Onaj tko je bio u utorak 22. ožujka 2016. u Bruxellesu i izbjegao terorističke napade, taj će se čitavog svog života sjećati gdje je točno bio i što je točno radio toga jutra. Kao što građani i posjetitelji New Yorka nikada neće zaboraviti gdje su bili 11. rujna 2001. tako će se pamtiti i ova tragedija u Bruxellesu. To je očigledna sličnost ova dva slučaja stradanja nedužnih. Tragedija prije 15 godina uzela je tisuće života, a nakon nje Amerika, a ni ostatak svijeta nisu više isti.
Sada je izvjesno da poslije masakra u Bruxellesu u Europi ništa neće više biti isto. Teroristički napad u Parizu 13. studenog prošle godine bio je jeziv i odnio je 130 žrtava, ali opći dojam je bio da je tada napadnuta Francuska. Nakon 22. ožujka govori se o napadu na Europu, dok se Belgija usput spominje. To je posve logično, jer Bruxelles nije samo glavni grad Belgije, nego je administrativno srce Europe i službeno sjedište NATO saveza.
Bruxelles je bio pojam udobnog života i živa slika raznolikosti kultura i naroda. Simbol za trijumf europske politike multikulturalnosti. Vjerojatno je da je svaka zemlja svijeta imala nekog svog u tom gradu. Tako je u Bruxellesu i zbog toga se bilo jako lako uklopiti u tamošnju svakodnevicu. Makar je tako moglo izgledati iz perspektive onih koji su u Bruxelles došli zbog dobrog posla.
Bruxelles je izuzet iz podjele na Valoniju i Flandriju, nego je neovisan frankofoni grad-regija u Flandriji. U dosta kompliciranom belgijskom političkom i administrativnom sustavu, glavni grad države je treća regija što praktički onemogućava eventualnu podjelu Kraljevine Belgije. Na istoku se nalazi i četvrta minijaturna oblast koja sudjeluje u federalnoj vlasti, kao zajednica koja govori njemački jezik. Za Belgiju se može reći da je neka vrsta zapadnoeuropske Bosne i Hercegovine, samo bogatija, i s kraćom i manje uzbudljivom povijesti.
Sa riješenim stambenim pitanjem i oko 3.000 eura mjesečnih primanja obitelj može u Bruxellesu pristojno živjeti. Ta pristojnost podrazumijeva zdravstvenu zaštitu, podmirivanje svih najvažnijih dječjih potreba, turistička putovanja, te redovite izlaske u kino, kazalište, na koncerte, u restorane, kavane, na izlete van grada i vikend druženja s prijateljima uz dobru kuhinju i prigodne poklone.
Svi koji rade za neku od međunarodnih institucija primaju više ili puno više novca. Drugim riječima Bruxelles je raj za srednju klasu. Po njenoj mjeri je skrojen. Makar to tako izgleda onima koje je zapalo da tamo budu srednja klasa. Taj je način života upravo žestoko napadnut u Bruxellesu. Poruke s vrha vlasti da će braniti taj način života nisu dovoljno ohrabrujuće. Oni to poručuju iz svojih cipela. Oni će uvijek za sebe pronaći rješenje za očuvanje životnih navika.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.