavni pad ekonomske aktivnosti. Čak i prije i neposredno nakon referenduma, bruto dodana vrijednost u Londonu porasla je za čak 4,5%. godišnje, ali je 2017. pala na razinu od 2%, a u idućoj i ispod nule. Za cijelu Veliku Britaniju taj je pad bio manji, ali i značajan - s nešto više od 2% prvo ispod ove granice, a 2018. na oko nulu. Autor izvještaja to objašnjava značajnim porastom neizvjesnosti, što se pretvorilo u pad investicija, koje su u sljedećim godinama bile niže za 11%. nego u hipotetskom scenariju bez Brexita. Iako je prije 2016. rast investicija u Velikoj Britaniji dosegao čak 10%. iz godine u godinu, nakon 2016., pao je na nekoliko posto, a zatim ispod nule. Pad investicija rezultirao je padom stope rasta produktivnosti. Tri godine nakon referenduma, produktivnost u Londonu i ostatku zemlje bila je 2-5% niža. s potencijalne razine u scenariju bez Brexita. Zašto se to dogodilo? Prema izvješću gradske vijećnice, neizvjesnost nakon referenduma pogodila je prije svega tvrtke i najproduktivnije sektore. To je zato što su takve tvrtke sklonije vanjskoj trgovini. "Odluka Britanije da napusti EU vjerojatno je dovela do prelaska s produktivnijih tvrtki koje vode posao globalno na manje produktivne tvrtke koje vode domaće tvrtke", navodi se u izvještaju londonske vijećnice.
Pad vrijednosti funte pokrenuo je rast potrošačke inflacije. Prije referenduma bila je nešto iznad nule, ali već u listopadu 2017. dosegla je gotovo 3%, a dvije godine kasnije pala je na oko 2%. Opet, sama inflacija nije nužno loša stvar, sve dok je popraćena odgovarajućim povećanjem plaća. Prema izvješću londonskih vlasti, Brexit će dugoročno smanjiti pritisak na plaće jer će se povećati troškovi poslovanja (zbog trgovinskih zapreka) i smanjiti rast produktivnosti. Stvarna srednja plaća u Velikoj Britaniji i dalje je na razini prije prethodne ekonomske krize - za cijelu je zemlju na razini od 96%. od 2008., a u Londonu 94 posto. Londonske stope siromaštva, umanjene za troškove stanovanja, najviše su u Velikoj Britaniji. Za sada, međutim, nije očito da će Brexit vršiti pritisak na pad plaća. U 2016–2019. satnice u Velikoj Britaniji, izračunate u funtama, povećale su se za 9 posto. To je preko dva puta manje nego u Poljskoj, ali nešto više nego u Njemačkoj (8,5 posto - u eurima). Uz to, referendum je britanskim domaćinstvima donio jednu neporecivu prednost - drastično je usporio rast cijena stanova i kuća. Prije 2016. godine cijene su im rasle brzinom i do nekoliko posto godišnje. Nakon 2016. rast cijena kuća pao je ispod 5%, a samo u Londonu su stambene nekretnine čak pojeftinile od 2018. godine. Kad bi Brexit donio trajno smanjenje cijena stanova u Londonu, britanski bi glavni grad postao ugodnije mjesto za život.
U drugom izvješću, koje su ovoga puta izdale škotske vlasti, Social and Equality Impacts of Brexit, autori ukazuju na pad imigracije iz zemalja EU, koji je sada najniži u posljednjih šest godina. U zemlji koja se temelji na redovnom priljevu radnika iz inozemstva, to će imati znatne posljedice. I ne govorimo samo o tradicionalno imigrantskim sektorima - poput poljoprivrede i građevine - već i o javnim službama, osobito u zdravstvu. Brexit je već pogoršao probleme s zapošljavanjem u NHS, u kojem su 12% osoblja stranci, ponajviše državljani zemalja EU. U cijeloj su zemlji čak 24.000. upražnjena mjesta za njegu. Prema podacima iz izvještaja londonske gradske vijećnice, godišnja imigracija iz zemalja EU do 2019. pala je za 55.000 ljudi. Ovoj situaciji ne ide u prilog činjenica da Brexit prate sve veća odbojnost prema imigrantima nekih građana Velike Britanije i porast broja zločina iz mržnje - rekordna razina takvih zločina zabilježena je u Engleskoj i Walesu u prva tri mjeseca nakon referenduma.
Brexit se zapravo još nije dogodio, dok su njegovi učinci jasno vidljivi. Doduše, nisu svi negativni, ali prevladavaju loše statistike. Naravno, najdramatičniji procesi započet će samo ako između Britanije i EU ne bude postignut sporazum i ne bude dosegnut dogovor o Brexitu. U takvoj situaciji Velika Britanija naravno ne bi postala potpuno odsječena od Europe, ali kretanje ljudi i robe bilo bi drastično otežano. Velika Britanija ne bi imala trgovinski ugovor ni s jednom državom EU, pa bi trgovina bila po "općim" pravilima, tj. po pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Isporuke bi se produžile zbog carinskih kontrola. Cijene uvezene robe porasle bi zbog nametanja carina na njih. Britanski izvoz u EU također bi trpio jer se standardi proizvoda iz obje zone ne bi međusobno priznavali.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
