U Egiptu, najmnogoljudnijoj arapskoj državi, priprema se teren za produživanje mandata egipatskog predsjednika Abdela Fataha al-Sisija. Egipatski parlamentarni zastupnici započeli su skupljati potpise za zakonski prijedlog o produživanju predsjedničkog mandata i ukidanja ograničenja na ponovni izbor, godinu dana prije nego bivšem generalu istekne prvi mandat. Al-Sisi, koji danas ima 62 godine, pobijedio je na predsjedničkim izborima 2014., ali nije potvrdio da će se ponovno kandidirati za drugi mandat nakon što mu ovaj istekne 2018.
Predsjednik je relativno popularan među narodom, i ponovni izbor mu ne bi trebao biti poteškoća. Prijedlog zakona želi postaviti nezavisan zastupnik Islamil Nasredin, a sastoji se od amandmana na članak 140 ustava koji bi omogućio al-Sisiju da ostane na vlasti dulje nego što to dva četverogodišnja mandata predviđaju. Za to bi trebao potporu dvadeset posto svih zastupnika kako bi uopće rasprava sigla u parlament. Na pitanje ne kosi li se to s demokratskim načelima, Nasredin je odgovorio medijima da je volja predsjednika da li će se dalje kandidirati, a volja naroda da ga izabere ili ne. Kakav god bio zaključak parlamenta, koji bi taj amandman trebao izglasati s privolom dvije trećine svih zastupnika, ustav ujedno naglašava da se svaka promjena mora također odobriti na referendumu.
Mediji u Egiptu hvale predsjednika i njegovo 'mudro vodstvo' ukazujući na popularnost al-Sisija među Egipćanima i velike nade koje egipatski narod pridaje njemu. Sve su to, dakako, odlike tipičnog 'dragog vođe' u politici arapskih zemalja. Nije tako započelo. Feldmaršal al-Sisi je, kao ministar obrane, doista dobio veliku potporu polovice egipatskih građana kada je na televiziji 3. srpnja 2014. najavio da je svrgnut predsjednik Mohamed Morsi, a među podupirateljima su bili i poglavari vjerskih zajednica, veliki imam al-Azhara Šejh Ahmed el-Tajeb i čelnik Koptske pravoslavne crkve papa Tavadros. Tajeb i Tavadros su tada pozvali Morsija da odstupi kako bi spriječio krvoproliće i mogućnost građanskog rata u Egiptu, ali svakako nisu priželjkivali da se Muslimansko bratstvo u potpunosti iskorijeni iz Egipta korištenjem popularnog nazivlja o terorističkim skupinama. Inicijativa parlamentaraca nije naišla na mnogo komentara u vjerskim zajednicama, ali svima je jasno da Egipat treba unutarnju i vanjsku stabilnost kako bi se vratio na pozicije unutarnjeg gospodarskog napretka i vanjske diplomatske sile kakvu je imao u vrijeme Hosnija Mubaraka.
S obzirom da je konsolidacija egipatske politike očito u napredovanju, najvažnija je unutarpolitička mjera stvaranje dobrih odnosa vjerskih zajednica i političke moći. Al-Sisi je sam pobožan musliman, ali je sklon 'obnavljanju islamskog diskurza i modernizaciji vjere', što zapravo u egipatskom slučaju znači da se vjerske zajednice u potpunosti podčine političkoj vlasti. Zbog toga je u posljednje vrijeme došlo do zaoštravanja odnosa Kaira i al-Azhara odnosno al-Sisija i el-Tajeba. No, Sisi je ujedno jedini politički vođa u cijelome islamskom svijetu koji je imao hrabrosti i odlučnosti suočiti sve zadrške drugih muslimanskih vladara s realnošću radikalizacije. U govoru prije dvije godine u al-Azharu egipatski je predsjednik rekao da radikalizirano razmišljanje antagonizira cijeli svijet i raskida ummet. Time je u potpunosti napao sve politike koje danas djeluju na Bliskom istoku. Sam je pozvao na religijsku revoluciju, ali nije dao osobitosti te zamisli, iako skeptici ukazuju da se ne radi o posvemašnjoj modernizaciji islama jer Sisi ipak zagovara prihvaćanje islamskog zakona.
No, u al-Azharu su jasno odgovorili na predsjednikove ideje - reforme i promjene u islamu moraju doći od islamskih učenjaka, a ne od vlade. Tu se ne misli samo na razdor u mišljenjima koliko je islam vjera, a koliko politika (i ima li uopće razlike), već je to neizravna kritika egipatskog slučaja gdje su vjerske institucije postale dijelom Ministarstva religijskih doprinosa. Ovo ministarstvo odlučuje o temama koje će imami u svim džamijama Egipta prenositi vjernicima u svojim hutbama (izlaganjima na kongregacijskoj molitvi petkom), iako su te teme često svjetlosnim godinama daleko od uvjeta i potreba mjesta u kojima hodže naučavaju. Razlog ovako velike uloge države u religijskom razvoju jest strah od promicanja fundamentalizma i nasilja na al-Azharu, što je samo po sebi glupo jer je ova institucija, koju je prije mnogo stoljeća osnovao šijitski i fatimidski general hrvatskog porijekla, najveće učilište islamskog svijeta i često viđeno kao stup umjerenog i tolerantnog islama. Uostalom, upravo je al-Azhar nedavno odlučio da se vehabizam ne može svrstavati u sunitsko učenje upravo zbog svog radikalizma, na što su diplomati Saudijske Arabije skoro dobili srčani udar.
Tradicija slobodnog sveučilišnog razmišljanja i djelovanja također je ukinuta. Poseban odbor obrazovnih stručnjaka od 2015. nadgleda i mijenja obrazovni kurikulum al-Azhara, nastojeći promicati umjerenu misao i zaustaviti propagandu Daeša, čime je vlada zapravo izravno optužila kairsko vjersko središte za širenje ekstremizma. Jedan od razloga je doista valjan - al-Azhar, kao i većina drugih velikih sunitskih učilišta na svijetu, nije optužio Daeš za herezu, smatrajući kako islam zabranjuje optužbe o herezi jer samo Bog zna što je u nečijem srcu. Neki viši učenjaci na al-Azharu govore da se Daeš ne može smatrati heretičnim sve dok se njegovi članovi drže šehadeta, muslimanske izjave vjere da nema boga osim Boga i da je Muhamed njegov Poslanik. Ujedno su ti učenjaci iskazali svoje nezadovoljstvo za ideje o ništavnosti zakona o blasfemiji kojim se građani mogu optužiti za vrijeđanje religije. Tako je islamski učenjak i televizijski voditelj Islam el-Beheiri proveo većinu 2016. godine u zatvoru zbog optužbi da je propitivao autentičnost raznih religijskih tekstova. Kad je izašao iz zatvora rekao je da nije počinio zločin te da ga je al-Azhar htio maknuti, jer unutar institucije postoje selafije koji nastavljaju braniti problematične vjerske tekstove na isti način kako to rade pripadnici Daeša. Al-Azhar je u međuvremenu osudio djelovanje Daeša, ali nije rekao da njegovi članovi krivo tumače svete spise.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
