Mjesec dana nakon državnog udara i bjekstva predsjednika Eva Moralesa iz zemlje privremena vlada u Boliviji, koja još ne kontrolira sve dijelove državnog teritorija, vuče neke krupne političke poteze i istodobno intenzivno priprema nove izbore. Za to vrijeme Moralesova socijalistička partija-pokret MAS izabrala je novog kandidata za predsjednika, Adroncio Rodrigueza (30), uzgajivača koke.
Vlada Jeanine Anez povukla je Boliviju iz članstva u Uniji južnoameričkih država, te iz Bolivijske alternative za Amerike, dakle iz dvije međunarodne organizacije s ljevičarskim predznakom. Vlada je protjerala mnoge strane državljane, među kojima i 700 kubanskih liječnika, koji su činili kičmu besplatnog sustava zdravstvene zaštite.
Ministar unutarnjih poslova Arturo Murillo uputio je službeni poziv vojsci Izraela da pošalje instruktore koji bi obučili bolivijske oružane snage, te je ukinuo vize za ulazak državljana Izraela i SAD-a. Vlada je također priznala Juan Guaidoa za legitimnog predsjednika Venezuele. Osim toga, vlada je najavila međunarodnu tjeralicu za Moralesom, kojeg optužuje za poticanje pobune.
Istodobno, zatvoreno je nekoliko televizijskih postaja, kao što su RT, TeleSUR i Bolivia TV, a postoje izvještaji o zastraživanju i zatvaranju stranih novinara. Dok Murillo vodi kampanju protiv vlade Venezuele, koju optužuje da rukovodi međudržavnim narko biznisom, isplivali su podaci da je nećak privremene šefice države Anez, uhićen u Brazilu s više od pola tone kokaina.
No, najkrupniji najavljeni potezi privremene vlade tiču se pripreme privatiziranja državnih resursa, prije svega nafte, plina i vode. Prema riječima Roxane Lizarrage ministrice telekomunikacija, najava privatizacije dio je napora za "demontiranje diktatorskog režima Eva Moralesa".
Prije Moralesa i njegove nacionalizacije, naftna i plinska industrija bile su u vlasništvu međunarodnih korporacija poput Shella, Enrona i Repsol YPF-a, a državi je pripadalo svega 18 posto profita, što se smatra najvećom pljačkom u povijesti Bolivije. Američka korporacija Bechtel držala je u vlasništvu vodu i prodavala ju je po visokoj cijeni, koju dio stanovništva nije mogao plaćati. Bechtal je, vjerovali ili ne, izlobirao kod tadašnje bolivijske vlade zakonsku zabranu prikupljanja kišnice, što je dovelo 2000. do masovne žeđi i prosvjeda poznatih kao "vodeni rat".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
