Donald Trump ponovno uvodi široki paket carina na uvoz iz Europe i ostatka svijeta, što će nedvojbeno imati snažne ekonomske posljedice na starom kontinentu. Iako je ovaj potez prvenstveno usmjeren na EU, odnosno glavne europske izvoznike, odjeci će se osjetiti i u državama Zapadnog Balkana. Ključno pitanje jest tko će snositi veći teret: članice Europske unije poput Hrvatske i Slovenije, koje su duboko integrirane u trgovinsko jedinstvo, ili one koje još nisu dio bloka, poput Srbije i Bosne i Hercegovine. Dodatno, aktualne krize – osobito rat u Ukrajini i najave daljnjeg naoružavanja Europe – dodatno kompliciraju ionako nestabilnu gospodarsku sliku, pa se sve više razmatra brzo jačanje trgovinskih i investicijskih veza s Kinom. U ovome kontekstu postavlja se i pitanje standarda života građana te hoće li cijene automobila, hrane i stanovanja naglo skočiti, destabilizirajući ionako krhko gospodarsko stanje naše regije.
Europska unija po definiciji ima visoku ovisnost o izvozu u Sjedinjene Države – neke procjene govore da se oko 20% ukupnog izvoza EU-a plasira na američko tržište. Kada Washington nametne carine od 10 ili čak 20% na širok spektar proizvoda, to pogađa čitav opskrbni lanac, osobito industrije s visokim udjelom izvoza (primjerice njemački automobilski sektor, ključan za veći dio srednjoistočne Europe). Dok će posljedice u najvećim gospodarstvima biti mjerljive padom BDP-a koji bi mogao dosegnuti i do 2,5% u kratkom roku, manji europski igrači, koji ne izvoze mnogo izravno u SAD, trpjet će indirektnu štetu. Primjerice, slovenski proizvođači automobilske opreme usko su vezani uz njemačke tvornice, pa ako njemački proizvođači automobila izgube pristup američkom tržištu ili im padne izvoz, isti scenarij čeka i poddobavljače u Sloveniji. Hrvatska, iako nema masivne direktne izvozno-orijentirane pogone prema SAD-u, svejedno bi osjetila manjak potražnje unutar EU-a, a udar bi došao i kroz potencijalni rast cijena komponenata te usporavanje gospodarstva u ključnim zemljama na koje se Hrvatska naslanja.
Države Zapadnog Balkana izvan EU-a, poput Srbije ili Bosne i Hercegovine, imaju mali izravan izvoz u SAD, stoga teoretski neće trpjeti gubitak prodaje na američkom tržištu. No budući da je njihov plasman robe i usluga golemim dijelom usmjeren na Europsku uniju, lako je zamisliti negativan lančani efekt ako Europa upadne u dublju recesiju. Primjerice, Srbija je snažno povezana s njemačkom prerađivačkom industrijom, Bosna i Hercegovina također većinu proizvodnje izvozi u Italiju, Hrvatsku i dalje u ostatak EU-a; pa čim europski naručitelji srežu proizvodnju, pad će se preliti i na balkanske tvrtke koje su dio tog lanca. Povijest nam je već pokazala kako takva spirala dovodi do manjih fiskalnih prihoda, zatim do rezanja javnih izdataka i na koncu do slabljenja gospodarstva. Dakako, postoje i neočekivani obrati: ako bi se EU dramatično posvađala s Amerikom, neke tvrtke bi mogle potražiti povoljnije lokacije proizvodnje na Balkanu radi nižih troškova, no to ovisi o vrlo specifičnim carinskim pravilima i političkim kalkulacijama.
Jedna od gorućih tema za građane je poskupljenje svakodnevnih proizvoda, ali i mnogima neophodnih vozila. Automobili se nalaze na vrhu popisa, jer Trumpove carine ponajviše ciljaju europski automobilski sektor. U startu je jasno da bi europski proizvođači, poput njemačkih, mogli biti prisiljeni prodavati manje vozila u SAD-u, što znači potencijalne viškove na europskom tržištu – moglo bi doći do blagoga pada cijena nekih modela unutar EU-a, ali i do rezanja radnih mjesta. S druge strane, nabavna cijena dijelova bi se mogla promijeniti, a svaka redukcija kapaciteta u tvornicama dovodi do manje potražnje za dobavljačima, što u konačnici ugrožava i standard radnika. Hrana i poljoprivredni proizvodi također ulaze u zonu rizika. Ako dođe do carinskih sukoba u oba smjera, mogli bismo svjedočiti viškovima europskog vina i sireva koji se ne uspiju izvesti u SAD, a to, paradoksalno, može spustiti cijene tih proizvoda kod nas. Ali ako nastupi dodatna politička eskalacija, Unija bi mogla uzvratiti carinama na američke žitarice ili soju, što bi posljedično rasloživalo troškove stočne hrane i moglo pogurati inflaciju. Ako u sve upletemo nepredvidive valute i rast kamatnih stopa, građani se s pravom brinu za ukupnu stabilnost cijena.
Sektor nekretnina i stanovanja u takvom bi se kontekstu mogao naći pred dvostrukim pritiskom. S jedne strane, ako europska gospodarstva padnu, centralne banke mogle bi se naći u procijepu: daljnja poskupljenja kredita otežavaju zaduživanje, pa bi tržište nekretnina moglo stagnirati ili čak doživjeti korekciju cijena. S druge strane, dođe li do veće nestabilnosti i inflacijskih rizika, ljudi i investitori mogu pojačano kupovati nekretnine kao "sigurnu luku", što onda paradoksalno može održavati ili podizati cijene. U Hrvatskoj i Sloveniji, gdje su nekretnine ionako već dugo precijenjene za domaće standarde, svaka dodatna turbulencija potencijalno bi mogla dovesti do korekcije ako se dobar dio tržišta temelji na europskim turistima, prekomorskim kupcima ili općenitom gospodarskom optimizmu. Još se pamti kriza iz 2008. kad se balon napuhavao i naglo ispuhivao, a nitko sa sigurnošću ne može prognozirati do kada će sadašnji trend rasta trajati ako se globalni trgovinski rat intenzivira.
U ovako zaokupljenoj Europi, opterećenoj ratom u Ukrajini i najavama daljnje militarizacije kontinenta, postoji realna opasnost da gospodarski prioritet – odnosno sprječavanje velike recesije – padne u drugi plan. Umjesto brzog rješavanja sukoba i diplomatskog zaustavljanja rata, europski čelnici sve više govore o naoružavanju i jačanju vojne suradnje sa SAD-om, čak i sada kad Washington priprema carinske udare protiv europskih proizvoda. To stvara golemu kontradikciju: s jedne strane, EU se ekonomski štiti od američkog unilateralizma, a s druge uskače u još čvršći politički savez s Amerikom. Mnogi analitičari upozoravaju kako je to recept za permanentnu nestabilnost: Europa nikad neće imati dovoljno jak kapacitet za autonomnu obranu ako se stalno oslanja na NATO, a s druge strane nema pravu neovisnu gospodarsku politiku ako se slijepo drži dogmi slobodne trgovine, a istodobno tolerira američki protekcionizam. Ovako, rizik je da se europski građani nađu u "najgorem iz oba svijeta": i gospodarskom padu i sve većoj militarizaciji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
