Početkom veljače turski Vrhovni izborni odbor je donio odluku o održavanju referenduma 16. travnja na kojem će se glasovati o promjeni Ustava Republike Turske. Na referendumu će se odlučivati o 18 ustavnih amandmana. Amandmani, ako budu prihvaćeni, uvest će izvršno predsjedništvo koji će zamijeniti sadašnji parlamentarni sustav vlasti. Najznačajnije promjene donose ukidanje ureda premijera, bit će dopušteno predsjedniku da napravi kabinet koji će biti slabo nadziran do parlamenta, povećat će se broj parlamentarnih zastupnika s 550 na 600, smanjit će se dobna granica zastupnika s 25 na 18 godina i dogodit će se promjene u Vrhovnom odboru sudaca i tužitelja.
Referendum će biti održan pod izvanrednim stanjem proglašenim nakon pokušaja državnog udara u srpnju. Po svemu sudeći referendumom bi se otvorio put aktualnom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu da postane moderni sultan s moćima i ovlastima nezabilježenima u suvremenoj Turskoj.
Glavni inicijatori referenduma su Erdogan i njegova Stranka pravde i napretka (AKP). Oni aktivno zagovaraju ustavne promjene već od 2011. iako su te rasprave postojale i ranije. Novi Ustav bi povećao predsjedničke ovlasti nad zakonodavnom i sudskom vlasti. Prema tim amandmanima, predsjednik bi trebao moći ostati član i vođa stranke koju predstavlja što trenutni Ustav ne dozvoljava. Amandmani su kritizirani jer postoji mogućnost da bi prema njima parlament bio ovisan o predsjedniku koji bi kao lider svoje stranke mogao kontrolirati zastupnike. U ovom slučaju Erdogan bi imao kontrolu nad poslanicima iz AKP.
Politički sustav Republike Turske bi se zapravo transformirao iz parlamentarnog u predsjednički. Također, predložene promjene podrazumijevaju ograničenje prava i privilegija vojske (Erdoganova glavnog protivnika tijekom njegove dugogodišnje vladavine). Svi koji su povezani s vojskom ne bi mogli sudjelovati na izborima, a vojni sudovi bi se ukinuli.
Zagovornici referenduma tvrde kako će novi Ustav donijeti u suštini više demokracije. Vlasti promoviraju "Da" kao svojevrsnu Drugu revoluciju. Erdogan bi nastavio put Mustafe Kemala Ataturka u izgradnji suvremene, snažne i ponosne turske države. Slikovitije kazano: Ataturk je bio osnivač, a Erdogan je zaštitnik. Iako je Erdogan odbacio neke postavke Ataturkove politike poput prigrljivanja zapadnjačkih vrednota i negiranja uloge Islama u politici, Erdogan itekako nastavlja vladati Ataturkovim stilom. To je stil čvrste ruke kojim predsjednik vlada jer ima popularnost i potporu kod naroda za mijenjanje društva kao što je nekad radio Ataturk.
Glavni predsjednički savjetnik Ilnur Cevik tvrdi kako da će novi Ustav u središte odlučivanja staviti parlament pa će predsjednik biti odgovoran parlamentu što trenutno nije slučaj. Cevik smatra da će parlament ne samo izglasavati zakone već i biti nadzorno tijelo nad predsjednikom. Moći će ga ispitivati, pokrenuti proces obaranja, sazvati prijevremene izbore i sl.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
