Turska je bliža ustavnim promjenama i uvođenju predsjedničkog sustava kao nikad prije. Do znatne rasprave o tom sustavu došlo je ovog mjeseca nakon parlamentarnog govora predsjednika oporbene Stranke nacionalističke akcije (MHP) Devleta Bahcelija 11. listopada. Bahceli je optužio turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana za prekoračenje ustavnih moći i djelovanja kao da je izvršni predsjednik. Kao rješenje, Bahceli je predložio da se provede referendum o izvršnom predsjedničkom političkom sustavu, kakvog Erdogan već dulje vrijeme priželjkuje. Šok za dio turske javnosti uslijedio je čim je Bahceli završio svoj govor, jer je čelnik MHP-a potvrdio da će njegova stranka prihvatiti potrebne ustavne amandmane, što bi dovelo do znatne potpore Stranci pravde i napretka (AKP) u mijenjanju turskog ustava. Do sada je MHP bila oštri branitelj parlamentarnog sustava, no politički savezi i izvanredno stanje koje traje od pokušaja vojnog puča ovog ljeta dovele su do jasne mogućnosti kretanja Turske prema predsjedničkom sustavu kakav imaju, primjerice, Francuska, Rusija, Finska i Egipat.
U Turskoj, iako je predsjednik izravno biran od naroda i posjeduje izvršnu moć zajedno s premijerom i vladom, te imenuje ga predsjednik i parlament, predsjednička uloga je od promjene ustava 1982. simbolička. Prema tome, politička odgovornost prije svega je koncentrirana u rukama premijera. Međutim, Erdogan nije odbacio svoju ambiciju za vladanjem, uvjeren da ima potporu turskog naroda u tome. Na vlasti je već 13 godina: jedanaest godina kao premijer i dvije godine kao predsjednik. Ukoliko uspije dobiti ulogu izvršnog predsjednika, imati će mogućnost ostati na vlasti do daleke 2029. godine. Tijekom godina, Erdoganovi prioriteti su se mijenjali ovisno o političkim prilikama, vlastitoj političkoj moći i položaju. Njegov posljednji prioritet je bez sumnje ustavna promjena i povratak predsjedničkog političkog sustava, iako je takav model Erdogan zagovarao još u ranim danima svoje vladavine. Otkako je 2014. postao prvim predsjednikom Turske kojega izravno bira narod, ova želja je postala još jača.
Kampanju za predsjednika 2014. vodio je na razlici koju će on kao predsjednik donijeti zemlji, spram svojih prethodnika. Obećao je biti uključenim u donošenje odluka. U parlamentarnim izborima prošle godine silio je vladu da promiče predsjednički model kao prioritet, a osobno je vodio stranačke skupove gdje je govorio o tome. Ipak, AKP nije zadobio dovoljno parlamentarne većine da unilateralno mijenja ustav ili barem da raspiše referendum o tom pitanju, sve dok su tri druge oporbene stranke - MHP, CHP i HDP - branile parlamentarni sustav. Erdogan je politološki djelomično u pravu kada tvrdi da se duh ustava promijenio jer predsjednika ne bira više parlament, nego narod, te da se ustav mo...
U Turskoj, iako je predsjednik izravno biran od naroda i posjeduje izvršnu moć zajedno s premijerom i vladom, te imenuje ga predsjednik i parlament, predsjednička uloga je od promjene ustava 1982. simbolička. Prema tome, politička odgovornost prije svega je koncentrirana u rukama premijera. Međutim, Erdogan nije odbacio svoju ambiciju za vladanjem, uvjeren da ima potporu turskog naroda u tome. Na vlasti je već 13 godina: jedanaest godina kao premijer i dvije godine kao predsjednik. Ukoliko uspije dobiti ulogu izvršnog predsjednika, imati će mogućnost ostati na vlasti do daleke 2029. godine. Tijekom godina, Erdoganovi prioriteti su se mijenjali ovisno o političkim prilikama, vlastitoj političkoj moći i položaju. Njegov posljednji prioritet je bez sumnje ustavna promjena i povratak predsjedničkog političkog sustava, iako je takav model Erdogan zagovarao još u ranim danima svoje vladavine. Otkako je 2014. postao prvim predsjednikom Turske kojega izravno bira narod, ova želja je postala još jača.
Kampanju za predsjednika 2014. vodio je na razlici koju će on kao predsjednik donijeti zemlji, spram svojih prethodnika. Obećao je biti uključenim u donošenje odluka. U parlamentarnim izborima prošle godine silio je vladu da promiče predsjednički model kao prioritet, a osobno je vodio stranačke skupove gdje je govorio o tome. Ipak, AKP nije zadobio dovoljno parlamentarne većine da unilateralno mijenja ustav ili barem da raspiše referendum o tom pitanju, sve dok su tri druge oporbene stranke - MHP, CHP i HDP - branile parlamentarni sustav. Erdogan je politološki djelomično u pravu kada tvrdi da se duh ustava promijenio jer predsjednika ne bira više parlament, nego narod, te da se ustav mo...
