Novi zakon u Boliviji omogućava povećanje količine zemlje na kojoj se može saditi koka od 12 na 22 tisuće hektara, čime se modificira gotovo tri desetljeća stara politika proizvodnje koke u ovoj andskoj državi. Naime, od 1988. Bolivija je dala mogućnost uzgoja koke u skladu s Jedinstvenom konvencijom o narkoticima iz 1961. Ova UN-ova konvencija je napravila put prema iskorjenjivanju tradicionalne prakse žvakanja listova koke među indijanskim stanovnicima Andske regije. Ta navika je nastala još u španjolskom kolonijalnom vremenu, kada je domaće stanovništvo ovisilo o tim listovima za dobivanje tjelesne energije dostatne za rad na izvlačenju minerala iz kolonijalnih rudnika. U pogledu UN-ove konvencije, samo je Ekvador uspio iskorijeniti žvakanje koke.
Umjesto smanjivanja, tradicionalno korištenje koke u Boliviji je povećano. Prema riječima predsjednice Donjeg doma Kongresa Gabriele Montaño, nekih 3,3 milijuna ljudi u Boliviji koristi koku na tradicionalan način. Država inače ima oko jedanaest milijuna ljudi. Donji dom je te podatke iznio tijekom izglasavanja novog Općeg zakona o koki 24. veljače. O zakonu se raspravljalo barem jedno desetljeće, a ponajviše ga je gurao osebujni bolivijski predsjednik Evo Morales. On je u svojim političkim početcima i započeo kao vođa sedam sindikata uzgajivača koke u središnjoj bolivijskoj regiji Chapare, u okrugu Cochabamba, otkuda se borio protiv nekoliko konzervativnih vlada u La Pazu koje su htjele iskorijeniti uzgoj koke u skladu s UN-ovom Konvencijom. Zakon i borbu protiv koke financirala je američka uprava za borbu protiv droge DEA, a otpor takvom američkom stavu uzdigao je Moralesa kao popularnog političara i kasnije prvog predsjednika Bolivije iz redova domaćeg indijanskog stanovništva u siječnju 2006.
Dvije godine prije, 2004., bolivijski predsjednik Carlos Mesa je legalizirao male količine sadnje koke, što je već tada proizvelo veliku promjenu u politici droga u Južnoj Americi. Tim je potezom jedna od najsiromašnijih zemalja ovog kontinenta preuzela kontrolu nad područjem proizvodnje nakon gotovo dvadeset godina izravnog američkog nadzora. Ujedno su time zaustavljeni nasilni sukobi policije i malih farmera. Biranjem Moralesa, nova vlada je najavila slogan 'Koka da, kokain ne' prema kojemu se posvetila borbi protiv ovisnosti putem kokaina i kokainske paste, ali i legalizaciji razvoja koke i industrijalizaciji proizvoda načinjenih od lišća ove boljke. U ustav je tradicionalna konzumacija koke prvi puta ušla kao pravo 2009. te je 2013. Bolivija postala prvom zemljom na svijetu koja ima međunarodno pravo konzumiranja lišća koke unutar svojih granica.
U izvještaju zakonodavcima, Montaño je napomenula da se godišnja proizvodnja koke mjeri oko 30,900 metričnih tona, od čega se 24,785 koristi za medicinske, namjene u infuzijama ili ritualima. Ostatak od 6115 tona se procesira u proizvode korištene za istraživanja i izvoz. Oko pedeset bolivijskih intelektualaca potpisalo je javno pismo o javnom odbijanju Općeg zakona o koki u kojemu se ističe da je taj zakon omogućio krijumčarenje droge u količini većoj od jedanaest tisuća metričnih tona listova koke godišnje. Svakako je taj zakon u potpunosti odbacio Konvenciju iz 1961., koju je Bolivija potpisala i obvezala se zabraniti u potpunosti žvakanje listova koke unutar 25 godina. U siječnju 2013. Bolivija je vratila pravo prakse tradicionalnog žvakanja koke, kada je dobila posebno izuzeće od pravila Konvencije. Protiv bolivijskog zahtjeva je glasovalo samo 15 od 183 zemlje članice UN-a, među kojima Njemačka, Japan, Meksiko, Rusija, SAD i Velika Britanija. To izuzeće se odnosi samo na nacionalni teritorij Bolivije.
Prema novom zakonu prvih 31 članaka zakona iz 1988. se ukida i legalizira se 22 tisuće hektara za kultivaciju koke odnosno deset tisuća hektara više nego prije. Međutim, to u praksi ne znači mnogo jer novo legalno područje je samo malo veće od 20,200 hektara koje je UN-ov Ured za drogu i kriminal (UNODC) izbrojao prema izvještaju o Boliviji iz srpnja 2016. Predsjednik Morales je branio povećanje legalnog područja kultivacije koke i ponovio svoj interes u provođenju starog projekta industrijalizacije proizvodnje lišća koke. Ujedno je podržao novi zakon i optužio prethodne konzervativne vlade za podupiranje demonizacije i kriminalizacije žvakanja koke na međunarodnoj razini.
U tome svakako ima podršku mnogih farmera. Između 17. i 23. veljače stotine prosvjednika okružilo je trg Murillo u La Pazu, gdje se nalaze glavne zgrade izvršne i zakonodavne vlasti, a okosnicu prosvjeda činili su proizvođači koke iz suptropske regije Yungas. Oni su tražili dodatnih 300 hektara na 14 tisuća legaliziranih hektara koke u toj regiji. U Yungasu se računa da ima oko 33 tisuće farmera koke, dok je dodatnih 45 tisuća u regiji Chapare. Prosvjedi su postali nasilni i došlo je do sukoba s policijom, uništenjem javnih dobara i uhićenja barem 143 organizatora prosvjeda. Na kraju je vlada pristala na njihove zahtjeve, a i u regiji Chapare su farmeri dobili dodatnih 1700 hektara na postojećih 6000 koje je registrirao UNODC i koji ih nadzire.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
