Mafijaški poslovi i kriminalne aktivnosti postoje otkad je svijeta i vijeka, a u novije doba osobito se ističu narko karteli. Posebno mjesto u krijumčarenju i trgovini drogom zauzima kolumbijski kartel Cali. Kartel je bio smješten u južnoj Kolumbiji oko grada Santiago de Cali po kojemu je i dobio ime. Cali kartel je započeo sa svojim djelovanjem u drugoj polovici 1970-ih i palio je i žario sljedeća dva desetljeća. Zahvaljujući razgranatoj mreži obavještajaca, doušnika i širokom sustavu nadzora kao i zbog suradnje sa stranim plaćenicima i državama, kartel je postao slavan pod nadimkom "Cali KGB" koji su mu dali američki DEA agenti.
Narko bosovi braća Rodriguez Orejuela, Jose Santacruz Londono zvani "Chepe" i kasnije Helmer Herrera zvani "Pacho" stvorili su najveću i najmoćniju kriminalnu organizaciju u povijesti koja je stvorila cijeli sustav proizvodnje, prerade i distribucije kokaina na međunarodnoj razini. Na vrhuncu svoje moći sredinom 1990-ih Cali kartel je kontrolirao preko 90% svjetskog tržišta kokainom i bili su također odgovorni za nagli porast distribucije i raspačavanja kokaina u Europi gdje je kartel također imao udio od 90% na tržištu kokaina. 1990-ih godina Cali karter je bilo pravo kriminalno carstvo s multimilijarderskom vrijednosti.
Cali kartel izvorno su osnovala braća Rodriguez Orejuela i Jose Santacruz Londono koji su potekli iz onoga što se tada nazivalo višom društvenom klasom u odnosu na druge narko trafikante toga doba. Priznanje takvog društvenog statusa najbolje je pokazano u nadimku kojeg je skupina dobila, a on je znakovito glasio na španjolskom "Los Caballeros de Cali" iliti Gospoda Calija. Skupina se izvorno okupila oko kruga otmičara i krivotvoritelja "Las Chemas" koje je predvodio Luis Fernando Tamayo Garcia. La Chemasi su bili uključeni u brojne otmice uključujući dva švicarska državljanina, diplomata i studenta. Otmičari su uspjeli izvući čak 700 000 dolara otkupnine za koju se vjeruje da je poslužila kao početni kapital za izgradnju carstva trgovine drogom.
Okupljena skupina je prvo krijumčarila marihuanu. Radi niske stope profita i potrebnih velikih količina marihuane kako bi se prikrili tragovi, skupina se prebacila na trgovanje s unosnijom drogom: kokainom. Ranih 1970-ih kartel je poslao Helmera "Pacha" Herreru u New York City kako bi tamo uspostavio distribucijski centar za trgovinu kokainom. To se dogodilo u okolnostima kada je agencija američke vlade za borbu protiv droge (DEA) smatrala kokain manjim zlom od heroina te nije previše progonila trgovce kokainom. Nonšalantan odnos DEA-e je glavni razlog koji je omogućio kartelu da ostvari velike uspjehe. Kartel se razvio što mu je omogućilo da se oblikuje u višestruke ćelije koji su operirale na velikoj razini autonomije, ali su davale izvještaje "celenu" iliti menadžeru koje je prenosio izvještaje Jorgeu Albertu Rodriguezu, a ovaj je naposljetku izvještavao središnjicu u Caliju. Sredinom 1980-ih Jorge je formirao narko ćeliju nazvanu 400 kartel koja se uzdignula i nadzirala sve isporuke i distribuciju narkotika koji su se izvozili iz SAD-a od strane Cali kartela. Struktura neovisnih ćelija je svojstvo koje je razlikovalo Cali kartel od Medellin kartela. Calijevci su djelovali kao uska grupa neovisnih kriminalnih organizacija dok je medelinski kartel djelovao pod centraliziranim nadzorom Pabla Escobara.
Vodstvo Cali kartela sastojalo se od: Gilberta Rodrigueza Orejuele (šahista), Miguela Rodrigueza Orejuele (El Senora/gospodina), Jose Santacruza Londona (studenta iliti Chepe Santacruza), Jorgea Alberta Rodrigueza (Don Cholita), i Helmera Herrere Pacha. Istaknuti suradnici bili su Victor Patiño-Fomeque (kemičar/zvijer), Henry Loaiza Ceballos (škorpion), José Fedor Rey i Phanor Arizabaleta Arzayus.
Vjeruje se da je svaka ćelija podnosila izvještaj većoj skupini koja bi zatim izvještavala vođe kartela. Prema nekadašnjem računovođi kartela, Guillermu Pallomariju, bilo je ukupno pet glavnih skupina unutar kartela: trgovina drogom, vojna, politička, financijska i pravna skupina. Skupina za trgovinu drogom bavila se kontrolom nad laboratorijima za preradu droge, metodama isporuke i rutama. Vojna skupina je bila zadužena za kontrolu nad sigurnošću, disciplinom i podmićivanjem vojnih i policijskih struktura. Politička skupina je uspostavljala odnose s vladinim dužnosnicima, članovima parlamenta i lokalnim vlastima. Financijska skupina kontrolirala je pranje novca legalnim poslovima čiji su bili vlasnici, dok je pravna skupina imala zaduženje predstavljati uhićene narko trafikante, unajmljivati lobiste i zastupati kartel u inozemstvu. Načelnik DEA-e proglasio je Cali kartel "najvećom i najmoćnijom kriminalnom organizacijom koja je ikad postojala".
Kako je već spomenuto, Cali kartel je aktivnosti započeo prvo krijumčarenjem marihuane da bi se uskoro prebacio na kokain. Kartel će postati poznat po inovaciji krijumčarenja i proizvodnje droge tako što su operacije prerade kokaina bile izvan Kolumbije u Peruu i Boliviji, a osim toga Calijevci su uspjeli uspostaviti krijumčarske rute kroz Panamu. Kartel je također diverzificirao opijum i doveo je japanskog kemičara kako bi pomogao u procesu prerade droge. Prema svim relevantnim izvještajima, Cali je postao dominantan kartel u trgovini heroinom zbog pristupa područjima gdje raste opijum u Kolumbiji. Ostaju upitnici oko kartelovog sudioništva u trgovini heroinom. Vjeruje se da vođe kartela nisu bili uključeni u trgovinu heroinom, ali njihovi neki uski suradnici jesu. Vjeruje se da su takve veze vodile ka suradnji s distribucijskim centrima heroina. Na vrhuncu svoje vladavine Cali kartel je imao pod svojom kontrolom 90% svjetskog tržišta kokainom i kartel je bio izravno odgovoran za rast tržišta kokaina u Europi gdje je također kontrolirao 90% tržišta. Do sredine 1990-ih narko carstvo Cali kartela imalo je multimilijardersku vrijednost.
Kako bi uspješno prali zarađeni novac od krijumčarenja drogom, Calijevci su snažno investirali svoje novce u legitimne poslovne pothvate kao i druge tvrtke kako bi se zamaskirao novac. Npr. vjeruje se da je 1996. kartel zarađivao 7 milijardi $ samo od trgovine drogom u SAD-u. Priljev ogromnih svota novca zahtijevao je da se taj novac opere. Jedan od prvih primjera pranja novca je slučaj kada je Gilberto Rodriguez Orejuela zadobio poziciju predsjedatelja uprave banke "Banco de Trabajadores". Banka je prala fondove novca za Cali kartel jednako kao i za medelinski kartel. Članovima kartela koji su bili suradnici s Gilbertom bilo je dopušteno da prekorače račune i da uzmu pozajmice bez plaćanja. Profitirajući na ovoj osnovi Gilberto je bio u stanju osnovati banku "First InterAmericas Bank" koja je poslovala izvan Paname. U intervjuu časopisu Time, Gilberto je priznao da se novac pere kroz banku, ali je on pripisao proces legalnim radnjama. Prema Gilbertu, pranje novca bilo je sukladno s panamskim zakonom i zbog toga su ga američke vlasti nastojale uhititi.
Gilberto je kasnije, tj. 1979. osnovao "Grupo Radial Colombiano" iliti mrežu od preko 30 radio postaja i farmaceutski lanac nazvan "Drogas la Rebaja" koji je na svom vrhuncu okupio preko 400 prodavaonica u 28 gradova zapošljavajući 4200 radnika. Vrijednost farmaceutskog lanca iznosila je oko 216 milijuna USD. Zbog toga što su vlasnici lanca bili Calijevci, lanac je bio meta 85 bombaških napada Escobarovog Medellin kartela između siječnja 1988. i svibnja 1990. Zanimljivo da se kartel povezivao s ruskom tvrtkom za trgovinu nekretnina SPAG koja je registrirana u Njemačkoj 1992. Kasnije je osumnjičena od strane njemačke policije da je bila upetljana u kriminalne aktivnosti St. Peterburških mafijaša, kolumbijskih narko bosova i transkontinentalno pranje novca. Suosnivač tvrtke Rudolf Ritter uhapšen je u Lihtenšatajnu zbog pranja novca za Cali kartel.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
