Božićni blagdani izvor su sreće za mnogobrojne kršćane u svijetu. Ali za bliskoistočne kršćane, ovaj Božić je još jedan podsjetnik na razaranja te dva stoljeća stare zajednice. Posebno se to odnosi na sirijske kršćane, koji su nekoć činili čak deset posto stanovništva ratom razrušene zemlje. Više od milijun Sirijaca utočište pred građanskim ratom pronašlo je u susjednom Libanonu, zemlji koja ima tek četiri milijuna stanovnika. Među njima ima stotine, a možda i tisuće sirijskih kršćana koji su zajedno sa svojim muslimanskim sunarodnjacima pretrpjeli izgon iz svojih domova. Za razliku od pravoslavnih kršćana u Europi, neki kršćani istočnih crkava slave Božić kao i katolici, po gregorijanskom kalendaru.
Posljednjih godina broj kršćana u Siriji i Iraku je naglo pao uslijed nemira i napada od strane militantnih islamista i terorista. Libanon, koji ima veliku i životnu kršćansku zajednicu, čini se kao prirodno sklonište. Ali, s obzirom na rastuće napetosti s Linanoncima i nedostatka pristupa obrazovanju i zdravstvenoj skrbi, izbjeglice nastoje pronaći nova skloništa. Mnogi kršćani se sada prijavljuju u lokalno UN-ovo sjedište kako bi dobili dopuštenje za preseljenje u zapadne zemlje. Neki su uspješno prodrli u zemlju poput Njemačke, Švedske i Australije. Proces bi mogao trajati godinama i nema jamstva uspjeha, posebice zbog europskih rasprava o izbjeglicama. Velika većina je odlučila da nema povratka u Siriju i Irak, ne samo zbog terorista, nego i zbog islamističkih boraca protiv Asadove vlasti koji ne gledaju dobro na kršćane. No, i u Libanonu su izbjeglice građani drugog reda. Sami se moraju snalaziti za gorivo i ogrjev, a malo koji sirijski kršćani će imati jelku za Božić.
Prije nego je sirijski ustanak 2011. prešao u građanski rat, kršćani raznih denominacija činili su oko deset posto sirijskog stanovništva od 24 milijuna ljudi. Kršćanstvo ima duboke korijene u Siriji. Kršćanske tradicije govore da se sveti Pavao preobratio na kršćanstvo na putu prema sirijskoj prijestolnici Damasku. Neke zajednice i dalje govore aramejskim jezikom, onim kojim je govorio i sam Isus. U Siriji su živjele zajednice Pravoslavne patrijaršije Antiohije i cijelog istoka, a tu su i Melkitska katolička crkva i Istočna katolička crkva, kao i Sirijska pravoslavna crkva i Armenska apostolska crkva. Postoje i manjinske zajednice protestanata kao i pripadnika Asirijske crkve Istoka i Kaldejske katoličke crkve. Grad Alep se smatra središtem kršćana u Siriji.
I u Iraku postoji značajno stara kršćanska zajednica. Velika većina iračkih kršćana (ponajviše Asiraca) pripadaju Istočnoj aramejskoj crkvi, kao i Kaldejskoj katoličkoj crkvi, ali tu su i male zajednice Armenaca, te kršćana kurdskog, arapskog i turkomanskog porijekla. Nakon rušenja Sadama Huseina u Iraku je živjelo oko 4,7 milijuna kršćana, koji su činili šest posto stanovništva zemlje. Kršćani su najviše živjeli u Bagdadu, Basri, Erbilu, Kirkuku te u asirskim gradovima i regijama kao što su doline Nineve na sjeveru zemlje.
Međutim, posljednje godine su snažno pogodile ove zajednice. U istočnoj Siriji je početkom godine 250 asirskih kršćana oteto, a mnoge ubijaju pripadnici Daeša ili protjeruju. Malobrojni koji ostaju u gradovima i selima pod njihovom vlašću plaća tzv. džizju odnosno porez koji muslimanski vladari nameću nemuslimanskom stanovništvu. Djelovanje Daeša na krajnjem istoku zemlje prijeti upravo nestanku asirskog područja, u regiji koja je obilježena prisutnošću Asiraca u posljednjih 6500 godina.Tijekom ove godine o teškom stanju kršćana na Bliskom istoku progovarali su i upozoravali papa Franjo, ruski predsjednik Vladimir Putin, američki predsjednik Barack Obama, i mnogi drugi svjetski političari.
Ipak, to ne pomaže mnogobrojnim izbjeglicama u Turskoj, Libanonu i Jordanu. Oni doista nemaju izbora nego bježati u te zemlje, jer militantni islamisti i teroristi organizirano otimaju kršćane u Siriji i Iraku kako bi dobili novac za otkupninu. Postoji uvriježeno mišljenje među militantima da kršćani posjeduju daleko više novaca od muslimana u tim zemljama. Kako bi ostale natjerali u bijeg, teroristi pale polja pšenice i leće kako bi financijski upropastili kršćane. Izbjeglice se najviše okupljaju oko centara Sirijske pravoslavne crkve, koja ima veliku zastupljenost u SAD-u. Putem te crkve mnogi su kršćani ovog Božića dobili donaciju za božićni ručak, janjetinu, povrće, sarme u vinovoj lozi.
Božić ove godine poprima političke tonove u Libanonu. Do sada je ovaj blagdan bio slavljen u domovima i u većinskim kršćanskim četvrtima i mjestima. Ove godine jelke i božićni ukrasi postavljaju se i u većinski muslimanskim naseljima Bejruta, što se smatra generalizacijom Božića kao libanonskog blagdana koji se može dovoljno komercijalizirati da ga svi slave.
Papa Franjo je upozorio na odmazde, prijetnje i napade na kršćane diljem Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Nakon što je Daeš masakrirao 28 etiopskih kršćana, takve čini je nazvao istinskim genocidom. Etiopski i koptski kršćani žive u riziku u Libiji, Egiptu i Somaliji, gdje su bačeni na margine društva. Mnogi Etiopljani su pronašli svoj put prema Italiji i drugim dijelovima Europe kako bi pokušali osnovati svoje nove živote. Etiopski kršćani slave Božić po julijanskom kalendaru, pa se Etiopska pravoslavna crkva užurbano priprema za taj događaj. Više od pedeset tisuća etiopskih kršćana slaviti će blagdan Isusovog rođenja u crkvama Lalibele.
Tvrđava Lalibela, nekoliko stotina kilometara od etiopskog glavnog grada Addis Ababe ima jedanaest monolitskih crkava koje su izdubljene u kamenoj stijeni u 12. stoljeću. Iza njih se nalaze labirinti tunela i utora. Neke crkve su građene u obliku križa, a druge su više oblikovane po bizantskom modelu. Sve je izdubljeno u kamenu, te ništa nije dodano. Kralj Lalibela je smatrao da time tvori novo svjetsko čudo, novi Jeruzalem, tako da je i nazvao ovu kamenu tvrđavu Jeruzalemom, a rječicu koja teče blizu rijekom Jordan. To je sada jedno od rijetkih utočišta kršćana u ovom dijelu Afrike.
Egipatski Kopti mogu za Božić očekivati neke dobre vijesti na političkom frontu. Nakon nedavnih parlamentarnih izbora, ispostavilo se da će 36 koptska kršćana dobiti mjesto u parlamentu. To je oko šest posto mjesta u zakonodavnom središtu Egipta koji se sastoji od 596 zastupnika. S obzirom da oko deset posto Egipta čine kršćani, to je dobra predstavljenost. Među tim kršćanskim parlamentarcima 24 ih je izabrano na stranačkim listama, dok je 12 izabrano s liste nezavisnih kandidata. Analize pokazuju da su nezavisni kandidati izabrani većinom od strane muslimanskih glasača i to ne zbog religije, već zbog dobrog glasa tih kandidata u lokalnim zajednicama. Kršćani u Egiptu su bili vrlo zabrinuti za svoju sudbinu pod vladom Muslimanskog bratstva. U jesen 2012. kršćanski delegati u ustavotvornoj skupštini dali su ostavke na svoja mjesta jer je predsjednik Mohamed Morsi odlučio marginalizirati kršćansku zajednicu.
Kopti nisu sada sretni zbog rastućeg autoritarizma u Egiptu. Mnogi značajni koptski mediji vrlo su kritični prema tendenciji autoritarne vlasti predsjednika al-Sisija. Kao i svaka druga manjina, žele kraj diskriminatorskih praksi. S druge strane, Koptska crkva je izazvala mnogo kontroverzi kada je koptski Papa Tawadros II. posjetio Jeruzalem i prisustvovao pogrebu preminulog klerika. To je prvi puta da koptski papa posjećuje Okupirane teritorije pod izraelskom vlašću. Neki koptski intelektualci zabrinuti su da će taj posjet još više staviti kršćane na nemilost muslimanskih radikala.
Ipak, Kopti u Egiptu, unatoč izazovu bivanja manjinom u većinski sunitskoj muslimanskoj zemlji koja broji 84 milijuna stanovnika, su velika zajednica i imaju neki utjecaj. Nije sigurno koliko ih točno ima, ali realne su procjene između pet i osam milijuna. Manje brojke su realnije jer su Kopti u velikom broju počeli napuštati Egipat nakon 2011.
Iako je smanjivanje broja kršćana realnost, podjednaka je stvarnost da u regiji ima više kršćana nego ikad prije. Ako se vratimo u 1850., u apsolutnim brojkama kršćana u Egiptu i Levantu, može se reći da se radi o malim zajednicama: pola milijuna u Egiptu, 150 tisuća zajedno u Libanonu i Siriji, 35 tisuća u Palestini, možda 45 tisuća u Iraku. Sve zajedno, nekih 730 tisuća kršćana, a danas samo Egipat ima 11 puta kršćana koliko je živjelo na cijelom Bliskom istoku prije 162 godine. Ipak, odnos prema muslimanskom stanovništvu ostao je više-manje isti, osim u pojedinim zemljama. Primjerice, Libanon je bio većinska kršćanska zemlja 1931., ali sada kršćani čine nekih 22 posto stanovništva, iako danas ima dvostruko više kršćana u Libanonu nego 1931. Ta brojčanost im omogućuje da imaju snažnu prisutnost u vlasti.
U Palestini živi oko 200 tisuća kršćana, koji baštine zajednicu najranijih kršćana na svijetu. Palestinski su kršćani pod istim pritiskom kao i palestinski muslimani, bilo u Okupiranim teritorijama ili u samom Izraelu. Suočavaju se sa svakodnevnim nepravdama od strane opresivne i diskriminatorne politike koju provodi izraelska vlada. Palestinski kršćani su redovito blokirani ako žele hodočastiti do kršćanskih svetih mjesta poput Jeruzalema i Betlehema jer nemaju propusnice za prolaz kroz mnogobrojne izraelske kontrolne točke.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
