Iduća 2017. godina ne donosi mnogo različitog za Bliski istok i Sjevernu Afriku, ali ipak će biti lokalnih promjena. Mnogi se pitaju hoće li konačno doći do kraja krvavog građanskog rata u Siriji. I dok dolazimo do nekih pozitivnih naznaka, 2017. neće biti ništa bolja za Siriju od prijašnjih godina, čak i nakon što Donald Trump postane punopravni predsjednik jer neće doći do ravnoteže međunarodnih sila. Vladimir Putin i Donald Trump mogu zajedno doći do nekih dogovora, ali američki Kongres i drugi donositelji odluka će nastojati vratiti prijašnje stanje. Slobodna sirijska vojska mogla bi izgubiti urbana središta, ali će također dobiti više potpore u ruralnim područjima i na sjeveru zemlje. Politički proces će biti stalno suspendiran i nastavljen u koordinaciji međunarodne koalicije. Dobra je procjena da bi se prisustvo Daeša moglo svesti samo na gradove Raku i Deir ez-Zor, a život će se vratiti na oslobođena područja postepeno i uz mnogo sumnje. No, osvajanje područja gdje je Daeš iziskuje vrijeme i skladnu međunarodnu suradnju.
U Turskoj će se nastaviti sve veća autoritarna vlast predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i Stranke pravde i napretka (AKP). Ključna politička kontroverza će se i dalje odvijati oko preustroja ustava i uvođenja predsjedničkog sustava. Ukoliko se to dogodi iduće godine, biti će to velika politička revolucija koja će dovesti njegove pobornike do euforije i skršiti njegove protivnike, te dovesti Tursku u stanje krajnje polarizacije. Za to su velike mogućnosti, jer se parlamentarno glasovanje o referendumu očekuje u prvim mjesecima nove godine, a referendum brzo potom. U predsjedničkom sustavu, Erdogan će dominirati zakonodavnom, izvršnom i sudskom vlašću, a ako referendum ne prođe, Erdogan će doživjeti prvi pravi politički poraz i početak kraja njegovog političkog života. U prvom dijelu godine će sasvim sigurno biti nastavljeno izvanredno stanje u zemlji, uvedeno nakon pokušaja vojnog udara. Ali ako se nastavi i dalje, izvanredno stanje i ovlasti izvršnih tijela postat će normalno stanje stvari. Nastavit će se rat s kurdskim separatistima, te Turska može očekivati u 2017. nove terorističke napade, ali vojne akcije PKK će biti iznimno skučene. Mirno rješenje kurdskog pitanja se ne može očekivati tako brzo. Ipak, vlast najavljuje početak novog procesa s 'važnim ljudima' u regiji jugoistočne Turske. Pitanje gospodarskog rasta je u posljednjoj godini palo u sjenu, iako je ekonomski uspjeh održao AKP na vlasti.
Razvoj događaja u Siriji i Iraku postavljaju Tursku u tešku situaciju. Kada Moskva i Damask prošire svoje operacije sjeverno od Idliba, napetost će doći do turske granice, a neke manje terorističke skupine mogle bi čak upasti u Tursku. Postoji ozbiljan rizik sukoba s Kurdima ako Operacija Eufratski štit skrene prema Manbidžu i Rodžavi. Stoga je dogovor s Kurdima iznimno važan zadatak za 2017., jer bi se neprijateljstvo prema sirijskim Kurdima inače nastavilo. No, teško je očekivati da će turska vlast sjesti i pregovarati sa sirijskim Kurdima, jer Erdoganove želje za predsjedničkim sustavom mogu poduprijeti samo nacionalnosti i desničari, koji su svi redom protiv bilo kakvog dogovora s Kurdima. Oporba je tu nevažna, s obzirom da državna paranoja u Ankari izjednačuje legalnu i legitimnu oporbu s teroristima, zatvara ih i bori se protiv njih.
U Iraku će u 2017. doći do rušenja Daeša i oslobođenja Mosula, ali izazovi potom neće iskorijeniti nasilje. Kurdi, suniti i šijiti već su se počeli natjecati oko plijena rata, a Turska, Iran i Saudijska Arabija se bore za utjecaj. Trumpov stav će biti ključan čimbenik za Irak u idućoj godini, jer o njegovoj vladi ovisi hoće li SAD omogućiti regionalnim akterima da se na taj način natječu za utjecaj. Politički sukobi stranka i skupina s naoružanim frakcijama može biti uvod u neki novi rat. Prosvjedi u Iraku će se povećati u idućoj godini kako će jačati gospodarska kriza, posebice na jugu zemlje i oko Basre koja traži najveći udio zarade od nafte. I druge južne provincije su žedne financijske pomoći, osobito oslobođena područja čija je infrastruktura u potpunosti uništena, a stanovnici žive ispod razine siromaštva. Do sukoba bi moglo doći osobito u sjevernom Iraku, oko Sindžara i Ninive, gdje bi se mogli sukobiti Arapi i Kurdi oko interesnih zona. Time će još više zagorčati život raseljenim kršćanima, Jazidima i Šabakima. Te i druge manjine nisu uključene u proces pomirenja i obnove, koji bi trebao početi 2017., ali s malo realnog očekivanja.
Najveće pitanje 2017. u Iranu su predsjednički izbori i hoće li se Hasan Rohani opet izabrati da vodi Islamsku republiku. Ukoliko u svibnju bude izabran, njegovi najveći izazovi biti će odnos prema Donaldu Trumpu, te promicanje ekonomskih politika koje će smanjiti nezaposlenost i konačno materijalizirati gospodarski rast. Amerikanci bi mogli pritisnuti u skladu s Trumpovim planovima, ali interesi europskog i azijskog kapitala će se povećati i ubrzati tijekom iduće godine, zbog čega se očekuje gospodarski rast od pet posto i jačanje Irana kao ključne regionalne sile. Rohanijev reizbor je vrlo realan, pogotovo stoga što konzervativci nisu dogovorili svog kandidata. On bi mogao biti teheranski gradonačelnik Mohamad Bager Galibaf, ali nedavni korupcijski skandali su ga dotakli i umanjili njegove mogućnosti. No, najveća prijetnja Rohaniju jest upravo Trump, s obzirom da bi njegovo narušavanje nuklearnog dogovora moglo stajati Rohanija predsjedničkog mjesta. Ipak, nuklearni program će najvjerojatnije preživjeti barem 2017., ali svako ozbiljno ugrožavanje ili prijetnja njegovim povlačenjem će biti povod konzervativcima za korištenje protiv Rohanija. U vanjskoj politici će Iran nastaviti još jače podupirati Bašara al-Asada, koji će u 2017. također ostati na vlasti, ali će sudjelovati u pronalaženju političkog rješenja čak i po njegovu osobnu cijenu.
Saudijski kralj Salman, najvjerojatnije posljednji vladajući sin osnivača Saudijske Arabije kralja Abdul-Aziza al-Sauda, uspjet će dovesti zemlju pod unutarnju kontrolu, međutim nezadovoljstvo Saudijaca će rasti u 2017. Bez ustavnog mehanizma za prijenos vlasti i osiguravanja veće participacije građana biti će najveća javno nepostavljena pitanja iduće godine. S obzirom na narušeno zdravlje kralja, ta su pitanja važna iako postoje prijestolonasljednik i njegov zamjenik. Gospodarska kriza i klimatske promjene snažno će utjecati na budućnosti Saudijske Arabije. Rat u Jemenu neće prestati 2017. Saudijski izlaz iz tog rata je moguć samo ako se dođe do dogovora između lokalnih zaraćenih skupina. I Saudijci i vlada predsjednika Hadija računaju na narodno neprijateljstvo protiv Hutija, ali Jemenci strahuju najviše od humanitarne katastrofe koja ne može biti gora. Stoga se u 2017. može očekivati i glad u Jemenu. Na drugim poljima, Rijad doživljava snažne udarce, te će nastojati stvoriti mehanizme kojima bi štetio Iranu. To se odnosi i na OPEC. Održavanje niske cijene nafte će i dalje biti saudijska taktika, unatoč njezinoj nepopularnosti u Pustinjskoj kraljevini. Tijekom 2017. Rijad će se morati suočiti i s američkim sudskim tužbama zbog napada 11. rujna. Nastojat će se povećati i kontrola te utjecaj Vijeća za zaljevsku suradnju (GCC).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
