Tijekom kolovoza 1940. Luftwaffe je malo pomalo povećavala intenzitet svojih napada napadajući aerodrome gdje su se nalazila zapovjedništva britanskih lovaca a samo ponekad i radarske postaje. Vrhovni zapovjednik RAF-a Sir Hugh Dowding započeo je bitku s prosječno 600 zrakoplova na raspolaganju, dok su Nijemci rasporedili dnevno oko 750 bombardera, 250 dalekih bombardera i preko 600 jednomotornih i 150 dvomotornih lovaca, organiziranih u tri zračne flote. Jugoistočna Engleska bila je glavno borbeno polje, ali Dowding je također bio obvezan braniti sjeveroistok i jugozapad Engleske od dalekometnih napada.
Prvo koncentrirano bombardiranje uzletišta i instalacija dogodilo se 12. kolovoza kada je radarska postaja Ventnor na otoku Wight onesposobljena. U Luftwaffeu su pokušali da "Sokolski dan" 13. kolovoza bude odlučujući, ali u lošim vremenskim uvjetima napadi su se pretvorili u seriju loše koordiniranih napada. Nijemci su pokušali njihov najozbiljniji napor dva dana kasnije, 15. kolovoza, šaljući dvije tisuće borbenih letova iznad Engleske, izgubivši 75 zrakoplova u usporedbi s 34 britanska. Napadači koji su dolazili sa skandinavskih aerodroma (previše udaljeni za jednomotorne lovce) pretrpjeli su posebno teške gubitke. Taj dan je kod njemačkih zrakoplovaca postao upamćen kao "Crni četvrtak". Žrtve obje strane bile su čak i veće tri dana kasnije, 18. kolovoza, kada je Luftwaffe izgubila 69 zrakoplova u usporedbi s 34 RAF-ova u zraku i 29 na tlu.
Zračne snage i jednih i drugih precjenjivale su štetu koju su nanijele protivničkoj strani. No, neuspjeh njemačkih obavještajnih službi je bio veći i ozbiljniji budući da su mislili da pobjeđuju. Stanice RAF-a su bile meta 40 njemačkih zrakoplova tijekom kolovoza i ranog rujna, ali samo su dvije onesposobljene više od nekoliko sati, a radarski prijemnici su bili uvelike pošteđeni napada.
Potkraj kolovoza Nijemci su vjerovali da je prva linija RAF-a prepolovljena na 300 zrakoplova. No u stvarnosti Dowding je još uvijek imao dvostruko veći broj aviona. Što je manje bilo zrakoplova na nebu to je išlo u korist Britancima. Između 8. i 23. kolovoza RAF je izgubio 204 letjelice, ali tijekom tog mjeseca 476 novih lovaca je konstruirano i još puno njih je popravljeno. Luftwaffe je izgubila 397 letjelica od kojih je bilo 181 lovaca dok je samo 313 Messerschmitta Bf-109 i Bf-110 proizvedeno od njemačkih tvornica. RAF je izgubio 104 pilota u dva tjedna sredinom kolovoza dok je Luftwaffe pretrpjela gubitak od 623 pilota mrtva ili zarobljena.
Nijemci mijenjaju ciljeve
Göring je sada promijenio taktiku pokrećući seriju relativno malih bombarderskih napada s masovnom pratnjom lovaca. Takve formacije su rađene kako bi se RAF natjeralo na borbu, posebice u obrani aerodroma i kako bi njemački avioni mogli uništavati britanske u zraku. Dowdingovi gubici su bili zaista veliki, ali njemački zapovjednici su bili zaprepašteni da su se britanske eskadre dizale svakoga dana da se suprotstave njihovim napadima.
Potkraj kolovoza, Nijemci su napravili svoju najgoru stratešku pogrešku u cijeloj kampanji: premjestili su ciljeve sa zračnih luka i postrojenja prvo na London a zatim i druge velike gradove. Hitlerovi zračni zapovjednici vjerovali su da će tim putem natjerati Dowdinga da upotrijebi svoje posljednje rezerve, ali britanskim vođama, od Churchilla naniže, laknulo je. Znali su da će prijestolnica moći apsorbirati ogromne gubitke dok su zračne instalacije bile puno ranjivije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
