Deveti godišnji susret na vrhu zemalja BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička republika) održan je od trećeg do petog rujna u kineskom Xiamenu. Na summitu se pokazala sva razjedinjenost ove skupine koja se teško može nazvati koordiniranom grupom. Sve zemlje pokušale su na susretu iskoristiti forum za vlastite uske interese, a ne djelovati objedinjeno, što značajno šteti gospodarskom savezu koji pokriva 44 posto svjetskog stanovništva, posjeduje iznimne prirodne resurse, ogromna tržišta i gospodarstva s velikim mogućnostima rasta.
S obzirom da se Rusija, Brazil i Južnoafrička Republika suočavaju s ozbiljnim gospodarskim poteškoćama, a Kina sada drži sigurno drugo, ako ne i prvo mjesto po gospodarskom rastu, ovaj summit je pokazao još jednu činjenicu – BRICS je zapravo gospodarski savez pod kineskom kontrolom i kineskim usmjeravanjima. Geopolitički, međutim, utjecaj BRICS-a je manjkav zbog vrlo velikih razlika u politici, ideologiji, kulturi i religiji. Manjak političke koherentnosti članova odražava se u nemogućnosti BRICS-a u oblikovanju kolektivnog stava u glavnim regionalnim i globalnim sigurnosnim pitanjima kao što su Ukrajina, Sirija, pomorska pitanja u Južnom i Istočnom kineskom moru, kao i nuklearna kriza na Korejskom poluotoku.
Ovo je prvi susret grupe nakon što su Sjedinjene Države najavile povlačenje iz Transpacifičkog partnerstva i Pariškog dogovora o promjeni klime. Uz to su članice BRICS-a vidljivo razočarane razinom trgovačke i ulagačke suradnje unutar skupine, što je trebala biti jednom od ključnih sastavnica udruživanja. Kasne i završni koraci u velikim infrastrukturnim projektima financiranim kroz BRICS-ove instrumente Nove razvojne banke i Dogovor o nužnim rezervama. Ipak, Međunarodni monetarni fond (MMF) je predvidio mogućnost skorijega gospodarskoga oporavka u Brazilu, Rusiji i Južnoafričkoj republici, što može utjecati na percepciju BRICS-a kao stožerne skupine u G7. Zemlje BRICS-a također pokušavaju koordinirati svoje politike u G20 u kontekstu MMF-ovih reformi i globalnog slabljenja trendova protekcionizma.
Nova razvojna banka je najvažniji financijski instrument BRICS-a koji bi trebao unaprijediti autonomiju i utjecaj ovih zemalja u globalnom gospodarskom upravljanju. Osnovana je 2013. s 50 milijardi dolara osnovnog kapitala, s ciljem smanjivanja ovisnosti o institucijama Bretton Woodsa, prije svega Svjetske banke i MMF-a.
Na razini skupine, BRICS je u Xiamenu izrazio potporu globalizacijskim procesima i djelovanju u zaštiti klime. Sve članice su jednoglasno osudile šesti nuklearni pokus Sjeverne Koreje koji je izvršen prvog dana summita, te su pozvale na mirno rješavanje sukoba. U deklaraciji summita uključene su i izjave otpora djelovanju terorističkih skupina iz Pakistana, pitanje koje se proteklih godina posebno postavljalo u Indiji, ali čije rješenje je blokirala Kina. Tijekom susreta, skupina se također složila u održavanju investicijskih projekata kroz Novu razvojnu banku u Južnoafričkoj Republici i Brazilu. I dok sve članice BRICS-a javno izražavaju volju suradnje u raznim pitanjima, razlike u njihovim interesima prevladavaju i ponajviše dominiraju odnosima u BRICS-u.
Kina koristi BRICS kao oruđe kojim se predstavlja kao predvodnik gospodarstava u usponu, pa je tako Kina pozvala na summit predstavnike Egipta, Meksika, Tajlanda, Tadžikistana i Indonezije. Međutim, kineski najveći prioritet je uspjeh Inicijative Jedan Pojas, Jedan Put i uspjeh Azijske infrastrukturne investicijske banke. U tom kontekstu, njezine financijske izjave potpore sektoralnoj suradnji vrijednoj 80 milijuna dolara i novim bankovnim projektima vrijednim četiri milijuna dolara su iznimno mali u usporedbi s najavama financiranja dijelova projekata Puta svile na forumu u svibnju kada je Kina najavila više od 120 milijardi dolara ulaganja. Sjevernokorejski nuklearni pokus je umanjio povjerenje u Kinu kao jedinu zemlju sposobnu utjecati na Kim Jong-una, ali i kao lidera u cijeloj regiji.
Dolazak indijskog premijera Narendre Modija u Xiamen nije bio siguran sve do posljednjeg trenutka. Glavni razlog tome je pogoršanje pograničnih rasprava Kine i Indije otpočetih u lipnju ove godine. Kriza se stišala par dana prije summita, nakon što je Indija povukla svoje snage iz prijepornog teritorija, a Kina prestala s agresivnom retorikom protiv Indije. Deklaracija o suradnji Xi Jinpinga i Narendre Modija imala je pomirljiv ton, ali se teško može time zaključiti povijesna borba Pekinga i New Delhija u preuzimanju vodećeg mjesta regionalnog utjecaja. Nedavni sukob na Doklamu i oko butanskog teritorija jasno pokazuju takvu opasnost, osobito jer Indija nije u dobrim odnosima ni s Moskvom kad se u pitanje postavlja odnos Rusije i Pakistana. Niti jedna strana nije zainteresirana za eskalaciju i umjesto toga traži jačanje gospodarskih odnosa, uključujući onih u BRICS-u. Indija je vrlo zainteresirana u rukovođenju dva od sedam projekata koje financira Nova razvojna banka, a koji se izvode u samoj Indiji.
Na summitu je sudjelovao i ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je osim u Xiamen otišao i u službeni posjet Kini, njegov četvrti takav posjet ove godine. Rusija koristi BRICS za jačanje svoje pozicije u međunarodnom okruženju i za dobivanje ulagačkog kapitala kroz BRICS-ove instrumente. Ruski predsjednik je ujedno predložio intenziviranje akcija skupine u jačanju juana kao rezervne valute, a na štetu američkog dolara. U rujnu 2016. MMF je uključio kinesku valutu u tzv. košaricu posebnih prava, ali tržišni interes za juan je i dalje skroman. Putin i Xi su raspravljali potrebu sinergije BRICS-a i Euroazijske ekonomske unije, kao i kašnjenje na izgradnji brze željezničke pruge Moskva-Kazan. Rusija želi ubrzati financiranje ovog projekta, ali Kini se ne žuri dati pozitivan odgovor. Tijekom službenog posjeta, potpisan je i sporazum između ruskog Rosnjefta i CEFC China Energy o zajedničkom razvoju energetskih projekata u Sibiru.
U svrhu preživljavanja bloka, BRICS mora pomiriti dva suprotstavljena saveza s očitim ideološkim razlikama u Euroaziji. S jedne strane su Rusija i Kina, sa svojim potporama Iranu i Pakistanu. S druge je Indija, koja traži bolje odnose sa Sjedinjenim Državama, Japanom i europskim zemljama, a ne treba zanemariti i sličan stav Južnoafričke Republike i Brazila. No, na kraju, svi oni trebaju Kinu. Godinama je potrošački rast u Brazilu davao ovoj golemoj zemlji naslov gospodarskog predvodnika Latinske Amerike, u čemu je prestigao Meksiko. Brazil je time postao i ostao diverzificiranijim tržištem od Meksika, i nije bio ovisan o niti jednoj naciji posebno. Kada se potrošački boom stišao i pala kupovna moć, Brazil je postao sličan Kini po kupovnoj moći i po BDP-u po glavi stanovnika.
Ispostavilo se da je Brazil sve ovisniji o Kini, jer kinesko tržište apsorbira sav brazilski izvoz soje i željezne rudače. Brazilski agrobiznis je važan za gospodarski oporavak pa su Kinezi i Brazilci ovog svibnja pokrenuli zajednički ulagački fond za povećanje proizvodnog kapaciteta, s početnim kapitalom od 20 milijardi dolara. Brazilski predsjednik Michel Temer je tijekom boravka u Xiamenu predložio Kinezima kupnju brazilskih zračnih luka i sudjelovanje u drugim privatizacijskim ciklusima u Brazilu, čime bi povećao proračun federalne vlade. Podjednaku uvoznu snagu u Kini vidi i Južnoafrička Republika, koja prodaje Kinezima svoje sirovine. A Rusiji je Kina potrebna za jačanje protuzapadnih politika i održavanja neovisnosti o zapadnim međunarodnim financijskim i političkim institucijama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
