Dvije i pol godine nakon prošlih izbora čelnik stranke desnog centra Građani za europski razvoj Bugarske (GERB) Bojko Borisov slavi jer se vraća na svoje premijersko mjesto s istim brojem glasova kao što je osvojio 2014. Na trećim parlamentarnim izborima u četiri godine Borisov je dobio oko 32 posto glasova, dok su socijalisti dobili 28 posto. Još prije nego su točni rezultati stigli, čelnica Bugarske socijalističke stranke (BSP) Kornelija Ninova je priznala poraz. Borisov je time ponovno dobio povjerenje birača, nakon što je on dao ostavku u studenom 2016. kada je GERB izgubio predsjedničke izbore.
Ovog puta GERB ima 11 zastupnika više u Narodnoj skupštini, a Borisov će gotovo sigurno postati novim bugarskim premijerom. To je tim više iznenađujuće što je Borisov bio pod teškim optužbama za korupciju, te je njegova stranka uslijed takvog imidža izgubila predsjedničke izbore prošle jeseni. Sada se od njega očekuje da brzo sastavi vladajuću koaliciju. Borisov će biti po treći puta premijer, jer je prvi puta došao na vlast tijekom globalne financijske krize 2009.
Europska unija cijeni Borisova jer je njegova stranka vrlo sklona europskim integracijama, a posebice je to važno s obzirom da će Bugarska po prvi puta preuzeti šestomjesečno predsjedavanje Europskom unijom u prvoj polovici 2018. godine. Kao takvu, Bruxelles vidi Bugarsku kao ključnog saveznika na istočnom kraju Europe, i kroz EU i kroz NATO. Održavanje stabilne i Europi odane Bugarske je osobito važno jer se u tom području nalazi gospodarski opustošena Grčka, sve autoritarnija Turska s kojom Bugarska ima zategnute odnose što se tiče turske etničke manjine koja čini gotovo devet posto stanovništva, te Crnomorje koje samo po sebi nosi teške geostrateške izazove. Eurobirokraciji je osobito važno da Bugarska ne uđe u rusku interesnu zonu.
Sam Borisov, međutim, nije liberalan, sklon izbjeglicama ili proturuski orijentiran. On je prije svega veliki pragmatist oko svih vrijednosti, orijentiran je prema sigurnosnom odmaku u pitanju migracija i zagovara veliku ogradu na bugarsko-turskoj granici. Svjestan je simpatija koje mnogi bugarski glasači imaju prema Rusiji. Shvaća da je bugarska budućnost ovisna o financijskoj pomoći u EU te je krenuo stvarati jasnu sklonost Europskoj pučkoj stranci i prema njemačkoj kancelarki Angeli Merkel.
Naime, dugo vremena je Bugarska, uključujući Borisovljevu vladu, pregovarala o pokretanju Južnog toka, plinovoda koji bi dovodio ruski plin Balkanu i Europi. Ti su pregovori pokrenuti 2006. , a konačno okončani nakon što je Borisov pobijedio na izborima 2014. Novi bugarski predsjednik Rumen Radev, kojega podupiru socijalisti, izazvao je prijepore jer je poznat kao sklon razgovorima s Rusijom, iako je obećao održavati bugarsku poziciju u europskim i euroatlantskim krugovima. Povijesno, međutim, Radev želi održati i odnos prema Rusiji, kako putem pravoslavne vjere i kulture, tako i prateći čvrsti odnos komunističke Bugarske s tadašnjim SSSR-om.
Radev je lako pobijedio Cecku Cačevu, kandidatkinju GERB-a i bivšu predsjednicu Nacionalne skupštine, upravo zbog percepcije GERB-a kao stranke koju čine korumpirani političari, nesposobni za gospodarski oporavak zemlje. Klasična priča neuspjele tranzicije, velikog i organiziranog kriminala kao i sitnog kriminala, obilježavaju Bugarsku i prati sve političke snage u zemlji. Na globalnoj razini, utrka u geopolitičkoj igri multipolarnosti vodila je propitivanju da li je pobjedom Radeva Bugarska ušla u krug utjecaja Moskve te je time ujedno došlo do geopolitičke pobjede Vladimira Putina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
