Čekajući kraj agonije u Palestini: Ako izraelska agresija bude zaustavljena, tko ju je zaustavio? Je li Trumpov čovjek jednim sastankom odradio ono što Bidenova administracija nije mogla u godinu dana? I što Netanyahu očekuje zauzvrat?
Kad je dogovoren prekid vatre u Libanonu, za vrijeme rata između izraelske vojske i Hezbollaha, primirje isto nije stupilo na snagu isti dan, a Izrael je doslovno sve do zadnjeg trenutka intenzivno bombardirao Bejrut i brojne lokacije diljem Libanona. Slična priča sad se ponavlja i u Gazi. Primirje je napokon dogovoreno, ali stupa na snagu tek u nedjelju što znači, kako vidimo i iz priloženog (preko 70 mrtvih samo sinoć), da će Izrael do zadnjeg trenutka udarati na razrušenu palestinsku enklavu. To znači da će vjerojatno stotine civila, koji su danas živi, do nedjelje umrijeti.
To su strašne brojke čak i ako ih usporedimo s već preko 46,000 mrtvih. No, osim smrti u desecima tisuća prava tragedija palestinskog naroda u Gazi je u tome što su ih Izrael i saveznici sveli na statistiku. Na jedan krajnje okrutan način živima je oduzeta ljudskost pa stoga za njih nitko previše i ne mari, a to uključuje i zapadne vlasti i njihove arapske "sunarodnjake".
U isto vrijeme izraelski taoci, koji su svakako prošli pakao koji je teško i zamisliti, sve vrijeme su od strane zapadnih medija tretirani kao "ljudi", a ne kao brojke. Spominju se njihova imena, njihove obitelji, njihova tragedija je personalizirana i ako napokon budu oslobođeni svaki spašeni život tretirat će se kao pojedinačna pobjeda. Netanyahu će od toga napraviti spektakl, a činjenica da će se njihovim sudbinama i daleko izvan Izraela posvetiti velika pažnju dodatno potvrđuje dehumanizaciju palestinskih državljana.
Oboje su ljudi, njihove su međusobne razlike toliko marginalne i često stvorene od strane čovjeka, da ih je nemoguće razdvajati. Nije retoričko pitanje ako se upitamo zašto su jedni brojke, a drugi osobe - to je podsjetnik na nešto još i više od geopolitike, to je po svemu sudeći prihvaćeni rasizam koji nije ništa gori od antisemitizma.
No, sama priroda rata dodatno pojačava tu ogromnu razliku i dodatno je nameće. Primjerice, u završnom dogovoru o primirju stoji da će za nekoliko desetaka izraelskih talaca Izrael osloboditi nekoliko tisuća palestinskih zarobljenika i zatvorenika. To je jednostavno omjer po kojem ovaj konflikt funkcionira i iako je svima jasno tko je tu moćnija strana, to ne može biti opravdanje za magnitudu zanemarivanja palestinskih žrtava.
Neki će reći da medijski establišment kroz nametanje nebitnosti palestinskih života u Gazi prešutno kažnjava Hamas, a i same stanovnike koji jesu, legitimno i demokratski, izabrali Hamas kao svoju vlast. No, što je onda sa žrtvama i čestim ubijanjem civila na prostoru Zapadne obale? Jesu li ti Palestinci "vrijedniji"? Ne čini se. Iako na okupiranoj Zapadnoj obali ne traje rat, ali traje rigidna okupacija, svako malo imamo vijesti o ubijenom djetetu i sličnim zločinima - ali samo u obliku kratkih vijesti i protokolarnih izvještaja, opet bez osobnosti i bitnosti.
Za pravedno vrednovanje ljudi kao ljudi nema mjesta, ali u datim okolnostima od vrednovanja još i važnije je spasiti im sami život. U tom smislu ovaj prekid vatre je iznimno važan korak, bez obzira što je točno dovelo do njega. Naravno, još je rano za veliki optimizam. Imali smo do sad puno situacija kad je sporazum o primirju bio "skoro pa potpisan" da bi se sve raspalo u zadnjem trenutku, najčešće od strane Izraela. Ako bombardiranje i utihne u nedjelju, što se svakako nadamo da hoće, trebat će tek vidjeti kolika je stabilnost tog dogovora.
Činjenica da dolazi na samom kraju Bidenove administracije svakako je značajna. Je li to svojevrsni "poklon" američkom predsjedniku koji će sad moći reći da je on doprinio miru? Svakako će probati i to će mu proći samo kod onih koji ne znaju za njegovu pravu ulogu u ovom ratu, odnosno podršku za Izrael od samog početka.
No, je li Biden uopće bio imalo bitan za ovaj proces? Jer njegova administracija je puno puta bila "blizu" dogovora (navodno) pa se to uvijek sve izjalovilo. Naime, pojedini izvori sugeriraju da je ovaj prekid vatre zapravo Trumpova zasluga. Ukoliko je informacija točna to bi svakako bilo zanimljivo jer bi, u najmanju ruku, značilo da administracija Donalda Trumpa neće izlaziti u susret baš najradikalnijim elementima u Izraelu kao što su Smotrich i Ben-Gvir.
"Tim novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa odigrao je ključnu ulogu u posredovanju prekida vatre između Izraela i Hamasa", izvijestio je Times of Israel. Prema navodima dva arapska dužnosnika, Trumpov budući izaslanik za Bliski istok, Steve Witkoff (na slici gore s Netanyahuom), uspio je uvjeriti izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da pristane na uvjete primirja "u samo jednom sastanku".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.