Postojeća Brexit saga može završiti na samo tri načina: Hard Brexit, Soft Brexit ili No Brexit. Pritom se tvrdi kako su samo dvije od tih opcija poželjne - izlazak Britanije iz EU s dobro ugođenim sporazumom (tzv. Soft Brexit) ili pak odustajanje od izlaska (tzv. No Brexit). No, što je onda s trećom opcijom, onom u kojem bi Britanija jednostavno "izletjela" iz Europske unije bez ikakvog sporazuma (tzv. Hard Brexit)? Navodi se kako je to "opći kaos" jer bi posljedice bile nesagledive. Spekulira se kako bi došlo do velikih problema u transportu robe i ljudi, do nestašice lijekova, hrane, eskalacije sukoba na granici Irske i Sjeverne Irske, evakuacije kraljevske obitelji... Tko bi poželio takvu opciju?
Ima ih, dakako. Naravno, pošto ta opcija zvuči poprilično kaotično, malo tko će se javno izjasniti za "Hard Brexit", ali pristaša svakako ima - pa i u samom britanskom parlamentu.
Tko bi potajno ili javno zagovarao kaotični scenarij? Nekoliko je skupina. Jedna su svakako oni Britanci koji ni 2016. nisu odveć razmišljali o ekonomskim posljedicama Brexita već žele pod svaku cijenu van iz Europske unije koju vide otprilike onako kako im je od strane određenih anti-EU frakcija (poput UKIP-a) rečeno da je vide: kao ne-demokratsku nadnacionalnu tvorevinu koja guši Britaniju, njen suverenitet, njen ponos te joj u isto vrijeme konstantno šalje imigrante iz Rumunjske, Poljske... Za ovu skupinu je "najkaotičniji" Brexit bolji od nikakvog, ali i od "urednog" jer zna se što predstavlja tzv. "Soft Brexit" - možda i najlošiji scenarij po Britaniju (iz perspektive ove skupine): više ne bi imala pravo glasa u Bruxellesu, ali bi se tom istom Bruxellesu morala pokoravati po pitanju gotovo svega. Naravno, pritom zaboravljaju da bi ih Hard Brexit mogao odvesti u situaciju gdje će možda Britanija povećati suverenitet, ali će joj pritom utjecaj znatno oslabiti, naročito ako 'kaos' izmakne kontroli (imajući u vidu i to da je sama zemlja itekako podijeljena po ovom pitanju, a i teritorijalno bi se mogla uskoro smanjiti jer Škotskoj nikako ne odgovara odvajanje od EU-a).
Druga skupina koja bi htjela Hard Brexit obuhvaća sve one koji bi voljeli vidjeti Britaniju u problemima - recimo da su u toj skupini svi oni kojima je davno ili nedavno Britanija sama prouzrokovala probleme, bilo da se radi o ljudima u bivšim kolonijama pa sve do Rusije čiji su se odnosi s Britanijom srozali na najniže grane nakon Skripal afere. Drugim riječima, ne nedostaje onih koji bi zlurado voljeli vidjeti Britaniju u jednom kaosu, a da po mogućnosti taj kaos ne utječe na njih (mjesta za zlurade želje vjerojatno ne bi trebalo imati u Europi jer kaos u Britaniji svakako će utjecati na cijeli Stari kontinent).
Treća skupina je ona o kojoj je i ovdje bilo govora u jednom ranijem tekstu - bankarski lobi koji bi volio da se centar financijskog svijeta preseli iz Londona u Europu (vidi: Velika seoba bankara, tarife jutro nakon, korporacije koje se nadaju kaosu i druge priče o Brexit gubitnicima i dobitnicima). Njih brojčano nije puno, no utjecaj se svakako ne može zanemariti.
Četvrta skupina je politička struja u Britaniji koja operira na istoj frekvenciji kao i ostatak europskog nacionalističkog vala te vide izlazak Britanije kao početak kraja Europske unije nadajući se da će druge zemlje uskoro i same pokrenuti slične procese (što je svakako moguće, naročito ako se ispostavi da je Britaniji bolje nakon izlaska - naravno, učinak po euroskepticizam može biti i obrnut ukoliko Britanija potone nakon izlaska). Samim time ta politička struja nada se postati dominantna, odnosno u interesu im je srušiti dugogodišnju dvostranačku dominaciju Konzervativaca i Laburista. Drugim riječima, Britanija nakon ovog procesa može ostati Britanija kojom upravljaju tipični birokrati kakvima svjedočimo zadnjih desetljeća ili će pak vlast držati populisti bez dlake na jeziku kakav je primjerice Nigel Farage.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
