Činjenica da su britanski princ Harry i njegova supruga Meghan odlučili napustiti Britaniju kako bi vodili normalniji život s druge strane Atlantika, daleko od kraljevskih protokola, zasigurno ne bi bila vijest kojoj bismo, barem ne ovdje, posvećivali pažnju. No, cijela priča, drama zapravo, sada je već dosegla onu razinu koja sa sobom povlači i vrlo ozbiljne političke posljedice, a to je već nešto što je zaslužilo osvrt.
Naravno, točka "eskalacije" bio je aktualni intervju kojeg su Harry i Meghan dali veteranki talkshow drame, Oprah Winfrey. Neki već ističu kako je najveća "dobitnica" cijele ove priče bila upravo Oprah kojoj je ovaj događaj poslužio kao odskočna daska da se vrati tamo gdje je godinama bila apsolutno nedodirljiva, gdje se najveća otkrića i tajne iz pop kulture otkrivaju upravo pred njom.
Za sve one koji nisu upoznati s postojećom dramom, evo vrlo kratkog sažetka. Nekoć razuzdani britanski princ Harry odlučio se prije nekoliko godina skrasiti kao što je to prije njega učinio njegov mirniji brat William. Kraljici je sigurno laknulo, no mnogi su se pitali što će reći glede supruge koju si je Harry odabrao. Naime, Meghan Markle je Amerikanka rođena 1981. u Los Angelesu, istaknula se kao glumica u TV serijama (od kojih je najpoznatiju ulogu imala u seriji "Suits", pravničkoj drami koju je snimala sedam sezona, od 2011. do 2018. godine).
Mnogi će se složiti kako Meghan nije bila "tipična" kandidatkinja za ulazak u britansku kraljevsku obitelj koja je zapravo institucija stara oko 1,200 godina. S druge strane upravo je Meghan (baš kao i Kate Middleton prije nje, Williamova supruga) došla u kritičnom trenutku da svojom pojavom pridonese modernizaciji ove vrlo tradicionalne i svakako konzervativne institucije. Za mnoge upravo je Meghan predstavljala onu tipično "bajkovitu" priču o djevojci koja stiže iz jedne sasvim druge klase i postaje dio plemstva sa službenom titulom vojvotkinja od Sussexa. Pritom svakako valja napomenuti da je Meghan Markle mješovite rase. Samim time slomljen je još jedan tabu koji je zapravo trebao pridonijeti "imidžu" britanske kraljevske institucije.
Nije britanska monarhija jedina koja strahuje da će je moderna vremena baciti u nebitnost. Sve starinske institucije se toga plaše i osjećaju da moraju nešto konkretno učiniti po tom pitanju. Mogli bismo čak reći da i katolička crkva, još starija institucija, to osjeća te da je možda baš zato došlo do papinske "rošade" u kojoj je vrlo konzervativni papa Benedikt XVI zamijenjen s papom Franjom koji je, ne može se osporiti, vrlo liberalnih svjetonazora (možda i preliberalnih za neke katolike). I baš kao što papa Franjo otvaranjem diskursa o temama koje su do sada za katoličku crkvu bile popriličan tabu (položaj žena, seksualnost, evolucija...) u neku ruku "spašava" katoličku crkvu od sudbine gdje bi je vrlo izraženi modernizam mogao izgurati iz pozicije autoriteta, isto tako su nove vojvotkinje Kate i Meghan trebale "približiti" monarhiju 21. stoljeću i osigurati joj relevantnost kroz ova, po tradicionalne institucije, svakako "teška vremena" - jer kao što dobro znaju i kraljevske i religijske institucije, sve ovo možda je samo "period". Nije nimalo sporno da živimo u vrijeme iznimno snažnog liberalizma koji je već poprilično preskočio svoju inicijalnu svrhu.
Potreba za većom ravnopravnošću u ovom svijetu počela je na brojnim područjima degradirati u potrebu za smišljanjem novih "povoda" umjesto da se adresiraju oni koji još nisu ni približno riješeni. Na taj način je "preskočeno" gotovo cijelo pitanje klase, a dalo bi se govoriti i o položaju žena u današnjem društvu gdje stvarna emancipacija još nije dostignuta, no umjesto toga diskurs se skreće na žestoke obračune koji se svode na semantiku - primjerice "što je žena"? Tog se prošle godine dotakla poznata spisateljica JK Rowling kad je sugerirala da transeksualne žene nisu i ne mogu biti što su i biološke žene. Za taj svoj "istup" poprilično je gurnuta na stup srama te otpisana kao radikalna konzervativka.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.