Bitka za Euroaziju - pritezanje Pojasa i puta: Može li G7 konkurirati započetom kineskom mega-projektu?

Sile pod vodstvom SAD-a svjesne su da iako je trenutačni rat u Ukrajini glavni fokus ne smiju se potpuno posvetiti samo napadnutoj Ukrajini jer ako to učine proći će vrijeme i s druge strane svijeta, u Aziji, dobit će konkurenta koji je već i sad daleko veći izazov od Rusije. Naravno, govorimo o Kini koja je jučer bila jedna od centralnih tema sastanka G7 lidera u Bavarskoj.

G7 šefovi dogovorili su se da će izdvojiti čak 600 milijardi USD kroz privatne i javne financije tijekom idućih pet godina kako bi time stvorili nužnu infrastrukturu u zemljama u razvoju s ciljem da se tamo kreira konkurencija kineskom projektu Pojas i put. No, kineski mega-projekt, poznat i pod nazivom Novi put svile, krenuo je dosta ranije, a i financiran je sa znatno više novca, s bilijunima USD.

Američki predsjednik Joe Biden i drugi G7 lideri jučer su predstavili već ranije najavljeni plan, ovog puta s novim imenom - "Partnerstvo za globalnu infrastrukturu i investicije". Biden je pritom odmah poručio kako će SAD mobilizirati oko 200 milijardi USD. "Želim jasno naglasiti, ovo nije humanitarna pomoć. Ovo je investicija koja će donijeti doprinose svima". Nadalje, poručio je kako zemlje koje se budu vezale uz zapadni (zapravo američki) projekt će vidjeti "konkretne koristi od bivanja u partnerskim odnosima s demokracijama".

Dakle, kreće velika utrka u borbi za lojalnost i utjecaj nad zemljama gdje će se najveće količine robe prevoziti u bliskoj budućnosti, a to su zemlje na prostoru Euroazije (a i šire jer, kako i vidimo zadnjih mjeseci, SAD i Kina se već bore za utjecaj i na prostoru Pacifika), a glavno oružje su milijarde i milijarde USD.

Biden najavljuje 200 milijardi USD, a Europa? I od nje se očekuje mnogo, čak i više pošto je ona "dio Euroazije". Oglasila se odmah nakon Bidena i šefica EU komisije, Ursula von der Leyen, ističući kako će EU izdvojiti oko 300 milijardi eura (oko 317 milijardi USD) s ciljem kontriranja kineskom projektu.

Mogu li zapadne zemlje stići potkopati kineski projekt? S dovoljno milijardi sve je moguće, no pritom valja podsjetiti kako je Kina već potpisala sporazume i krenula u realizaciju svog projekta u više od 100 zemalja stvarajući modernu verziju drevnog Puta svile izneđu Azije i Europe.

Zanimljivo je usporediti kinesku i zapadnu reakciju. Naime, Joe Biden i Ursula von der Leyen otvoreno poručuju kako moraju pokrenuti svoju inicijativu kako bi spriječili kinesku. Drugim riječima, polazi se iz pozicije antagonizma i poprilično mimo neke filozofije slobodnog tržišta. Pogledajmo pak kinesku reakciju - upitan što misli o G7 projektu, glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova, Zhao Lijian, rekao je: "Kina pozdravlja sve inicijative koje promoviraju globalni razvoj infrastrukture".

Pomalo je ironično da jedna formalno komunistička Kina ovdje nastupa kao jači zagovornik globalne i slobodne trgovine nego SAD koji, čini se, "zdravu konkurenciju" više želi eliminirati nego se s njom natjecati. Naime, teško je vjerovati da će G7 u ovaj projekt ući samo na temelju koncepta "neka bolji pobjedi" - imajući u vidu prethodne situacije vjerojatno će se zemljama prijetiti da napuste kineski projekt i prijeđu na zapadnjački.

Je li Kina naivna kad kaže da "podupire sve inicijative"? Prije bi se reklo da su kineski dužnosnici pomalo sarkastični. Naime, u svom komentaru Zhao Lijian također dodaje: "Mi ne mislimo da će razne inicijative nadomjestiti jedna druga. Pritom se protivimo guranju geopolitičkih kalkulacija pod pričom da se radi o infrastrukturi isto kao što se protivimo i potkopavanju Inicijative pojasa i puta".

Biden je pak najavio već neke veće projekte, uključujući 2 milijarde USD za projekt razvoja energije iz solarnih panela u Angoli. Tu je i projekt kojeg će zajedno pokrenuti EU i G7 u Senegalu - Institut Pasteur de Dakar - a riječ je o proizvodnji cjepiva.

No, tek će se vidjeti koliko će ova inicijativa biti dosljedna. Naime, G7 je ranije obećao da će 0.7% svog nacionalnog bruto dohotka davati u razvojne projekte, no brojke govore kako ne daju čak ni pola od toga već svega oko 0.32%.

Podsjetimo malo kako uopće funkcionira kineski projekt Pojasa i puta. Kina zemljama u razvoju nudi financiranje velikih infrastrukturnih projekata kao što su ceste, željeznice, pomorske luke... SAD pak već godinama tvrdi kako zemlje koje se odluče na takvu suradnju upadaju u kinesku "dužničku zamku" te sad nude suradnju sa Zapadom kao alternativu.

No, izuzev tvrdnji, nema baš nekih velikih dokaza da zemlje loše prolaze zato što surađuju s Kinom - štoviše, veliko istraživanje lista The Atlantic zaključuje da je to samo "mit".

Jasno, SAD i Kina su danas globalni rivali i samim time SAD nastoji maksimalno ocrniti Kinu, kako po pitanju ovog velikog projekta tako i u drugim područjima, odnosno gdje god im Kina predstavlja konkurenciju, recimo u tehnologiji - vršeći pritisak na Europu da prestanu koristiti kineske uređaje za 5G mrežu. Pritom je poprilično ironično kad SAD upozorava Europu tvrdeći kako bi Kina telekomunikacijsku opremu mogla koristiti za špijunažu - dok je pak dokazano (Snowdenovi dokumenti) da SAD već godinama provodi intenzivnu špijunažu Europe.

Što se pak tiče bitke za globalnu infrastrukturu, teško će se moći Kinu poraziti. Naime, na kraju dana bitan je novac, a SAD sad želi obećanjima i tvrdnjama o demokraciji nadomjestiti ono što Kina već stavlja na stol - financije. Da, G7 spominju 600 milijardi USD, ali to nije novac koji je baš odmah dostupan, više u teoriji, pa se tako spominju fondovi, razvojne banke, ali to je sve još daleko od pokretanja konkretnih projekata.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.